Prezentacija je bila savršena, odlično sam se pripremila. Optimalan broj slajdova i podataka, sve skupa su dinamizirale slike koje govore tisuću riječi. Sve sam isplanirala, sve do zadnjeg detalja, govor tijela, opći dojam, formalna odjeća - tamni kostim, plan rada na prezentaciji, što ću reći, koju šalu i kada umetnuti. Što je nedostajalo?

Poput glumca amatera nije bilo prirodnosti, grč straha je ostao na mom licu i nije bilo mjesta za opuštenost, ugodu, prirodan humor i ljubav prema drugoj strani. Nedostajala je pozitivna emocionalna klima i nisam predvidjela “ulazak u cipele” moje publike, mojih slušatelja koji su po tko zna koji put sjedili ispred nekog drugog predavača i čekali što će čuti, a pritom sluteći standardnu prezentaciju. Monolog i pista za ego. Bilo je to prije pet godina. Tada nisam uspjela održati “savršenu prezentaciju”, ali svaka iduća je dobila sastojak koji je nedostajao“duh ljubavi” koji promiče granice napisanog i otvara put prema dvosmjernoj komunikaciji interakciji dobronamjernosti. To je duh koji se prilagođava i razumije drugu stranu. PS/S.P.

Naslov članka: Ali prezentacija je bila tako savršena
Autor: dr.sc. Jasminka Samardžija

Izvor: Poslovni savjetnik br.55, str. 22-23

 

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter