Međunarodni  monetarni fond  je krajem srpnja ove godine službeno otvorio postupak za izbor svog novog šefa pošto je Francuskinja Christine Lagarde najavila  ostavku zbog preuzimanja nove dužnosti predsjednika Europske centralne banke, umjesto Maria Dragija.

Zemlje članice MMF-a  su mogle nominirati kandidate do 6. rujna, a postupak izbora novog šefa MMF-a trebao bi biti okončan do 4. listopada ove godine.

Tokom povijesti MMF-a, generalni - upravni direktor (Managing Director) uvijek je bio iz Europe, a 28 europskih zemalja spremno je da predloži drugog Europljanina koji će preuzeti ovu funkciju. Europske zemlje žele sačuvati tradiciju da MMF nastavi voditi ličnost sa „starog kontinenta“. Naime po dugogodišnjem neformalnom dogovoru Europa tradicionalno kandidira šefa MMF-a, dok američki kandidat postaje predsjednik Svijetske banke. Tome se sve više protive zemlje BRICS-a, poput Kine, Rusije, Indije i Brazila jer se  centar svijetske ekonomske moći seli sa Zapada na Istok u  Aziju prije svega u Kinu.

MMF je imao jedanaest direktora od kada je počeo s radom 1946. godine, a čak pet Francuza bilo je na ovoj čelnoj poziciji. Upravni direktori MMF-a  bili su: 

11. Christine Lagarde iz Francuske je upravni direktor i predsjednik Izvršnog odbora od 5. srpnja 2011.
10. Dominique Strauss-Kahn iz Francuske bio je upravni direktor i predsjednik Izvršnog odbora od 1. studenog 2007. do 18. svibnja 2011.
  9. Rodrigo de Rato iz Španjolske bio je upravni direktor od 7. lipnja 2004. do 31. listopada 2007.
  8. Horst Köhler, iz Njemačke bio je upravni direktor od 1. srpnja 2000. do 4. ožujka 2004.
  7. Mišel Kamdesi, iz Francuske bio je upravni direktor od 16. siječnja 1987. do 14. veljače 2000.
  6. Jacques de Larosiere iz Francuske bio je upravni direktor od 17. Lipnja 1978. do 15. siječnja 1987.
  5. Johannes Viteven iz Holandije bio je upravni direktor od 1. rujna 1973. do 16. lipnja 1978.
  4. Pierre-Paul Schweitzer iz Francuske bio je upravni direktor od 1. rujna 1963. do 31. kolovoza 1973.
  3. Per Jacobson iz Švedske bio je upravni direktor od 21. studenog 1956. do 5. Svibnja 1963.
  2. Ivar Roth iz Švedske bio je upravni direktor od 3. kolovoza 1951. do 3. listopada 1956.
  1. Kamil Gat iz Belgije bio je prvi upravni direktor MMF-a od 6. svibnja 1946. do 5. svibnja 1951.

Ko god da bude na čelu MMF-a mora biti spreman za trgovinski i valutni rat pošto su to rizici u usponu koji se moraju riješavati kojima treba dodati i da će digitalne valute biti još jedan izazov ocjena je poznatih svijetskih stručnjaka.

Kada je 2011.godine Lagardova imenovana za direktora MMF-a dva glavna pitanja koja je trebalo riješavati bila su  obnova ugleda MMF poslije (navodnog) skandala u koji je bio upleten njegov prethodni šef francuski socijalista Dominique Strauss-Kahn i podrška eurozoni tokom dužničke krize. Danas je globalna slika složenija nego prije osam godina. SAD i Kina su u trgovinskom sporu već skoro dvije godine. Njihov trgovinski rat se smatra najvećom preprekom globalnom rastu. Istovremeno u fokusu svijetske poslovne javnosti je i monetarna politika odnosno kakve odluke donose centralne banke radi podrške različitim ekonomijama i jesu li njihovi instrumenti i dalje efikasni  poslije skoro jednog desetljeća od dužničke krize.

Izvršni odbor imenuje direktora MMF-a  na obnovljivi mandat od pet godina, a može ga izabrati  većinom glasova. U prošlosti Odbor je takvo imenovanje donosio konsenzusom.

Prema članovima MMF-ovog Statuta generalni direktor  je šef operativnog osoblja Fonda i voditi će pod rukovodstvom Izvršnog odbora uobičajene poslove Fonda. Pod kontrolom Izvršnog odbora on je odgovoran za organizaciju, imenovanje i razrješenje osoblja Fonda. Birokratski aparat MMF-a broji preko 2.000 zaposlenih  iz 150 zemalja. Generalnom direktoru pomažu prvi zamjenik generalnog direktora i tri zamjenika generalnog direktora. On  imenuje zamjenike generalnog direktora.

Izvršni odbor MMF-a s 24 člana odgovoran je za izbor generalnog direktora. Dosadašnja praksa bila je da izvršni direktori mogu podnijeti nominaciju za to radno mesto. Od kruga izbora 2011. godine guverneri MMF-a također su mogli podnijeti nominacije. U izboru 2011, Izvršni odbor usvojio je proces koji je podržao izbor sljedećeg generalnog direktora na otvoren utemeljen na zaslugama i transparentan način. Izvršni odbor usvojio je istu proceduru i prilikom  izbora  2016.godine.

Procedura sadrži sljedeće aspekte: profil kandidata, sastavljanje užeg izbora, odabir uspješnog kandidata.

Uspješan kandidat za mjesto generalnog direktora treba imati ugledne rezultate u kreiranju ekonomske politike na višim nivoima.Također i  vanredno profesionalno iskustvo da pokaže menadžerske i diplomatske vještine potrebne za vođenje globalne institucije i da bude državljanin bilo koje od 189 zemalja članica MMF-a.

Kao šef osoblja MMF-a i  predsjedavajući Izvršnog odbora  mora biti sposoban da pruži stratešku viziju rada visokog kvaliteta i čvrsto posvećen unaprjeđivanju ciljeva MMF-a stvaranjem konsenzusa o ključnim političkim i institucijskim pitanjima uključujući usku suradnju s Izvršnim odborom pod čijim uputstvima će ispunjavati svoje odgovornosti.

Treba imati dokazano razumijevanje za izazove u politici s kojima se suočava raznoliko globalno članstvo u MMF-u. Da ima čvrstu posvećenost i uvažavanje za  multilateralnu suradnju i demonstriran kapacitet da bude objektivan i nepristrasan kao i da bude efikasan komunikator.

Na kraju perioda nominacije tajnik MMF-a objavljuje Izvršnom odboru imena onih kandidata koji su potvrdili želju da budu kandidati. Izvršni odbor sastavlja uži izbor od tri kandidata uzimajući u obzir profil kandidata bez geografskih preferencija. Uži izbor objavljuje MMF, a Izvršni odbor sastaje se s kandidatima koji su ušli u uži izbor u sjedištu MMF-a u Washingtonu.

Nakon toga Izvršni odbor sastaje se da bi raspravljali o snagama kandidata i da izvrši izbor. Iako Izvršni odbor može izabrati generalnog direktora većinom osvojenih glasova, cilj je da se on bira konsenzusom kao što je to bio slučaj u prethodnim izbornim krugovima.

Ova procedura izbora direktora s potrebnim uslovima za kandidate je lijepo sročena, ali u praksi stvari stoje drugačije. Izabrani direktori  MMF-a uglavnom prosečnog stručnog profila i često politički miljenici pojedinih najutjecajnijih krugova i zemalja vrlo brzo se uklope u standardne klišee i kolotečinu koja vlada u ovoj instituciji i  nastavljaju se provoditi rigidne mjere i politiku “uslovljavanja” koje  se nameću zaduženim  zemljama vodeći ih dalje u ekonomsko propadanje.   

Christine Lagarde (63) postala je jedanaesti generalni direktor MMF-a  lipnja 2011. godine na period od pet godina, a  izabrana  je da služi drugi petogodišnji mandat počevši od 5. lipnja 2016. Lagarde  je najavila ostavku 16. lipnja 2019.godine koja će stupiti na snagu 12. studenog. U ovom periodu prvi zamjenik generalnog direktora biti će vršitelj dužnosti generalnog direktora MMF-a.

Lagarde, prva žena na čelu  MMF-a bila je jedna od najpopularnijih političarki Francuske desnice 2009. godine, a u anketi RTL-a i “Le Parisiena” našla se na drugom mestu najpopularnijih osoba u Francuskoj. Štoviše njena popularnost je dosezala i daleko izvan granica Francuske, pa je imala dobar renome i u međunarodnoj areni. Tako ju je prije nego što je izabrana za direktorku MMF-, još 2009. godine, ugledni “The Financial Times” proglasio najboljom ministarkom financija u Europi. Pohvaljena je za ključnu ulogu koju je odigrala u aktiviranju mehanizma spašavanja i pomoći članicama eurozone koje su se našle u problemima 2010. godine nakon čega su joj bila širom otvorena vrata reizbora za drugi mandat na čelu MMF-a  2016. godine (s godišnjom plaćom oslobođene poreza od 467.940 USD, plus godišnji  dodatak za troškove  života od 83.760 USD).

Posao šefa MMF-a izgleda da je tradicionalno rezerviran za Francuze, a neke  države su dovodile u pitanje treba li na čelu te institucije uopće biti neki Europljanin. Osim porijekla Lagarde, stepenica na kojoj je posrnula svakako je bio pravni spor vezan za slučaj poznatog Francuskog tajkuna Bernarda Tapie-a. Tapie je bio u višegodišnjem sporu s bankom Credit Lyonnais u kojoj vlasnički udio ima i država. Francuski tajkun je tvrdio da je banka namjerno smanjila vrijednost proizvođača sportske opreme Adidas, koji je prodao 1993. godine.

Lagarde je 2007. odlučila presjeći taj pravni gordijski čvor naredivši posebnom vijeću sudaca da napravi arbitražu u tom slučaju. Godinu dana kasnije, arbitraža je završila tako da su se Tapie-vi računi uvećali za 285 miliona eura isplaćenih za odštetu. Odluka Lagarde da ne ospori arbitražu rezultirala je osudom javnosti, a optuživali su je da je postupila tako jer je to bila zahvalnica Tapie-u za podršku Nicholas Sarkozy tokom predsjedničkih izbora. Ona je opovrgavala ikakve nepravilnosti i nije bilo naznaka da je u tom predmetu ostvarila ličnu korist. Francuski tužioci su 2014. otvorili službenu istragu protiv Lagarde zbog nemara. Nakon što je proglašena krivom godinu dana kasnije, ali bez kazne njen advokat je poručio da će ona razmotriti žalbu, ali je očigledno procijenila da je bolje da se sve to zaboravi. 

Osim ovog slučaja Lagarde je izazvala čuđenje javnosti siječnja 2015. godine, kada je povodom smrti Saudijskog kralja Abdulaha rekla kako je “on bio snažan zagovornik ženskih prava”. Naime samo tjedan dana prije njegove smrti jednoj Burmanki je u Saudijskoj Arabiji javno odsječena glava.

Neki  od direktora MMF-a posebno su problematični kao bivši Španjolski ministar financija i kasnije čelnik MMF-a Rodrigo Rato koji je bio uhapšen u Madridu u travnju 2015. godine. Rato je tada  optužen za brojne prekršaje uključujući prevaru i pranje novca.

I raniji  generalni  direktor  MMF-a  Strauss-Khan (svojevremno  i  savjetnik Aleksandra Vučića) koji je bio najavio fundamentalni zaokret u ekonomskoj filozofiji MMF-a, da umjesto slobodnog djelovanja tržišta to treba biti „kombinacija tržišta i državne regulative“, 2011.godine zbog privatne seksualne afere u  New York-ovom hotelu morao je podnijeti ostavku  na mjesto  njegovog čelnika iako je kasnije sud u New York-u odbacio optužbe protiv njega, a mediji  pisali da se radilo o namještaljci. Tako su njegovi reformski prijedlozi u MMF-u ostali  mrtvo slovo na papiru. Karijeru je završio  neslavno, a bio  je viđen za potencijalnog nasljednika Sarkozy-a na mjestu predsjednika Francuske 2012.godine.     

Europske vlade odlučile su početkom kolovoza ove godine da Bugarka Kristalina Georgieva izvršni direktor Svjetske banke (koja se od siječnja 2017. nalazi na funkciji broj 2. u Svjetskoj banci, a pre toga je bila na visokoj poziciji komesara Europske komisije), bude njihov kandidat za novoga direktora MMF-a, najvažnije svjetske financijke institucije, što je određeno iznenađenje. Nju je EU kandidirala kao kompromisnog kandidata nakon sukobljenih mišljenja oko drugih kandidata i više krugova glasanja. Naime ona je poslije 12-satne debate u drugom krugu glasanja pobijedila Holanđanina Jeroen Dijsselbloem-a, nakon što su se tri kandidata povukla iz trke. Guverner centralne banke Finske Olli Rehn i Španjolska ministarka ekonomije Nadia Calviño povukli su se poslije prvog kruga glasanja predstavnika 28 zemalja članica EU.

Velika Britanija se usprotivila planu da se kandidat bira sada navodeći da je to „preuranjeno“ i da Londonu nije dato dovoljno vremena da predloži svog kandidata.Tako se  Velika Britanija uzdržala od nominiranja svog kandidata, a neki mediji su izvjestili da premijer Boris Johnson tražio američku podršku da na čelo MMF-a dođe bivši britanski ministar financija George Osborn.

Podrška SAD također bila je otvoreno pitanje. Bilo je nagađanja da bi predsjednik Trump mogao nominirati Amerikanca za tu ulogu. U intervjuu Reuters u kolovozu Steven Mnuchin američki ministar financija rekao je da nije „apsolutno dato“ da će Europljanin voditi MMF. Inače zemlje Europe nisu pružile otpor ove godine kada je Trump izabrao David Malpasa, bivšeg službenika ministarstva financija SAD da rukovodi Svjetskom bankom.

S obzirom Georgieva  ima 66 godina, njena kandidatura i eventualni izbor da direktor prvi put bude osoba koja nije  iz  jedne od tradicionalnih zapadnih  zemalja primorala bi MMF na promjenu pravila koja zahtjevaju da direktor u trenutku preuzimanja dužnosti  ima manje od 65 godina i da na toj funkciji ne može da budu posle 70. rođendana.

S tim u vezi MMF je preporučio ukidanje starosne granice za generalnog direktora, a   krajem  kolovoza Izvršni odbor MMF-a predložio je da ovu promjenu odobri Odbor guvernera MMF-a, koji čine predstavnici iz svih 189 zemalja članica. Na taj način bi se pravila MMF-a uskladila s propisima Svjetske banke koja nema starosnu granicu za direktorske pozicije.

MMF je službeno priopćio 9. studenog ove  godine da će se izvršni direktor Svjetske banke Kristalina Georgieva smatrati jedinim kandidatom za mjesto budućeg generalnog direktora MMF-a, nakon što je 6.studenog zaključen period nominacija. Georgieva ekonomista iz Bugarske koju su nominirale europske članice MMF-a sastati će se s Izvršnim odborom MMF-a u daljoj proceduri za izbor.

Jedan od najutjecajnijih i  najstručnijih direktora MMF-a bio je poznati Švedski ekonomista Per Jacobson. Osnivač Banke za međunarodne obračune u Baselu 1930. godine jedne od najvažnijih banaka u svijetu koja je od prvog dana bila posvećena širenju interesa centralnih banaka i reformaciji međunarodnih financija Jacobson je bio njen ekonomski savjetnik od 1931. do 1956. godine. Bio  je među prvim podržavateljima europskog federalizma. Jacobson se protivio inflaciji pretjeranom trošenju vlasti i državnim intervencijama u ekonomiji. Napustio  je Banku 1956. godine kako bi počeo voditi MMF do 1963, a njegovo nasljeđe i danas oblikuje svijet dok je MMF ranije  povremeno organizirao  razne tribine i stručne skupove u znak sjećanja na ovog poznatog monetarnog stručnjaka.

Šefovi  MMF-a  ne mogu izbijeći odgovornost i oštre kritike upućene  MMF-u koji već dugi niz godina nameće zemljama istu restriktivnu ekonomsku politiku uništavanja njihovih gospodarstava.

Najdrastičniji primjer neuspjeha njegove politike je Afrika gdje milijuni ljudi desetljećima umiru od gladi i pored  financijske pomoći MMF-a upravo zbog njegovih oštrih mjera koje su u interesu  svjetskih banaka, a ne naroda u Africi. Pošto se dramatična situacija počela da razvija u krizu globalnih razmjera MMF je u posljednje vrijeme napravio promjenu. Više nije striktno nametao svoje uslove i mjere već su vlade država koje traže kredite same predlagale  mjere, a MMF ih je samo prihvaćao ili ne. Na taj način MMF prebacuje odgovornost na vlade zemalja kojima daje kredite i praktično tim vladama upravlja. Naravno da ova formalna promjena procedure nije pomogla  zemljama Afrike da riješe svoju dramatičnu ekonomsku situaciju a ni ostalim zemljama članicama koje su pale pod utjecaj MMF-a. 

dr sc. Dejan Jovović,

Naučni savjetnik i redovni  član Naučnog  društva ekonomista Srbije