Svaki veliki problem uzrokovan unutarnjim ili vanjskim faktorima, a koji se ne rješava, može dovesti do krize u poduzeću. Veličina problema i veličina krize uvjetovana je našom sposobnošću da se s time suočimo.

Poznato je da: „Za nesposobne ljude svaki je problem kriza, a za sposobne svaka kriza je izazov.“

U poslovanju malih i srednjih poduzeća, kriza je sve ono što može prouzročiti iznenadnu i ozbiljnu štetu poslovanju, zaposlenima, ugledu i financijskim rezultatima poduzeća. Kriza može biti raznih vrsta, veličina i oblika. Krize mogu biti međusobno povezane i jedna može izazivati drugu ili više njih.

U daljnjem tekstu fokus nam je malo i srednje gospodarstvo i kako bi se sudionici istoga tog gospodarstva trebali pripremiti za nadolazeću krizu, o kojoj svi pričaju, a malo njih se konkretno i priprema.

Kriza u malih i srednjih poduzećima može se definirati kao: „Nagla ili postupna negativna promjena ili neki iznenadni šok u poduzeću, a donosi ju neki ozbiljan problem izvana (ili iznutra) koji treba odmah riješiti“.

Vanjska kriza nastupa zbog poremećaja na makroekonomsko-financijsko-političkom tržištu ( („poslovnoj areni“) koja može, a i ne mora, zahvatiti malo ili srednje poduzeće. Unutarnja kriza, koja nastaje zbog organizacijske disfunkcionalnosti, se mora rješavati „vatrogasnim mjerama“ koja traju sve dok se problem ne riješi.

Da se ne bismo doveli do problema, moramo osvijestiti i uočiti prve znakove koji se mogu pojaviti i to u obliku gubitka tržišta (koji izaziva pad prihoda, gubitak postojećih kupaca te nemogućnost dobivanja novih kupaca), problema u proizvodnji kroz neispravan proizvod ili kašnjenja u isporukama, nedovoljno sirovine i materijala za proizvodnju, koja se reflektira na krajnji, finalni proizvod. Najvidljiviji problemu su oni financijske prirode – prekomjerno zaduživanje radi rasta ili nemogućnost refinanciranja postojećih, skupih obveza, krediti koji se ne mogu vraćati ili smanjenje prihoda koje onemogućava plaćanje svojih obveza. Problem novčanog tijeka ukazuje da nešto ne štima. Ako se dogodi poremećaj cash flow-a (novčanog tijeka), kriza je pokucala na vrata poduzeća, a da nismo svjesni.  

Moramo se osvijestiti i upoznati se s „kriznim signalima“. Preduvjet je uključivanje svih  razina menadžmenta, ali i svih zaposlenika. Jer, krizu će iznijeti cijela organizacija, ne dijelovi ili pojedinci. Cijela organizacija mora biti uključena.

Kako kriza djeluje na mala i srednja poduzeća?

Kriza uvijek u konačnici djeluje kroz značajno povećanje troškova i kroz smanjenje prihoda.  Kupci počinju smanjivati ili otkazivati narudžbe, banke prestaju, prestaje se plaćati već isporučena roba što posljedično dovodi da poduzeće ne može plaćati svoje obveze, zaposlenicima počinje kasniti plaća ili sve češće izostaje, nastaje panika u poduzeću. Zaposlenici su u panici i ugovori o tehnološkom višku ili sporazumni raskidi ugovora o radu se pripremaju. Neki pak i sami odlaze. U Hrvatskoj je sve češći slučaj te smo svjedoci da su mala i srednja poduzeća prepuštena sami sebi.

Jedno istraživanje Hrvatske udruge poslodavaca pokazalo je da je probleme s likvidnošću osjetilo njih 17%, gubitak tržišta osjetilo je više od 80% poduzetnika, dok je svaki drugi poduzetnik imao problem s financiranjem.

Koja je uloga menadžmenta u predkriznom i kriznom razdoblju?

Nema ispravnog i jedinstvenog savjeta kako reagirati i prije nego kriza/recesija nastupi. Ipak za sva poduzeća u krizi mogu vrijediti opća pravila brzog djelovanja:

1. djelujte brzo i fokusirano,
2. motivirajte ljude da izdrže teške trenutke (preuzmite ulogu lidera, motivatora i psihologa), 
3. ponašajte se odgovorno (prema kupcima, dobavljačima, zaposlenima, bankama, državi),
4. savjetujte se s onima koji su krizu prošli i izašli iz nje još jači,
5. mislite dugoročno, kriza će ipak proći.

Menadžment malog ili srednjeg poduzeća, prije same krize, mora definirati sljedeće aktivnosti i aktivno raditi na pripremi i implementaciji: izabrati vrhunski i stručni tim (zamjena sljedbenika s pokretačima), motivirati i spuštanje svih aktivnosti na sve svoje suradnike i sve zaposlenike u poduzeću, uočiti glavne probleme, utvrditi prioritete i definirati buduće korake

Problemi se javljaju kada menadžment ne prihvaća probleme koji dolaze. Po dosadašnjem iskustvu iz analiziranih i promatranih malih i srednjih poduzeća, to je vrlo česta pojava. Podcjenjuju se signali, a poduzećem se i dalje upravlja kao da se u njihovim okruženju ništa ne događa. Menadžment je ukočen i paraliziran i ne zna što učiniti. Ne postoji horizontalna komunikacija (između menadžmenta) i vertikalna (prema svih zaposlenima). Što je pogrešno! Upravo je pred-krizno razdoblje najbolji trenutak da se neke loše stvari isprave. Komunikacija je najefikasniji kanal i alat za informiranje o stanju u poduzeću, ali i kanal za informiranje o prilikama poduzeća u bliskoj budućnosti. Samo treba biti realan i iskren u planovima i izjavama. I ostati realan kroz cijelo krizno razdoblje.

Javljali se znakovi ili ne, menadžment uvijek treba unapređivati poslovne procese i biti spreman na nagli i brzi udar krize. Jer kriza sa sobom nosi dalekosežne posljedice.

Nužan je menadžment kontinuiranih promjena i unapređenja. Stavlja se fokus na kontinuitet. I kad je dobro, promjene su nužne. Jer kad jednom „opali“, izvana ili iznutra, bit će kasno.

Aktivnosti koje je potrebno provesti

Ono što je zajedničko svim sudionicima u malom i srednjem gospodarstvu je smanjenje prihoda, povećanje troškova (za isti plasman proizvoda ili usluge sam više morao trošiti), ugled na tržištu (zbog svega gore navedenog) se naglo gubio. A znamo da ga je teško vratiti u kratkom roku.

Za hitno smanjenje troškova poduzeća, menadžment bi trebao koristiti slijedeće aktivnosti:

• prolongiranje otplate kredita i obveza (refinanciranje ukoliko je moguće, uz niže naknade i cijenu kapitala),
• smanjenje nepotrebnog odljeva novca (stezanje remena do kraja),
• zaustavljanje projekata koji nisu neophodni (tzv. konzerviranje postojećih projekata)
• prodaja dijelova poduzeća koja nisu „core business“, prodaja nekretnina koja ne sudjeluju u ostvarivanju dodatne vrijednosti za poduzeće,
• smanjenje broja radnika (najgora mjera, ali nužna),
• zaustavljanje nepotrebnih grešaka u proizvodnom ciklusu

Kupci zahtijevaju kvalitetu koja će biti ključan čimbenik poslovanja i predstavljat će odgovorno korištenje resursa. Gospodarski subjekti, u našem slučaju mala i srednja poduzeća, naći će se pred problemom kako osigurati traženu kvalitetu koja se nije toliko zahtijevala u godinama koja su iza nas.

Mogu li mala i srednja surađivati s velikima?

Mala i srednja poduzeća nužan su komplement velikih poduzeća. Snaga je u njihovoj povezanosti, dinamičnosti, fleksibilnosti, istraživačkim potencijalima te u sposobnosti inoviranja i ostvarivanju promjena prije konkurencije. Snaga poduzeća (kapital i veličina) više nije u prvom planu. Veličina i snaga se traže u ljudima, njihovom znanju, umijeću i kreativnosti. Povijest poduzeća više nije u fokusu, brzina i fleksibilnost su temeljne odrednice za sadašnjost, ne budućnost.  

Kako bi se izgradila konkurentnost na stranim tržištima, te poduzeće vratilo svoj položaj na domaćem tržištu, hrvatska mala i srednja poduzeća bi trebala razmotriti prednosti suradnje sa stranim investitorima, ulaganja rizičnog kapitala i pokušati se odvojiti od klasičnog bankarskog poimanja financiranja ka nebankarskim kanalima – izlazak i prikupljanje sredstava za razvoj na tržištu kapitala.  

Hrvatsko gospodarstvo ima objektivnu šansu u tom području biti uspješnije od ostalih zemalja u okruženju. Niti veliki sustavi mogu biti pokretači gospodarstva, a niti mali mogu samostalno financirati svoj vlastiti razvoj i ekspanziju na globalno tržište.  

Konkurentnost poduzeća treba dugoročno graditi, a pitanje strategije, nije samo profitabilnost, već strukturalno, sa jasnim ciljevima, pronalaženje kanala i/ili segmenata u kojima poduzeće može ostvariti prednost u odnosu na druge, i time omogućiti krajnjim korisnicima maksimalno zadovoljstvo njihovih potreba, uz najniže troškove.

Signali krize već su počeli. Slaba potražnja za domaćim proizvodima, odnosno ograničene tržišne mogućnosti odraz su slabe unutrašnje i vanjskotrgovinske konkurentnosti domaćih malih i srednjih poduzeća u proizvođačkoj industriji.  

U fazama krize, koje su se i u povijesti događale, rasli su i unapređivali poslovanje oni koji su inovirali, ulagali, te pridodavali dodatnu vrijednost samom poduzeću, pa tako i  indirektno utjecali i na rast poduzetničke klime u Hrvatskoj. Nedostaje domaće proizvodnje, izvoz nije stimuliran, krediti su nedostižni, pogotovo onim malim i srednjim poduzećima koji su zbog ovog ili onog razloga ušli u pred-stečajni proces. Za njih banke i financijske institucije nemaju sluha - što je paradoks – banke nisu nikad bile bolje kapitalizirane, a ne plasiraju sredstva samo iz njima poznatog razloga. U Hrvatskoj ćemo rijetko naći malo i srednje poduzeće koje je po financijskim pokazateljima idealno za bankarski sektor. Puno više ćemo pronaći poduzeća kojima treba samo „malo zraka i financijske injekcije“ da bi postali isti ti s idealnim pokazateljima.

Što je činiti malom i srednjem poduzetniku?

Stara kineska poslovica kaže: „Misliš li godinu dana unaprijed, posadi rižu, planiraš li deset godina, posadi drvo, planiraš li za stotinu godina – odgajaj ljude”.

Ukoliko se osvijestimo i pozitivno postavimo za nadolazeću krizu, možda ćemo i profitirati od nje.  U nama postoji poduzetnička intuicija, strast i hrabrost. Okružite se ljudima koji nesporno, na visokoj razini svoje poslovne, emocionalne, socijalne inteligencije vješto znaju upravljati organizacijama, i kad je sve dobro i kad se sprema sivilo ili crno. Osigurajmo kompetencije i dođimo pravovremeno do ispravnih informacija. Uključimo sve ključne aktere iz svog mikro i makro okruženja i potaknite ih na promjene. Podržimo i promovirajmo samo izvrsnost i nadolazeća kriza će se znatno lakše prebroditi.

Poduzeća trebaju reagirati danas. Ne sutra, sutra je već kasno.

Autor je vlasnik i direktor Argus grupe d.o.o.

www.argus-grupa.hr