BLOG

 Američki se mediji već drugi mjesec intenzivno bave autoricom, profesoricom prava na Yale Law School, koja je svojom trećom knjigom podigla na noge desne i lijeve, WASPovce i azijske doseljenike. Izvor prijepora je odgoj djece u onih petnaest do dvadeset godina dok su pod našim krovom.

Amy Chua je na početku karijere radila kao pravnica, a zatim kao profesorica. Napisala je dvije knjige o svjetskom ekonomskom poretku i usponu i padu velikih imperija. Iako su te knjige dobile izvrsne kritike, nisu izazvale niti djelić pažnje kao ova treća, 'Tiger Mother'. To je  osobna, obiteljska priča o tome kako je autorica promijenila stav prema odgoju djece. Chua je druga generacija kineskih doseljenika u SAD, osobno je pratila kako se ekonomska, obrazovna, statusna slika njenih sunarodnjaka poboljšava. Zaključila je da njena djeca, uljuljkana izvrsnim uvjetima u kojima će odrasti, mogu postati lijena i neambiciozna, pa je odlučila da će ih odgojiti poput kineske majke-tigrice. Stroga poput svojih roditelja, Amy je djeci zabranila: gledati TV, igrati računalne igrice, sastajati se s prijateljima samo zbog igre, sama birati vanškolske aktivnosti, dobivati ocjene manje od petice...

Kako Chua razlaže svoje stavove? Djeci je jasno da ih roditelj neizmjerno voli, i da sve čini za njihovo dobro. Ona sama je tako sate i dane provela uvježbavajući klavirske ili violinske komade, matematiku i sve druge predmete u kojima je djevojčicama, po njenom mišljenju, trebala pomoć. Pri tome ih je ucjenjivala (...ili ću ti spaliti igračke), tjerala (ne idemo spavati dok ovo ne odsviraš kako treba) i činila sve što je smatrala potrebnim za postizanje ciljeva.

Sumnja boli

Zašto je knjiga, kad autorica jasno kaže da je promijenila mišljenje, izazvala ovako jake reakcije? Razlog je djelomično u nama: u SAD, a slično se dešava u čitavom svijetu, doseljenici azijskog podrijetla ubrzano napreduju, educiraju se, u jednoj generaciji prođu čitavu skalu socijalnog statusa. Zapadnjački se roditelji počinju pitati ne griješe li u odgoju? Nisu li slobodnim i blagim pedagoškim metodama onesposobili vlastitu djecu za visoku konkurentnost suvremenog tržišta? Nije li Amy Chua ipak u pravu kad kaže da djecu treba nesmiljeno tjerati na rad, jer ni sama ne znaju što sve mogu postići?

Šef tigar u poslovnom svijetu

Ovakve dileme javljaju se i u razvoju zaposlenika. Pitamo se: griješe li oni menadžeri i voditelji koji su svojim podređenima coachevi ili mentori? Nisu li više u pravu oni koji su šefovi, stražari, oficiri s vojne vježbe? Moje desetljeće dugo iskustvo u poslovanju s azijskim korporacijama vodi k zdravorazumskom odgovoru: ovisi.

Tradicionalno azijsko poslovanje zahtijeva od nadređenih da preuzmu poziciju strogog oca. Sukladno tome, članovi tima su (možda odrasla, ali ipak) djeca. U takvoj će okolini dobro funkcionirati timovi koji imaju jasne i procesuirane zadatke, gdje vođa tima preuzima punu odgovornost za smjer poslovanja, a zaposlenici ne traže raznolikost zadataka ili samostalnost u radu. Komunikacija je jasna: vođa je dužan podređenima u detalje objasniti što se od njih očekuje. Podređeni zatim krenu u odrađivanje zadataka, i spremni su poginuti da bi ih izvršili. Potom o rezultatima izvijeste vođu, koji odlučuje što dalje.

Ovakav tradicionalan tim slabo će funkcionirati ako se od svih (ne samo vođe) članova tima traži svakodnevno produciranje ideja, kreativnost, poboljšavanje procesa ili samog poslovanja. Takav način poslovanja traži da se svi članovi tima pitaju: kako to još možemo učiniti? Zašto ovo baš ovako radimo? Zašto ne drugačije? – a to su sve pitanja koja su strogo zabranjena u tradicionalnoj azijskoj organizaciji.

Kvaka je u čitavoj priči to što su azijski giganti već odavno, poput Amy Chua, došli do nekoliko zaključaka kojima su promijenili sustav:
1. Stil menadžmenta treba prilagođavati situaciji, što uključuje i različitost projekata, sredine (mentaliteta) i različite osobnosti članova tima. Na način na koji komuniciramo i usmjeravamo podređenog utjecat će: složenost zadataka, kompetencije, motiviranost zaposlenika.
2. Suvremeni tokovi i zahtjevi poslovanja puno češće idu u prilog modernijem, podržavajućem stilu vođenja koji članove tima osnažuje i osposobljava za samostalan rad

U međuvremenu, u američkim medijima ne jenjava bitka oko 'kineskog' i 'zapadnjačkog' stila odgoja. Amy Chua dobiva prijeteće mailove i u intervjuima već pomalo umorno objašnjava kako više nije tako stroga prema svojim kćerima. Nama ostaje da sami odaberemo, i za obitelj i za  posao: tigrovi ili...

http://www.coaching-trening.com/