Ovim naslovom želim aludirati na sve roditelje koji su u današnje vrijeme "trulog kapitalizma" zaposleni i upoznati sa stalnim pritiscima banaka, poslodavaca i menadžmenta koji je karakterziran ovim fazama: planiranje, organiziranje, evaluacija, određivanje ciljeva i sl. U roditeljstvu prolazimo iste faze jer pomno planiranje i odgajanje djeteta SADA dati ce dugoročne rezultate u BUDUĆNOSTI.

S obzirom da je roditeljska uloga nezamjenjiva i trajna do kraja života važno je posvetiti joj se maksimalno, pa evo poveznice osnova ekonomije za predškolce i stvarnog života.

Mladi roditelji su jako sretni kad dobiju svoju prvu bebu, svoju malu ljubav za koju su se dugo pripremali, uređivali stan, opremali i kupovali potrebne i nepotrebne stvari. Polako, dijete odrasta, postavlja svoje, sve složenije zahtjeve i tu je važno da roditelji nauče kako postaviti zdrave granice u odgoju svoga djeteta. Postoji dosta granica koje je važno osigurati, ali u ovom članku osvrnut ćemo se na novac.

Novac ne nose rode

Djeca u početku ne poznaju osjećaj ograničenja i vjeruju da novac dolazi "iz bankomata", kao što mnoga djeca vjeruju da se hrana jednostavno dobiva u supermarketu dok ih netko ne poduči odakle ona zapravo dolazi. Za malo dijete, sustav protoka novca može biti presložen da bi ga ono potpuno shvatilo te ono može biti šokirano i povrijeđeno činjenicom da mu toliko mnogo zanimljivih stvari ostaje izvan dohvata. Gotovo da nije moguće potpuno izbjeći taj šok, ali možete ga ublažiti mudrim pristupom. Važno je djetetu prenijeti ideju da novac nije svrha sama po sebi, nego samo sredstvo lagodnijeg življenja.

Problem nastaje kad roditelji trebaju odgovoriti svojoj djeci zašto nešto ne bi trebali ili jednostavno, ne mogu imati. Ako ste prosječnog materijalnog stanja, morat ćete itekako ograničiti broj zahtjeva kojima ćete udovoljiti, posebno s obzirom na količinu primamljive ponude na tržištu. No postoji i još jedan razlog, neovisan o vašem materijalnom statusu, a to je da izbjegnete da vam se dijete pretvori u roba potrošačkog društva, izmanipuliranog medijima i orijentiranog isključivo na vanjske, materijalne stvari. Tako npr. na upit djeteta 3-5 godina za nekom skupom igračkom mama i tata mogu odgovoriti da će svi zajedno napraviti još ljepšu igračku od lego kockica, papira, tkanine, dašćica i sl. Ionako su često djetetovi upiti samo čežnja da još više pažnje dobije od roditelja, koji to često ne prepoznaju. Djeca su sama po sebi sugestibilna na manipulativne poruke medija i privlačnu ambalažu. Djeca koja uz to osjećaju da ne dobivaju dovoljno zdrave ljubavi i pažnje (a te potrebe je teško ispuniti u potpunosti), mogu lako razviti ovisnost o vanjskim stvarima koje će im odvlačiti pažnju od unutarnje praznine. Posebno se taj problem može pojačati kad dođe do borbe za moć i nadmetanja među vršnjacima. Neka djeca mogu postati ovisna o vanjskom dokazivanju moći, dok onoj koja ne mogu ili ne žele kupiti određeni proizvod, druga djeca mogu učiniti život gotovo nepodnošljivim i izazvati mnoge traume.

Ponekad se događa da školski nasilnici odaberu kao žrtvu upravo onu djecu koja ne nose vanjske statusne simbole "moći" kao što su tenisice ili odjeća određenih marki. Npr. danas se često postavlja pitanje opravdanosti kupovine i nošenja mobitela upisom u prvi razred osnovne škole. U najmlađoj dobi, važno je učiniti sve što možete da postavite zdrave granice, ali da kod djeteta ne izazovete osjećaj da je nemoćno, da se njegove želje ne uvažavaju i da se mora pomiriti s oskudicom. Osnovni cilj je razviti u djetetu istovremeno zdravi osjećaj da je sposobno i da zaslužuje ostvariti svoje želje, ali da se sve želje ne mogu ostvariti sada i ovdje nego da ponekad treba počekati – čime ga učimo strpljenju i poštivanju pravila.

U idućem blogu slijedi nastavak konkretnih savjeta vezano uz ovu temu.

Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psihologije - mentor
www.darkosambol-consalting.com