Iznimno je zahtjevna situacija u kojoj se udruge javljaju na natječaj koji raspisuju tijela javne vlasti koja se s njima mogu povezati – ako se već ne može izbjeći javljanje na natječaj onda je potrebna objava što više podataka.

Već sam u više navrata spomenuo da je najveća vrijednost udruge njezin integritet. Ako udruga želi steći povjerenje građana mora biti maksimalno otvorena, transparentna i dosljedna u svom radu. A posebno mora biti oprezna kad je riječ o financiranju – ako je primala sredstva za svoj rad iz izvora koji nisu javni, odnosno ako javnost samo stekne dojam da je dobivala novac da bi promovirala tuđe ideje udruga gubi svoj kredibilitet. A vjerojatno je najgora situacija kad se udruga može povezati s nekom političkom opcijom.

U modernom svijetu je vjerodostojnost vrlo vrijedan resurs na koji paze čak i kompanije. Kad neka kompanija raspiše natječaj za dodjelu donacija nema teorije da se na taj natječaj prijavljuju i udruge na bilo koji način povezane s nekim od zaposlenika. Razlog je vrlo jednostavan – ako već troši novac kompanija želi imati i neke koristi od toga, ne nužno materijalne, a stjecanje ugleda i vjerodostojnosti je svakako vrijedan resurs. Davanje donacije nekom tko je vjerojatno znao i tko je u žiriju i na koji način bi ga se moglo odobrovoljiti da dodijeli donaciju baš toj udruzi. Konačno, u najcrnjoj varijanti, netko zaposlen u kompaniji svakako bi imao daleko više mogućnosti za razno-razne dogovore, uključujući i dogovarane famoznog rikverca, odnosno isplatu dijela donacije nekom od članova žirija, možda čak i samoj kompaniji, ako baš njegova udruga dobije projekt. Dakako, to ne isključuje različite druge mogućnosti, no nekakvu granicu je mudro postaviti odmah na početku. Otprilike kao što ćete kad je nebo oblačno uzeti sa sobom kišobran, a ne odmah i gromobran, ako bude grmljavinsko nevrijeme, ili gumeni čamac ako bude baš potop. Nekakva razumna granica mora uvijek biti postavljena.

Još je osjetljivija situacija kad se članovi udruga upuste u političku utakmicu i odluče zatražiti financiranje od jedinice lokalne ili regionalne samouprave na čijem teritoriju su aktivni i aktivistički i politički. Tu se onda može dovesti u pitanje i integritet udruge i integritet stranke, odnosno tijela javne vlasti.

Ako su u opoziciji onda je nešto lakše – prijave se na natječaj i prepuste nadzoru javnosti koja može pratiti jesu li se neki njihovi stavovi promijenili nakon dodjele donacija. No, ako su povezani s nekom od stranaka koje su na vlasti onda treba biti jako, jako pažljiv, jer ne postoji mogućnost ugrožavanja integriteta same udruge već i političke opcije koju podržava. Zamislimo neko sportsko natjecanje u kojem sude i članovi nekog od uključenih klubova? Kolika je vjerojatnost da se dovede u pitanje rezultate, posebno ako pobijedi upravo klub čiji članovi su i sudili? Čak i kad je riječ o nekom sportu s vrlo egzaktnim i jednostavnim pravilima, poput plivanja ili lake atletike, uvijek bi se oblak sumnje nadvio nad rezultatima. A što bi tek bilo da se radi o nekom sportu gdje je utjecaj sudaca velik, kao što su to ekipni sportovi s loptom, ili čak presudan, kao što je u sportovima s ocjenama?

Naravno, to ne znači da se udrugama koje su povezane s nekom od političkih opcija kroz iste ljude treba zabraniti sudjelovanje u natječajima za donacije, no to je sigurno najbolje rješenje koje nosi najmanje reputacijskog rizika za sve.

A ako se već želi omogućiti sudjelovanje onda treba unaprijed osigurati maksimalnu transparentnost i precizne procedure koje definiraju unaprijed deklariranje svih podataka o postupku ocjenjivanja projekata, počevši od načina bodovanja i konačnih rezultata pa do zahtijevanja deklariranja svih podataka prije same eventualnoj povezanosti uz samu objavu rezultata. Naravno, tko želi uvijek će naći razloga za prigovor, no bar se neće moći tvrditi da se nešto radilo skriveno od javnosti. 

Zorislav Antun Petrović za Udruga.hr i Poslovni savjetnik