M.L. Chibber1 napisao je da «operativna sposobnost liderstva proizlazi iz vještog ophođenja s ljudima tako da ih potiče da pruže sve što je u njihovoj moći za uspješno izvršenje postavljenog zadatka. Ova kvaliteta ovisi o snazi i uskladenosti liderovog «biti» - o njegovoj unutarnjoj strukturi koja se uvijek može transformirati ako i kada se lider iskreno i s velikom snagom volje posveti zajedničkom djelovanju. Pravi lider nikada na ljude koji rade za njega ne gleda kao na «podređene», uvijek ih smatra članovima tima. Ključna vrlina za kvalitetno ophođenje s ljudima je nesebična ljubav, poput majčinske ljubavi, koja čak i kad tuče dijete to radi s namjerom da ispravi, a ne da kazni.»

Pri ophođenju managera sa svojim zaposlenicima važno je znati i prihvatiti činjenicu da dobri međuljudski odnosi i otvorena komunikacija pridonose stalnom poboljšanju poslovnih rezultata. Budući da nema unaprijed zadanih optimalnih preduvjeta koji mogu osigurati uspješno (ruko)vođenje u svakoj situaciji, manageri moraju tražiti rješenja u sebi i svojim vrijednostima, neprestano učiti i poboljšavati se, a tek onda ih mogu nalaziti u kvaliteti ljudi koje vode.

Takvi manageri svjesni su da uspjeh njihovih djelatnika najviše ovisi o kvaliteti njihova vodstva, ali i da uspjeh njihova vodstva ovisi o kvaliteti ljudi koje vode. Penju se po organizacijskim ljestvicama prilagođavajući se kolegama, a kada se popnu na vrh upravljaju konsenzusom umjesto zapovijedanjem. Shvaćaju da je umijeće vođenja omogućiti ostvarenje ciljeva i volje grupe, a ne elektrificirati organizaciju svojom karizmom. Naglasak na suradnji i partnerstvu sa zaposlenima znači da su manje skloni frakcijskoj borbi nego njihovi kolege.

Tko god je barem jednom prošetao seoskim dvorištem vidio je da postoje kokoši koje snesu desetak jaja i šute, a postoje i koke koje zbog jednog jajeta u tri dana svojim kokodakanjem (hvalisanjem) probude pola sela. Zato takvi, nazovimo ih «tihi» manageri svoj posao rade podalje od reflektora pozornice, medija ili tračeva koji lete kroz grad ili barem grupu stručnjaka kojima po prirodi posla pripada.

Najvažniji zadatak «tihih» managera jest razviti zdravi odnos sa svojim zaposlenima - osjećaj da on i djelatnici dijele istu sudbinu. U takvim organizacijama manageri ne smatraju djelatnike potrošnim alatom. Svaki zaposleni jest suradnik u poslu, a ne samo netko tko je tu da bi omogućio zaradu. Manager i djelatnik u istoj su poziciji, ali onaj tko vodi djelatnike ima dodatni zadatak - odgovoran je za svoje djelatnike i prema njima.

Autor teksta: dr. sc. Saša Petar

Izvor: Poslovni savjetnik br. 143

Ostatak teksta pročitajte klikom na PDF ikonu