Iako vrlo rijetko, ipak postoje situacije u kojima se suprostavljene strane u procesu mirenja jednostavno ne žele suočiti jedna s drugom. Kako se postupak mirenja provodi u tim situacijama i kako zakonodavac vidi takav postupak bez suočavanja stranaka već samo posrednika.

Zakon o mirenju podrazumijeva mire­nje kao svaki postupak, bez obzira na to provodi li se u sudu, instituciji za mirenje ili izvan njih, u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor uz pomoć jednog ili više izmiritelja koji strankama pomažu postići nagodbu, bez ovlasti da im nametnu obve­zujuće rješenje.

Dakle, pokretanje postupka mirenja putem suda, in­stitucije za mirenje ili koji drugi prikladan način, ne određuje način na koji će se ono i provesti, stoga je moguće konfliktne situacije, odnosno sporove rješavati i putem posrednika - miritelja bez da u tom postup­ku imate „bliske susrete“ s drugom stranom.

U svijetu se na ovaj način rješavaju konfliktne situacije kada je riječ o sporovima između multina­cionalnih kompanija koje imaju svoja sjedišta u udaljenijim državama ili pak na različitim kontinentima, sve radi smanjenja troškova brzog i učinkovitog rješenja spora.

Ostatak teksta pročitajte klikom nha pdf ikonu.

Autor: Stipe Šola
Izvor: Poslovni savjetnik