BLOG
Percepcija šire javnosti jest da veće tvrtke, korporacije već po obrascu imaju implementiran kvalitetan sustav sigurnosti. Tako bi zapravo moralo biti, ali iskustvo mi govori da veći dio posjeduje dokumentaciju adekvatnog nazivlja, kojoj je na žalost često namijenjena uloga zauzimanja korporacijskog prostora.Nedavno samo primio prijateljski poziv i vrlo rado otišao na 'radnu kavu' u jednu od vodećih hrvatskih tvrtki te osim ugodnog prijateljskog razgovora i priznajem, izvrsne kave, nisam primjetio i 'izvrsnu' razinu sigurnosti koju bi tvrtka tog renomea trebala imati. Čak naprovit.

Naime, svima je jasno (zapravo to se to i pretpostavlja) da bi dolazak u neku tvrtku, a pogotovo u upravu ili menadžment trebao biti sačinjen od niiza proceduralnih radnji u kojemu mora postojati redosljed događaja, kao na primjer: ulazak u krug tvrtke, parkiranje na dopušteno mjesto za stranke ili goste, ulazak u objekat, identificiranje kod čuvara/zaštitara, najava kod osobe kod koje se ide, izdavanje akreditacije, odlazak do ureda (u nekim tvrtkama je uobičajeno da se to čini u pratnji djelatnika tvrtke ili čuvara) i konačno susret sa osobom s kojom se ima dogovor ili - kava!

U konkretnom slučaju su bile preskočene sve radnje do te mjere da sam se 'ničim izazvan' našao u uredu osobe s kojom sam imao dogovor, a osoba trenutno nije bila u uredu! Budući da se radilo o prijateljskoj kavi nikakvnih posljedica po tvrtku, tu osobu ili djelatnike sigurnosti nije bilo niti će biti. Jer, bila je to ipak 'prijateljska kava' a ne testiranje kako funkcionira sustav sigurnosti. Samo da ne zaboravim spomenuti kako u konkretnoj tvrtki postoje propisane procedure koje sam nabrojao te kako tvrtka u svojoj organizacijskoj strukturi ima odjel koji se bavi poslovima sigurnosti. Uključujući i sustav fizičke zaštite.

Baš negdje u vrijeme te 'kavice' tvrtka se pripremala na svoju internu proslavu, kako to obično i bude, okuplja se što je moguće veći broj zaposlenika, putuje se organizirano izvan mjesta rada, dodjeljuju se nagrade za ostvarene rezultate i prezentiraju se poslovni planovi tvrtke za sljedeće razdoblje uz neizbježni osvrt na teško gospodarsko razdoblje koje je iza. I 'sve pet!' Usudio bih se čak reći kako je žalosno da nema baš pretjerani broj tvrtki koje na ovaj način iskazuju zahvalnost svojim zaposlenicima i suradnicima na trudu koji ulažu u razvoj i jačanje kompanije. Naravno, tvrtka je dobrano odriješila 'kesu' da se događaj održi na prihvatljivoj razini, jer su tu troškovi prijevoza, smještaja, animacije, izrade materijala kao i još mnogo toga.

Sigurnost je nezagrijani rezervni igrač

Samo da se vratim na početak priče i moj direktni upad na 'željeno odredište'. Naime, opisani slučaj je samo primjer odnosa prema sustavu sigurnosti unutar hrvatskih tvrtki, gdje je sigurnost često 'rezervni igrač' koji sjedi na klupi i mora dati sve od sebe kada ga trener radi ozljede igrača ubaci u igru, a da mu se prije toga nije dala prilika za zagrijavanje i uvježbavanje taktičkih situacija sa cijelom momčadi. A svima je jasno da samo uigran tim postiže željeni rezultat. Tako je i sa sustavom sigurnosti. Da sam kojim slučajem u navedenoj tvrtki i zapodjenuo razgovor o sustavu sigurnosti, uvjeren sam kako bih sa druge strane stola čuo bezbroj razloga zašto se nema potrebe posvetiti sustavu sigurnosti jer 'inače sasvim dobro funkcionira!' K tome mora se (čak ) nešto i platiti, bez obzira što se od tog sustava sigurnosti očekuje da zaštiti djelatnike i imovinu tvrtke, kao i imidž koji tvrtka ima u javnosti!

Je li sigurnost uvijek i isključivo trošak neke kompanije, ili je stvar u 'sigurnosnoj kulturi' rukovoditelja? Ne želim aludirati, ali sam siguran da bi kvalitetan odgovor došao iz redova onih koji su na žalost imali prilike osjetititi što se događa kada je sigurnost nepoznanica ili samo nezagrijani rezervni igrač. A ima ih.

Bono Marjanović
konzultant za osobnu i poslovnu sigurnost
www.mbos.biz