U trenucima kad dođe vrijeme za razmišljanje o polasku djeteta u osnovnu školu, svaki roditelj se sa više ili manje straha zapita: da li je moje dijete dovoljno zrelo? Hoće li uspješno udovoljiti zahtjevima koji ga očekuju? Iako svaki roditelj izuzetno dobro poznaje svoje vlastito dijete, svjestan je mogućnosti da je subjektivan i da je uglavnom zaboravio koji su sve preduvjeti potrebni za uspješan početak osnovne škole.

Optimalno vrijeme za učenje pojedinih vještina znači i da najviši trud neće dati zadovoljavajuće rezultate ako se sa učenjem kreće prerano, kad dijete još nije zrelo, a može doći i do otpora i odbijanja. S druge strane poznato je s koliko teškoća zreli ljudi usvajaju čitanje i pisanje i kako ne mogu postići razinu pismenosti onih koji su se opismenili kao djeca.

Krene li dijete u školu u pravo vrijeme znatno su povećane mogućnosti da školsko učenje za njega bude zanimljiva i radosna aktivnost a ne muka.

Pravilnik o polasku u osnovnu školu kaže da su školski obvaznici sva djeca rođena između 1.4.2006. i 31.3.2007. god. – tako kaže administracija. Evidentna je ogromna razlika u kronološkoj zrelosti, no negdje je zakonodavac morao podvući crtu. Tako je npr. dijete rođeno 1.4.2007.prema administraciji prijevremeni polaznik i mora proći psihologijsko testiranje i liječničku komisiju koja će odobriti polazak u školu. U nastavku neke specifičnosti vezane za procjenu zrelosti za školu.

TJELESNA ZRELOST

Prva briga roditelja je briga za djetetovo zdravlje jer je ono preduvjet za pravilan razvoj svih aspekata razvoja. U tjelesnom pogledu dijete je doraslo za školu ako je zdravo i ako zadovoljava minimume standarda u pogledu visine (120/117cm) i težine (20/18 kg). Od posebne su važnosti su osjetni organi sluha i vida, odnosno njihova normalna funkcija. Teškoće s vidom su lako uočljive; glavobolje, trljanje očiju, treptanje…dok su defekti sluha rasprostranjeniji nego što se smatra, a blaži se oblici naročito teško otkrivaju.

Bitno je voditi računa o primjerenom ritmu i redovitosti hranjenja, spavanja i ovladavanja vlastitih tjelesnih potreba. Treba razmisliti da li dijete može izdržati ritama hranjenja i spavanja koji ga očekuje u školi. Da li izdrži cijeli dan u budnom stanju ili mu je još uvijek neophodan dnevni odmor. Nužno mu je osigurati 9-11 sati spavanja noću. Uz tjelesnu izdržljivost javlja se i pitanje koliko vremena može izdržati sjedeći bez da ustaje, govori ili bude nemirno, te može li u određenom vremenu preći put od kuće do škole a da nakon toga nije jako umorno.

MOTORIKA

Granično područje između tjelesne i intelektualne zrelosti su dječje tjelesne spretnosti- motorika: hodanje, trčanje, skakanje… Od izuzetne su važnosti razvijene ručne spretnosti koje se očituju u djetetovoj sposobnosti slaganja kocaka, mozaika, nizanja sitnih perli na nit, izrezivanje raznih oblika škarama itd. kao i grafomotoričke sposobnosti baratanja olovkom i crtaćim tehnikama – uvježbavanje vodoravnih, okomitih, kosih i kružnih linija kistom, flomasterom i olovkom; trganja traka od papira i sl.

Vježbe za razvoj motorike:

-Oblačenje, svlačenje, zakopčavanje, otkopčavanje, obuvanje, vezivanje uzica
-Igre loptom: dodavanje, bacanje, hvatanje, gađanje
-Ručne sposobnosti: rad s plastelinom, glinamolom, grafomotoričke vježbe

INTELEKTUALNA ZRELOST

Značajna je s razloga što su osnovne zadaće koje će dijete morati savladati u školi upravo one intelektualne prirode (usvajanje znanja i razvijanje sposobnosti njegove primjene u različitim problemskim situacijama).

Intelektualna zrelost podrazumijeva adekvatnu govornu razvijenost; razvijenost opažanja, mišljenja i pamćenja, koji su blisko povezani s opsegom i stabilnošću pažnje. Intelektualna zrelost očituje se u djetetovoj sposobnosti shvaćanja svijeta i njegovoj realističkoj usmjerenosti, baziranoj na spoznaji da ne može proizvoljno mijenjati svijet koji ima određena stalna i nepromjenjiva svojstva. Da bi ovo postigli dijete mora imati svestrano razvijeno opažanje:

- uočavanje osobina predmeta i njihovih međusobnih odnosa (boja, oblik, veličina)
- sposobnost uočavanja sličnosti i razlika (sortiranje i uspoređivanje prema svojstvima predmeta i materijala)
- sposobnost rastavljanja cjeline na dijelove i obrnuto

Zrelost podrazumijeva i usvojenost nekih osnovnih pojmova i znanja; da dijete zna reći osnovne podatke o sebi, roditeljima, adresu stana, odnosno orijentirati se u vremenu (usvojeni pojmovi; dan, noć, jutro, podne, večer) i prostoru (gore-dolje, lijevo-desno, ispred, iza, ispod, u , na). Dijete uočava osnovne količinske odnose i vrši jednostavna uspoređivanja količine, što treba poticati kroz društvene igre: domino, čovječe ne ljuti se…

Uz razvoj mišljenja usko je povezan i razvoj govora koji uključuje usvajanje rječnika koji se odnosi na svakodnevne događaje, bića i predmete iz djetetove okoline. To znači da je dijete sposobno riječima opisati što radi, što vidi oko sebe, da lakše izražava vlastite misli, želje i osjećaje. Pravilno izgovara sve glasove, iz govora može izdvojiti pojedine riječi, a u riječima pojedine glasove. Dakle dijete treba biti u stanju da jasno i razumljivo govori pred drugima kao i da pažljivo sluša i razumije što mu govore drugi.

SOCIO-EMOCIONALNA ZRELOST

Socio- emocionalna zrelost odnosi se na to kako se dijete uključuje u život među ljudima, te kakve odnose pri tom oblikuje.

Već spomenuta emocionalna stabilnost podrazumijeva da su djetetove emocionalne reakcije primjerene situaciji, da nema naglih promjena ni eksplozija emocija kao u ranijem periodu. Nije pretjerano osjetljivo i dobro se snalazi u novoj okolini među dotad nepoznatim ljudima- nije pretjerano prestrašeni ili povučeno, šutljivo ili plačljivo, ne traži pretjeranu naklonost drugih i njihovu zaštitu, prilično je strpljivo i u ispunjavanju vlastitih želja uvažava želje drugih. Od izuzetne važnosti je da dijete posjeduje određeni stupanj tolerancije na frustraciju što znači da dijete u susretu sa ograničenjima ili teškoćama ne posustane i ne izgubi samopouzdanje, da na teškoće ne reagira tako da se rasplače, razljuti ili uznemiri- da se ne osjeća emocionalno ugroženo.

Socijalna zrelost je uglavnom postignuta u zadovoljavajućem stupnju kod djece koja pohađaju vrtić. Dijete u kontaktu s vršnjacima pokazuje za njih zanimanje i spremnost na suradnju, spremno je dijeliti stvari njima, obzirno je, a manje sklono prepirkama, tučama i tužakanju. Nažalost ova socijalna zrelost stečena u vrtiću, slobodno i spontano ponašanje, često u školi rezultira problemima discipline. Dijete koje je pohađalo vrtić ima određenu prednost i u razredu pred djetetom koje ga nije pohađalo (socijalizacija, govor, likovno izražavanje), ali ova prednost je mala i brzo se gubi. Ovo se naročito odnosi i na neka stečena znanja (npr. znanja čitanja, pisanja i računanja) koja djetetu ne daju nikakvu prednost niti garantiraju uspjeh u savladavanju školskih obaveza.

I na kraju - za polazak u školu nije potrebno da dijete zna čitati i pisati, već dijete koje je znatiželjno, željno učenja i novih znanja, sposobni promatrač koji dobro razumije govor i sam se dobro izražava. Uz brižne učiteljice, roditeljsku podršku i ljubav, naš će prvašić vrlo lako ovladavati novim školskim izazovima. (PS/LP)

Mr. sc. Darko Sambol, prof. psiholog

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter