Posljednjih 15-ak godina u Srbiji se vodi politika tzv. „upravljanja fleksibilnšću“ tečaja dinara (managed floating), koju provode mnoge zemlje u tranziciji, umjesto ranijeg fiksnog tečaja vezanog za njemačku marku. Ovakav režim koji je kompromis između fiksnih i fluktuirajućih tečajeva, koga neki ekonomisti nazivaju „prljavo plivajućim“, trebalo bi uzeti u obzir dobre strane obje varijante tečaja: prednosti discipline fiksnog tečaja i veće djelovanje tržišta kod fluktuirajućeg tečaja.

NBS određuje tečaj na osnovu ponude i potražnje, a intervenira na deviznom tržištu samo u slučaju sprječavanja velikih dnevnih oscilacija tečaja, bez, kako navodi, usmjeravanja tečaja u određenom pravcu.

Adekvatno vođenje tečaja dinara trebalo bi stimulirati konkurentnija poduzeća, izvoz, štednju, vodi većoj stabilnosti tržišnog tečaja dinara i utiče na eliminiranje „sive“ ekonomije (sudjeluje u BDP preko 30% ili preko 10 mlrd. eura) i raznih monopolističkih uvozničkih lobija, gdje prvenstveno veliki uvoznici, zbog precijenjenog dinara manje plaćaju robu u inozemstvu, a na domaćem tržištu je skuplje prodaju. Pošto je tečaj odraz stanja u srpskoj privredi, manje potrebe za prilagođavanjem deviznog tečaja će biti, ukoliko strukturne reforme budu bolje i uspješnije.

Privredi ne odgovara nestabilan tečaj i velike oscilacije, jer on povećava devizni rizik i inflacijska očekivanja. Privrednici smatraju da je osnovno da imaju predvidiv i stabilan tečaj dinara na osnovu kojeg mogu planirati poslovne aktivnosti. Jačanjem eura dobiva se na izvozu, ali privrednicima pogoduje stabilan tečaj, posebno onima koji se bave dugoročnom proizvodnjom u Srbiji.

Rukovođeno fleksibilni tečaj dinara, odnosno „monetarna politika ciljane inflacije“, je bolje rješenje za Srbiju od fiksiranja tečaja, jer daje više elastičnosti financijskom sistemu. Zato je za Srbiju bolje da se kroz promjenu tečaja, slabljenje dinara obavi dio prilagođavanja, jer u slučaju valutnog odbora (fiksnog tečaja), prilagođavanje je jedino moguće kroz smanjenje plaća i cijena što vodi u recesiju.

U svakom slučaju, fleksibilan devizni tečaj manje je loše rješenje od fiksnog tečaja ili uvođenja eura u monetarni sistem zemlje. Blagi trend deprecijacije kod fleksibilnog tečaja treba približiti dinar njegovoj održivoj vrijednosti i djelotvorno djeluje u pravcu poboljšanja međunarodne konkurentnosti srpske privrede.

Centralna banka će nastaviti provoditi režim rukovođenog plivajućeg deviznog tečaja, a intervenirat će na deviznom tržištu radi smanjenja prekomjernih dnevnih oscilacija tečaja ili stimuliranja obujma prometa s ciljem nesmetanog funkcioniranja deviznog tržišta, kao i radi očuvanja stabilnosti financijskog sistema i cijena na domaćem tržištu.

Najjače svjetske valute čeka turbulentna 2016. godina, kojom će dominirati odnos američke i europske valute, uz jačanje ruske rublje i proboj kineskog juana, dok će srpska moneta ostati u okviru 120-121 dinara za euro, uz blago slabljenje sredinom godine, koje ne bi trebalo preći prošlogodišnjih oko 123 dinara za euro, prognoziraju stručnjaci. U slučaju dinara, domaći ekonomisti i bankari vjeruju da će manje - više ostati u sadašnjim okvirima i pored ozbiljnih troškova i rata vanjskog duga, koji tijekom ove godine stižu na naplatu. Ove godine dinar će u odnosu na euro malo izgubiti, slično kao i prošle godine. Ova projekcija je očekivana, imajući u vidu to što je srpska inflacija veća nego u EU i to što Srbija ima trgovinski i budžetski deficit.

Dok su stranci unosili u zemlju devize da bi uz visoke kamate kreditirali državu, dinar je bio stabilan. Međutim, u prosincu prošle godine, poslije više mjeseci stabilnosti tečaja na nivou od oko 120 dinara za jedan euro, dinar je izgubio određenu vrijednost, tako da je na primjer NBS za samo da tjedna u prosincu prodala duplo više deviza nego za 11 mjeseci prošle godine. U usporedbi s 2008, 2010. ili 2012., prošle godine dinar je plivao dosta stabilno u nemirnim vodama, pa je nagla fluktuacija tečaja krajem prošle godine u relativno kratkom periodu podgrijala nervozu građana i privrednika s kreditima vezanim za neku jaku valutu. Vanjski dug Srbije je oko 26 milijardi eura, pa svaki postotak slabljenja domaće valute za dužnike, prema procjeni, predstavlja dodatni trošak od oko 32 mlrd. dinara, što je oko 1% BDP.

Građani ne bi trebali brinuti zbog fluktuacije tečaja, jer je "kratkog daha" i NBS i bankarski analitičari u ovoj godini očekuju da će domaća valuta ostati stabilna, prije svega, zahvaljujući mjerama centralne banke. Ovo je zajednička ocjena NBS i bankarskih stručnjaka, koji ukazuju da je "centralna banka spremna da odgovori i preusmjeri eventualne valove nestabilnosti na tržištu".

Dinar je u veoma turbulentnim okolnostima tokom prošle godine oslabio svega 0,8%, a da bi preduhitrila veće skokove NBS intervenira u prosjeku sa po 10 mil. eura dnevno, ali u nekim danima proda i po 50 mil. eura na među-bankarskom deviznom tržištu. Kako bi ublažila kolebanje vrijednosti dinara u odnosu na euro, centralna banka je ove godine na među-bankarskom deviznom tržištu (do 20 januara) prodala 120 mil. eura. U toj obrani vrijednosti domaće valute u trezorima centralne banke bilo je na kraju prošle godine preko pola mlrd. eura više, odnosno u 2015. godini NBS je prodala 450 miliona eura, a kupila 970 mil. eura. Ovome treba dodati da je od kolovoza 2012. godine kupljeno 3,3 tone zlata, u ovoj godini preko pola tone zlata i da je ukupno 18,3 tone zlata u trezorima NBS.

Prošle godine, najniža vrijednost dinara prema euru bila je 29. siječnja, 123,57 dinara, a najviša je bila 1. listopada, 119,71 dinara za jedan euro. Dana 4. siječnja 2016. bila je prva intervencija NBS od početka ove godine na međubankarskom deviznom tržištu i ona je tada prodala deset mil. eura da bi spriječila prekomjerne dnevne oscilacije tečaja.

Na stabilnost tečaja utjecalo je i potpisivanje kreditnog sporazuma sa MMF-om. Manji budžetski deficit, nastavak ekonomskih reformi i olakšica u euro-zoni predstavljaju pozitivne faktore, koji bi trebali osigurati stabilnost domaće valute. Očekujemo da će se povjerenje investitora nastaviti, što će pozitivno utjecati na rast, ocjena je bankarskih analitičara.

Na stabilnost dinara pozitivan efekt imat će i atraktivnost dužničkih vrijednosnih papira za strane investitore, relativno liberalna domaća monetarna politika, kao i nastavak olakšica i politika niskih kamata u euro-zoni, koji će nadoknaditi negativne efekte viših kamatnih stopa u SAD.

NBS je priopćila da najava izvanrednih parlamentarnih izbora u Srbiji nije imala bilo kakav negativan utjecaj na kretanja tečaja dinara na deviznom tržištu. Također, povoljni domaći ekonomski pokazatelji su priznati i od strane međunarodnih agencija S&P i Fitch, kroz povećanje ratinga zemlje. One daju pozitivne signale međunarodnim investitorima da i fiskalna i monetarna politika idu u dobrom smjeru, poboljšanju makroekonomskih performansi. Dinar je u siječnju 2016. godine oslabio prema euru za 1,1%, što je, uglavnom, posljedica sezonskih faktora. Deprecijacijski pritisci su karakteristični za početak godine uslijed sezonski pojačane tražnje za devizama od strane domaćih poduzeća, uvoznika energenata. Ove godine to je djelomično potpomognuto i turbulencijama na svjetskim financijskim tržištima, prije svega, na burzama u Aziji, navedeno je u priopćenju.

Dugoročno gledano, sadašnja politika tečaja je, ipak, neodrživa, ali bi već tokom ove i narednih godina trebalo poduzimati odlučne mjere, kako bi se postepeno išlo na politiku realnog tečaja domaće valute, odnosno programirane deprecijacije, budući je, kako pokazuju pojedina istraživanja, dinar precijenjena valuta.

dr. sc. Dejan Jovović
znanstveni savjetnik i redovni član Naučnog društva ekonomista Srbije