Nove uloge liderstva u digitalnoj transformaciji-Industrija 4.0 (2. dio)

Svaka organizacija, bez obzira na veličinu, u svom srcu nosi zaposlenika. Ako nema zadovoljnih i angažiranih zaposlenika, od poslovnih rezultata organizacije dugoročno neće biti ništa ili tek vrlo malo, sviđalo se to organizaciji ili ne.


Današnji svijet poslovanja turbulentniji je nego ikad i kažu da se promjene više nikad neće događati ovako sporo kao danas. Sama ta činjenica ima iznimno važan utjecaj na današnju organizaciju i način poslovanja, a lideri – manageri moraju upravljati tim promjenama. Alati kojima se pokušava privući, zadržati i motivirati zaposlenike te ih potaknuti na izniman radni učinak razvijaju se brzo i sve više ulaze u sfere umjetne inteligencije. Time se rađa i potreba za agilnim timovima i organizacijama koje će biti okretne u odgovoru na promjene u svom okruženju ili pak za novim motivacijskim alatima, dodatnim pogodnostima za zaposlenike, stavljanjem stava ispred vještina i znanja prilkom selekcije ili pak uvođenjem zabave u urede. Sve to danas utječe na organizaciju i njenu kulturu, a lideri i manageri moraju odgovoriti tom zadatku.

Najbrža transformacija na osobnoj razini

Na osobnoj razini, razini zaposlenika, lidera, managera – kao jedinke, ta promjena, bolje rečeno transformacija ide najbrže. Svakodnevno skidamo različite aplikacije, već odavno kupujemo online, a putem društvenih mreža razmjenjujemo i gradimo nove ideje-nove svjetove ne samo komunikacije već života u u njegovom cjelokupnom poimanju. Svjedoci smo drastičnih promjena u društvu i svi na određeni način prolazimo digitalnu transformaciju. Danas se stvari često čine jednostavnijima nego što su u praksi, a kočničari se nerijetko kriju u našim uvjerenjima i zastarjelim poslovnim praksama. Suočeni s brzinom kojom se promjene dogoađaju gotovo svakodnevno lideri – manageri, kao i svi zaposlenici, preispituju vlastite poslovne modele i sagledavaju možemo li upotrebom digitalnih tehnologija pospješiti svoje unutarnje procese i organizaciju te odnose prema svijetu.

Organizacijska kultura kao temelj digitalne transformacije

Svjesni činjenice da digitalna transformacija ima svoj put – specifičan za svaku organizaciju, te da je na tom putu iznimno važna pravilna organizacijska kultura i to ponajprije ona koja potiče kreativnost, inovativnost, kritičko promišljanje, transparentnost i kolaboraciju. Upravo takova organizacijska kultura biti će pravi temelj digitalnoj transformaciji, omogućiti će u svoj silini digitalne tehnologije da nađe svoje putove te zasja u punom sjaju ne samo unutar organizacije već i u odnosu organizacije prema svijetu. U tom procesu lideri-manageri, kao prvi među jednakima moraju biti ne samo pioniri zadatka već stvarni motivatori i nosioci svih zadaća. Realnost od nas zahtjeva da naučimo izaći na kraj s kaotičnim fenomenom, da razumijemo što motivira ljude te da usvojimo strategije i ponašanja kojima se uvodi red i poredak umjesto da dodatno osnažujemo kaos, koji u toj neravnopravnoj borbi tehnike i tehnologije i čovjeka može, a i je prisutan, ako ne razumijemo svijet oko nas, ako ne komuniciramo. Znanost nam govori o tome kako se, na koji način, iz kaosa rađaju mreže: okupljanjem oko zajedničkog cilja da bi potom rasle u opsegu i učinkovitosti na osnovama podijeljenog zajedničkog smisla. Ona nam pruža nove i preciznije instrumente za procjenu i ocjenu utjecaja mreže. Organizacije, pa tako lideri i manageri, ako žele ovladati ovim procesom moraju se što prije uhvatiti u klinč s nevidljivim društvenim, gospodarskim i političkim korijenima na kojima mreža napaja svoj rast i razvoj. One i oni (misli se organizacije, lideri i manageri) moraju hitno eliminirati potrebu i želju da se pojedinci povezuju s „nazovi“ mrežama i organizacijama tako što će im ponuditi mogućnost pripadanja konstruktivnim i smislenim mrežama.

Sagledati svijet iz nove perspektive

Pred organizacijom, liderima i managerima je pravi realni svijet, koji u pravilu odbijaju sagledati u cijelosti, na našu veliku štetu i opasnost. Budu li i dalje imali potrebu kontrolirati i potiskivati ljude (čitaj uposlenike) koji su iz nekog razloga potlačeni, obespravljeni, nepovezani ili osiromašeni – stvoriti će se budućnost u kojoj će biti još više nereda – kaosa. Žele li zaobići zastrašujuću budućnost, moraju naučiti kako sagledati svijet iz nove perspektive. Poruka A. Einsteina o tome da „ni jedan problem nikada nije riješen na istoj razini svijesti na kojoj je stvoren „ jasno ukazuje što lideri, manageri i organizacije trebaju činiti. Oni moraju razumjeti kako funkcioniraju mreže u danšnjem gusto isprepletenom svijetu.

Organizacije (tvrtke), lideri i manageri moraju ispravno shvatiti ljudsku motivaciju (motivaciju uposlenika) i nevjerojatne kapacitete da se samo organiziraju kada im je do nečega dosita stalo. Moraju prihvatiti da inzistiranjem na komandno-kontrolnom liderstvu, hijerarhijama i rigidno definiranim ulogama bespotrebno rasipaju kapacitete osnažujući kaotičnost umjesto uređenosti i poretka.

Digitalni svijet je u svim našim porama

Društvo kao cjelina, organizacija, lideri i manageri nemaju više vremena o razmišljati o tome treba li uopće opisna promjena, ona je tu, digitalni svijet je tu, On je ušao u sve pore našeg života. Ne može se više priuštiti slijepo krivudati kroz realnost nesvjesni svega što se oko nas događa. Svi se moramo pretvoriti u znatiželjne i motivirane učenike-istraživače dinamike života-jer ćemo kao takovi zasigurno otkriti iznenađujuće uvide i kapacitete za plovidbu u bolju i zdraviju budućnost. Svaki puta kada organizacija, lideri, manageri i zaposlenici jasno i precizno sagledaju problem te razumiju njegove brojne aspekte, pretvaraju se u hrabre i inteligentne sudionike u igri života širom svijeta.

Vrijeme je da svi, pa tako i organizacije, lideri i manageri, otvorimo oći, promjenimo svjetonazor i napravimo iskorak kojim ćemo ozdraviti svijet i vratiti mu mogućnost za istinski razvoj. Naša civilizacija, koja dominira svijetom, trenutačno prolazi kroz kaos. Staro polako, ali sigurno nestaje, a novo još nije stasalo, raste i razvija se, reklo bi se u pubertetu je. U tom okruženju moraju se međusobno povezati na drugi način te u tim novim odnosima moraju podjednako biti istraživači i pronalazači. Nauče li organizacije, lideri, manageri i uposlenici poštovati jedni druge u novim ulogama, plodonosno će prolaziti putem prosperiteta. Shvatiti će kako niti jedna osoba ili sustav nemaju riješenje za sva goruća pitanja. Ono što im doista treba dolazi iz prostora onkraj izoliranih pojedinačnih odgovora. Moraju shvatiti i prihvatiti da im treba zajedničko propitivanje, moraju se okrenuti jedni drugima jer će tako najlakše otkriti novi svijet koji je već tu na dohvat ruke, koji je tu i koji čeka da ovladamo njime. Nitko  ne može više živjeti (čitaj: raditi) u ulozi pasivnog promatrača koji strpljivo čeka da se pravo rješenje samo od sebe pojavi. Svi se trebaju spustiti na pristanište i otisnuti se na putovanje. More i oceane treba preplaviti istraživačima koji svaki za sebe traga za odgovorima. Treba međusobno dijeliti pronađeno, ali ne u vidu gotovih rješanja-modela. Jedni od drugih trebaju učiti o tome što je moguće, a što nije, jer nas uspjesi drugih ohrabruju i potiču da se nastavlja potraga za blagom. Dakle, potrebno je da se KOMUNICIRA, inovira, istražuje i usvaja novo znanje i nova kultura života.

U ovom novom svijetu, digitalnom svijetu, svijetu Industrije 4.0 i neki kažu već 5.0, organizacije, lideri. manageri i usposlenici moraju kontinuirano improvizirati dok kreću prema naprijed (moraju ploviti oceanima kao što su plovili veliki otkrivači, Kolumbo,....). Ne zbog toga što im nedostaje stručnosti ili vještina, nego radi toga što je priroda realnosti u kojoj žive: stalno mijenja oblike, i kontekst dok su u interakciji s njome. Stvarnost je uvijek nova i u konstantnom nastojanju, a od svih dionika u toj plovidbi se očekuje da budu aktivni mornari, a ne pasivni promatrači. Stvarnost ne nastaje bez organizacije, lidera, managera i uposlenika, isto tako nitko drugi je ne može stvoriti za njih. Tragati za novim svijetom, za novom stvarnosti je zastrašujuće, jer se živi kaotičnom vremenu, a ploviti se mora  svijetom koji ne obećava ništa drugo osim da će biti još čudniji. U tome organizaciji, liderima, managerima i uposlenicima ostaje samo veliki blagoslov družbe, suradnje, partnerstva i prijateljstva. Ostaje im zajednička znatiželja, hrabrost i mudrost. A ostaje im također život i životnost – njihove ogromne moći stvaranja reda i poretka, samo ako se odluče uskladiti s njima. Samo tako će postati još znatiželjniji, hrabriji i mudriji i samo tako će ovladati svrsnosti digitalnog svijeta. 

Podjeli:
Tagovi:

Newsletter

Hosted by Mydataknox