Srbija se nalazi u teškoj ekonomskoj i društvenoj krizi. Globalna svjetska kriza samo je produbila ionako teško stanje nacionalne ekonomije, a nije njezin uzrok. Sa prosječnom plaćom od oko 380 eura, Srbija je jedna od četiri najsiromašnije države Europe. Činjenica je da je u zemlji prisutna prekomjerna potrošnja, gdje trošimo najmanje 25% više nego što dopušta ostvareni bruto domaći proizvod (BDP). Iako je u proteklom desetljeću prosječna godišnja stopa privrednog rasta iznosila 4,8%, privreda zemlje je u lošem stanju. Srbija je nekada kao republika bivše SFRJ izvozila oko 70% svoje proizvodnje, a danas samo oko 25% onoga što proizvede. U odnosu na daleku 1990. godinu, 2013. je BDP Srbije dostigao svega 70%, industrijska proizvodnja je ispod 50%, broj zaposlenih je drastično smanjen. Stopa zaposlenosti je sada svega 35%, a stopa nezaposlenosti se kreće između 20 i 24%.Privredu karakterizira pad privredne aktivnosti i skroman izvoz, visoka nezaposlenost, nelikvidnost i nekonkurentnost, otežan pristup kapitalu, nemogućnost naplate potraživanja, rast sive ekonomije, nepovoljni krediti i njihovu otežanu otplatu, kao i visoke kamate i nizak kreditni rejting zemlje (prema poznatoj svjetskoj agencije Fitch pad za jedan nivo, sa BB- na B+). Rastu javni i vanjski dug, budžetski i platnobilancni deficit zemlje.

Prema jednom novom istraživanju tzv. "Indeksa bijede" (prenijela Politika,7. svibnja o.g.), koje je proveo i objavio Steve Hanke, profesor primjenjene ekonomije na Univerzitetu John Hopkins, Srbija je na trećem alarmantnom mjestu u svijetu po stupnju bijede. Jedino su Venezuela i Iran ispred Srbije na listi koja mjeri stupanj bijede u 89 zemalja svijeta, dok je najbolja situacija u Japanu. Države su rangirane prema izraženosti negativnih ekonomskih faktora – inflaciji, nezaposlenosti i kamatnim stopama, od kojih se „oduzima” pozitivni ekonomski pokazatelj – rast BDP. U Venezueli je najveći problem izuzetno visoka inflacija, a u Srbiji nezaposlenost. Prema objektivnim mjerilima, Venezuela zauzima prvo, a Srbija treće mjesto, ali on misli misli da je prema subjektivnom shvaćanju bijede, situacija u Srbiji gora nego što to pokazuju kriteriji. Smatra da je liberalni recept za izlaženje iz ekonomske krize – privatizacija, snižavanje inflacije, otvoreno tržište, deregulacija – vrlo djelotvoran i predlaže da ga i Srbija provede. Srbiji je predložio ono što je svojevremeno predložio Bugarskoj, odnosno snižavanje kamatnih stopa.

Kredit u Srbiji je skup, zbog čega se mali i srednji biznis ne može zaduživati i napredovati. "To je ta velika promjena koju su Bugari imali. Oni su 1997. imali ogromnu inflaciju, da bi danas bili bolji od svih drugih na Balkanu i imaju najniže kamatne stope", kaže ovaj američki ekonomist i dodaje da srpski dinar treba biti fiksiran za euro, kao i da se država treba povući  iz biznisa i ukine mnogobrojna, a nepotrebna pravila, uredbe i regulative. To je teško napraviti, ali neće biti investicija ako se ne smanje regulativa i korupcija. Ne može se poslovati ako se država miješa u biznis. Njegovi rezultati se dobrim dijelom poklapaju sa zaključcima Svjetske banke, koja je u svom izvještaju o uvjetima poslovanja Srbiju smjestila na 93. mjesto od 189 zemalja svijeta.

Veće investicije, brže otvaranje novih proizvodnih pogona i radnih mjesta, jačanje izvoza i smanjenje troškova države trebaju biti osnova novog modela razvoja. Za izlazak iz krize potrebno je da Srbija ima stalan rast poljoprivredne i industrijske proizvodnje i pad nezaposlenosti, i da se privredni rast ustali na višem nivou u dugoročnijem razdoblju.

Povećanje životnog standarda stanovništva, zaustavljanje nezaposlenosti, stabilnost cijena, dovođenje u red javnih financija i reforma državnih poduzeća, privlačenje stranih investicija i podrška razvoju realnog sektora, razvoj poljoprivrede, povećanje proizvodnje i izvoza, osnovni su ciljevi, koji trebaju biti prioriteti vlade Srbije. Novi koncept razvoja zemlje, u prvi plan treba staviti proizvodnju razmjenjivih dobara konkurentnih na stranim tržištima, smanjenje javne potrošnje i povećanje investicija, što će potaknuti strana ulaganja i omogućiti domaćim investitorima lakše ulaženje u nove poslove (potpuno je bio nerealan plan prošle vlade, koji je predviđao da će strane direktne investicije u 2013. iznositi oko 2 mlrd. eura, a bile su svega 750 mil. eura).

U okolnostima kada je stopa nezaposlenosti vrlo visoka i rastuća, kada oko 780.000 ljudi (službeno registriranih) nema posao (ukupan broj zaposlenih radnika u Srbiji je samo oko 1,8 mil., od čega svega oko 400.000 radi u proizvodnim djelatnostima, a u javnom sektoru čak skoro 800.000), a proizvodnja i investicije male, Srbija više ne može vratiti na predkrizni model rasta, koji je baziran na visokoj potrošnji, niskoj domaćoj štednji i malom izvozu.

Procjena je da zbog povećane nezaposlenosti, preko 800.000 ljudi radi u sivoj ekonomiji i stvara preko 30% BDP, koji ne podliježe oporezivanju. Šteta za budžet se procjenjuje na oko tri do četiri milijarde eura godišnje, a godišnji obrt je čak i do 10 milijardi eura. U borbi protiv toga trebale bi se objediniti nadležne inspekcije, MUP i Carina. U Srbiji oko 650.000 ljudi živi ispod granice siromaštva ili na njoj, a gotovo svaki deseti građanin spada u kategoriju siromašnih.

Potrebne su znatne inozemne investicije, a Srbija mora povećati udio kapitalnih investicija u budžetskim rashodima. Promjena strukture privrede podrazumijeva smanjivanje uvoza i potrošnje, a povećanje izvoza i štednje.

Javnu potrošnju trebalo bi postepeno smanjivati na oko 40% BDP i izvršiti potrebne strukturne reforme. Kao i većina država, Srbija je upala u zamku trošenja iznad mogućnosti, pa će ovu naviku iz osnova morati mijenjati. U republičkoj administraciji zaposleno je čak oko 30.000 ljudi, što je veći birokratski aparat nego što je nekada imala SFRJ. Ministarstva i javna poduzeća, kao partijski feudi služili su, do sada, uglavnom, za udomljavanje partijskih kadrova, pa u tom dijelu treba napraviti oštar rez i znatno smanjiti, čime bi se postigle odgovarajuće uštede. Novi vladin prijedlog je da se zaustavi novo zapošljavanje u javnoj upravi, odnosno ograniči na vrlo mali broj potrebnih provjerenih stručnjaka. Naime, u prosincu prošle godine, Skupština Srbije usvojila je zabranu zapošljavanja u javnom sektoru do 31. prosinca 2015. godine, a novi radnici mogu se zaposliti samo uz suglasnost vladine komisije.

Oko polovice srpskog budžeta se troši za plaće u javnom sektoru i mirovine, pa prošlogodišnji usvojeni set poreznih zakona nije bio dovoljan za budžetske uštede. Razlog za to što je sada ekonomija izbila u prvi plan vlade, su nepovoljni podaci o stanju javnih financija. Unatoč svim naporima budžetski deficit raste, duplo je veći od očekivanog (preko 7% BDP), a s njim i javni dug zemlje, koji je sa 8,8 mlrd. eura u 2008. godini u ovoj godini porastao na 20,6 mlrd. eura ili 62% BDP (što je znatno iznad dozvoljenih 45% BDP).

Zbog ovakvog stanja ranija vlada je razmišljala o zamrzavanju plaće i mirovina, kako bi stvorila određene uštede u budžetu. Zamrzavanje plaća u javnom sektoru bi se moglo prihvatiti, ali nikako i mirovina, jer su umirovljenici najslabije plaćeni i najugroženiji sloj stanovništva. Doduše, postojeći mirovinski sustav postaje sve više neodrživ, jer masa mirovina s obzirom na mali broj zaposlenih, se uskoro neće moći isplaćivati iz budžeta, pa je nužna hitna reforma. Srbija godišnje izdvaja 4,5 mlrd. eura iz budžeta za mirovine. Kao prva mjera, najavljeno je pomjeranje starosne granice za odlazak u mirovinu.

Potekao je i prijedlog da se vrši usklađivanje plaća u javnom sektoru sa prosjekom zarada u privatnim firmama, kao jednoj od mjera za štednju države, jer su one u javnom sektoru veće za oko 25-30% nego u privatnom sektoru. Ovaj prijedlog treba dalje razraditi, s obzirom da nije logično da su plaće u javnom sektoru znatno veće nego u privatnom sektoru (u kome je zaposleno samo oko 460.000 ljudi), koji ga izdržava i puni srpski budžet.

Ozbiljna je situacija i u sektoru vanjskog zaduženja Srbije. Ukupan inozemni dug iznosi 27 mlrd. eura, što je službeno skoro 90% BDP. Pojedini ekonomski stručnjaci smatraju da je odnos vanjskog duga i BDP već znatno premašio 90%! Po njima, nerealne vrijednosti se dobivaju , jer se npr. uzima devizni tečaj prema euru od 115 dinara, a ne recimo 140 dinara koliko je realni tečaj, pa se stavlja u odnos sa “napumpanim” BDP.

Fiskalna prilagođavanja koja su, uglavnom, bila zasnovana na ad hoc mjerama, treba zamijeniti trajnim reformama u pogledu potrošnje u dijelu mirovinskog sustava, obrazovanja, zdravstva i administracije, uz zadržavanje socijalnih davanja. Ključni izazov su, „strukturne reforme orijentirane na privredni rast“. One se trebaju ostvariti posebno u dijelu javnih poduzeća i daljoj privatizaciji.

Globalne financijske organizacije, MMF i Svjetska banka, koje uvijek imaju rigorozne zahtjeve za štednju, kao prvo traže uštedu od 400 mil. eura u budžetu, kao i da nova vlada u narednom periodu smanji mirovine za 25%, a plaće u javnom sektoru za 20% da hitno smanje troškove na svim nivoima, pooštre uvjete za umirovljenja, zaustave nova jamstva za državne firme, riješe problem poduzeća u restruktuiranju i sl. Također, prema njihovim „računicama“, u javnom bi sektoru trebalo otpustiti 15% zaposlenih.

Osnovno je zaustaviti pad zaposlenosti i privredne aktivnosti i smanjiti općtu nelikvidnost, javni dug i deficit i započeti s mjerama štednje, prije svega, na strani države. Treba rješavati probleme poduzeća u restruktuiranju, reformirati državni aparat, uspostaviti znatno veću financijsku disciplinu i kontrolu budžetskih rashoda i započeti najavljivani proces reindustrijalizacije. Doduše, zemlja sada ponovo bilježi vrlo skroman privredni rast, sa rastom od oko 2% u 2013., a došlo je i do povećanja izvoza, dok je inflacija na silaznoj putanji. Na kraju 2013. iznosila je 2%, a u 2014. godini je predviđeno da inflacija bude u granicama od 2,5% do 5,5%. S obzirom da BDP Srbije ove godine neće rasti više od oko 1%, a ni u narednim godinama taj rast, po projekcijama, neće biti veći od oko 3%, jasno je i zašto osobna potrošnja stanovništva neće rasti.

dr. sc. Dejan Jovović

znanstveni savjetnik i redovni član Naučnog društva ekonomista Srbije

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter