Razmažena kuknjava na kakvu smo navikli, u traženju i propuštanju prilika, sve više stiže i sve više kuca naša vrata. Tako sve više čujemo ja sam milenijalac, ali skeptičan sam prema vremenu i prostoru u kojem živim i odmah postavljam pitanje: Zašto ne bi bio? I u pravu je, jer njegova generacija je odrasla u ekonomskom sustavu koji ju višekratno iznevjerio. Prije nego što su navršili četrdesetu preživjeli su dvije recesije, a sada im najavljuju novu, a višedesetljetna kriza koja je počela 2007/8. mnoge od njih drži daleko od „stroja za izgradnju bogatstava“ u kojem su uživali njihovi roditelji.

Ljudima ne nedostaje snage, nedostaje im snaga volje.(Victor Hugo)

Zadnjih desetak godina, mala ali utjecajna skupina ekonomista počela je tvrditi da se neoliberalizam pretvara prilično mračnu, modernu verziju ekonomske represije predindustrijskog srednjeg vijeka. Prema njihovom mišljenju -“Tehnofeudalizam“ (Yanis Varoufakis), zapravo je distopijski nastavak kasnog kapitalizma, a milenijalci (Y) i GENERACIJA Z koja je stigla nakon njih prisiljeni su nositi najveći teret transformacije.

Središte ekonomske moći kao da se preselio s Wall Streeta, kojim su desetljećima upravljali gramzljivci iz „baby boom generacije“ u Silicijsku dolinu, a naj privlačnije dionice preselile su se iz financijskog i energetskog sektora u sektor novih tehnologija. Burzama je zavladao akronim –„FANAG“(Facebook; Amazon; Apple; Netflix; Google).

Stoga se postavljaju opravdana pitanja i traže odgovori; što ako je ekonomska i kulturna dominacija tehnologije izopačila svijet kapitalizma kakvog poznajemo-kapitalizam slobodnog tržišta (neoliberalizam) i ekonomiju uputila umjesto očekivanom velikom napretku u slijepi hodnik bez izlaska. I upravo to je temeljna dilema Nick Lichtenberga (časopis Fortune, veljača/ožujak 2023.) kada konstatira da ozračje kasnog kapitalizma priziva Karla Marxa, ili ako se želimo osjećati suvremenije Slavoja Žižeka (pripadnika baby boom generacije), otkrivajući osjećaj da proživljavamo dane korumpiranog ekonomskog razdoblja koje se urušava pod teretom vlastitih proturječja i možda ustupa mjesto novom sustavu (vidi Jutarnji list članak Viktor Vresnik: Milenijalci traže veliku promjenu, str 40. i 41.; 11.3.2023.- U brojnim anketama iz kasnih 2010-tih mladi Amerikanci pozitivno su gledali na socijalizam, a imali su mnogo manje povoljno mišljenje o kapitalizmu nego generacija njihovih roditelja).

Tko je ta Z generacija i kako se ona nosi sa svim preprekama

Ona je za sada snježna pahulja, ali brzo će se pretvoriti u lavinu. I ako je nazivaju najkrhkijom generacijom do sada pripadnike generacije Z ne treba podcjenjivati jer imaju potencijal odrasti u ljude potpuno drukčije od svojih roditelja, a to i svojim ponašanjem i djelovanjem i potvrđuju. Zbog ekonomskih, društvenih i političkih promjena, odnosno bolje reći trauma koju su preživjeli ili još preživljavaju, tijekom svog kratkog života nove vrijednosti, ponašanje i drugačiji životni stil jednostavno su postali dio njihova DNK-a. I ako se za Z generaciju može reći da je empatična, pragmatična i cinična još je „nedovršen proizvod“, ili kako se navodi u mnogim opisima generacije, zbog toga što su pripadnici te generacije rođeni s tehnologijom njihove socijalne vještine još nisu potpuno razvijene. Imaju izazov s prepoznavanjem dezinformacija i strahuju od pogrešaka (kao i prijašnje generacije) te sve više, na društvenim platformama kreiraju svoj mikrosvijet u kojem mogu kontrolirati narativ. I ako se opisuju poput „oni su strastveni individualci koje nije briga što drugi misle„ mogu prepoznati svi koji su ikad bili mladi istraživači uvjeravaju da ta generacija neće poput svih drugih u nekom trenutku početi nalikovati na svoje roditelje. No, prije nego što se odredi na koji, kako će to generacija Z promijeniti svijet, odnosno po čemu jest i po čemu će biti drugačija, nužno je ustanoviti tko je ona uopće.

Oni su prvi pravi digitalni urođenici i možda vjeruju klasičnim medijima, ali preko 60% vijesti (pokazuju istraživanja ) koje konzumiraju kreiraju influenceri i kreatori sadržaja.

Osim što cijene različite poglede na stvari imaju izazov s određivanjem prave vrijednosti sadržaja, razlikovanjem istine od teorije zavjere, poluistina i potpunih dezinformacija. Osim toga što su prva internetska djeca, digitalni urođenici, od ostalih generacija razlikuje ih njihov emotivni sklop ili bolje reći ono što osjećaju. I ako su stariji među njima (x i y generacija) osjetili i živili s recesijom 2007/8., Z generaciju najviše je traumatizirala pandemija COVIDa 19 i  nesretni rat u Ukrajini. I dok se sve više govori o sve većem broju mladih s mentalnim problemima oni pokušavaju zdravlje uzeti u svoje ruke.

I budući da imaju manje povjerenja u klasičnu medicinu od prethodnih generacija, svoje mentalno i fizičko zdravlje stavljaju u ruke alternativnih medicinara, ali i tehnologije, pa se za savjet obraćaju influenceru. To, dakako ne znači da izjednačavaju prave medicinske stručnjake s influencerima, nego da od svih uključenih u zdravstveni sustav traže drugačiji više holistički pristup – jer jednostavno imaju drugačija očekivanja.

Podsjetimo se samo svih rasprava i politika cijepljenja u nedavnoj pandemiji. Na sličan način promatraju vlade i državna – službena tijela kojima sve manje vjeruju, ali i biznisu do generacije Z tvrtke su bile izostavljene iz te vrste „moranja“ nisu se trebale petljati u društvena pitanja. Starije generacije „ne kupuju„ korporacijski aktivizam smatraju ga suvišnim i licemjernim. Mlađi s druge strane, licemjere nanjuše na kilometar, ali istodobno očekuju od tvrtki da se bave nečim drugim od prodaje svojih proizvoda i usluga, primarno da budu – DOP prihvatljive.

Interesantno, pripadnici Z-generacije u većem su stresu zbog novca, odnosno svoje financijske budućnosti. No, pod utjecajem društvenih platformi troše više nego itko na luksuzne proizvode (kozmetika, odjeća, obuća), a oprezni i pomalo skeptični kad je riječ njihovoj financijskoj budućnosti i konkretnijim ulaganjima.

I upravo zbog globalnih hupsera-nedaća koji ih prate, i koje proživljavaju mnogo su ranije shvatili bit: VALJA RADITI DA BI SE ŽIVJELO, a ne obrnuto, pa se postavlja opravdano pitanje je li došao kraj glorifikaciji rada?

Istraživači ovog vremena i Z generacije u njemu smatraju da je došao početak glorifikacije onog rada koji stvara vrijednost tvrtkama i da takav rad treba platiti.  Naime, tijekom svojih istraživanja revizija poslovanja dobivaju uvid u odnose poslodavaca i mladih generacija i potvrđuju da je nedostatak ponude radne snage mlade – Z generaciju stavlja u komfornu zonu.

Tvrtke ističu da Z generacija na razgovorima za posao ima određenu visinu plaće ispod koje ne žele raditi, a često zahtjevaju i druge uvijete rada, primjerice radno vrijeme, ili broj dana godišnjeg odmora. Zahtjevi Z generacije koji su povezani s uvjetima rada obrnuto su proporcionalni njihovoj motivaciji. Što su njihovi uvjeti izraženiji, to je motivacija za rad niža, s pozicija tvrtki.

Često se događa da tvrtke ispune sve zahtjeve Z generacije, a nakon toga zaposlenici jednostavno ne stvore nikakvu dodanu vrijednost  na radu za tvrtku. Oni dođu na posao, a nakon mjesec dana donose odluku da više ne žele raditi. Fluktuacija radne snage koja se tek zaposli izuzetno je visoka, što se odražava na poslovne procese tvrtke, odnosno na njihovu profitabilnost. No, to što su mladi pripadnici Z generacije manje motivirani nije stvar trenda, već je uvjetovana specifičnim životnim okolnostima kojima su svakodnevno podvrgnuti, što na svojim leđima nose to olujno breme “brkastog vrimena“. To što češće mijenjaju poslove ne znači da su neodgovorni, već da odbacivanjem starog sustava traže nove puteve  nova rješenja za ostvarivanje prosperiteta.

Generacija Z svojim glasnim ulaskom u poslovni svijet, dakle guši postojeći poredak (neki istraživači bi rekli kapitalizam kakav poznajemo – i zato sve više istraživača govori o kapitalizmu za sve dionike kao novom poretku) a da toga nije i svjesna. Narušava neke od osnovnih koncepata kapitalističkog sustava poput bezglava ganjanja karijere i dostupnosti tvrtkama i izvan radnog vremena.

Njezini pripadnici ne čekaju da prođe koja godina staža da zatraže povišicu i nije im tvrtka na prvom mjestu (kao baby boom generaciji), niti naglasak stavljaju na novčanu i materijalnu dobit. S druge strane, i dalje im je stalo do poštenog transakcijskog odnosa poslodavac-zaposlenik, sposobni su posao odraditi brže i fleksibilnije te su strastveni u vezi sa svojim karijernim interesima, samo se oni malo (puno) više isprepliću s onim privatnim.

Čak i pristup životu generaciji Z je drugačiji pa se postavlja pitanje, opet počevši s milenijalcima, je li slijed škola-posao -obitelj-djeca-starački dom sve što život nudi. Slijedom toga, istraživači poručuju da svi u lancu reprodukcije napokon trebaju shvaćati da je u balansu ključ i da zaposlenici neće biti produktivniji ni kreativniji ako su pod velikim pritiskom i rade u lošim uvjetima, a toga je i te kako svjesna Z generacija.  Tako, ova nova generacija čini sve da to promjeni i stvori pravednije okruženje.

Nekako, kako je i Marx zapisao, generacija Z želi društvo koje omogućuje da danas radim jedno, a sutra drugo, ujutro lovim, popodne pecam, navečer uzgajam stoku, kritiziram poslije večere baš kao što želim, a da nikad ne postanem lovac, ribar, pastir ili kritičar, poručuju istraživači Z generacije.

No s obzirom da socijalističke ideje, kakve poznajemo, nisu baš uspjele, a i kapitalizam je s novim naraštajima na klimavim nogama, preostaje nam vidjeti hoće li Generacija Z biti ta u čijim će se glavama stvoriti novi zasad još nedokučivi globalni poredak. No, ako želimo, da ne odemo u slijepu ulicu, dajmo generaciji Z povjerenje i zaplovimo ovim olujnim morem. Z generacija ima samo 6 prijatelja, koji je uče svemu a to su: ZAŠTO, KAKO, TKO, GDJE, KADA i KOLIKO (R. Kipling) I Z generacija ima snagu volje da ovaj svijet mijenja.    (ps/sm)