BLOG

Današnje članice EU, ali i uopće Zapada muče slični izazovi. Tri su glavne točke koje opterećuju daljnji razvoj...

1. Preveliki budgetski deficit država, a koji je većinom nastao zbog prevelikog zaduživanja, čime su se poticali investicijski ciklusi u zemljama.
2. Premalo povjerenje građana u mogućnost da izvršna vlast u jednome mandatu izvrši obećanja dana na izborima.
3. Kvalitetni mirovinski, zdrastveni i obrazovni sistemi, koji u ovome momentu postaju preskupi za održavanje.

20 godina je rast bio omogućen i na “umjetan” način, dakle porastom cijena energenata i sirovina (nafta, plin, zlato, bakar, aluminij) ili kreativnim financijskim derivatima (futures, options..). Države su se zaduživale, kao i građani i tvrtke, jer je svakome (pa i meni osobno) bilo najlakše vjerovati da će se rast dionica, ili vrijednosti imovine i sirovina zadržati na visokome nivou. Kupnju te imovine se većinom financiralo raznim zaduživanjima, na račun budućih prihoda i dobitaka. Sada se teško može prebroditi manjak u proračunu i sama stagnacija, ili mali pomaci na bolje su veliki uspjeh, ali ne i u precepciji javnosti. Budući da većina građana nije detaljno upoznata sa makroekonomskim procesima te teško razlikuju i prihod od neto dobiti, nije lako objasniti kako se komfor koji smo postigli u zadnjih 20tak godina teško može očuvati u sljedećih 20 u cjelosti. Uz agresivne medije, koji dijelom dobro ukazuju na nepravilnosti, ali dijelom i pretjeruju, prosječni glasač ne vidi kvalitetan izlaz te lako može pomiješati uzroke i posljedice, pa i ciljeve i sredstva. I ako izađe na izbore, pitanje je da li će vjerovati onome za koga glasuje, ili će ići opcijom najmanjega zla ili glasanja protiv…

Stradalo zdravstvo

Kada pogledamo mirovine koje se sada ostvaruju u većini zapadnih demokracija, one omogućuju “drugu mladost” umirovljenicima, i zaista relativno lijep život (na žalost ne i u Hrvatskoj). Međutim, zbog starenja stanovništva i sve manjeg prirodnoga prirasta, mirovinski fondovi se sve više pune putem zaduživanja države, a često nauštrb drugih javnih pozicija, kao što su zdrastvo, obrazovanje ili investicije…

Vrlo je teško ne investirati u obrazovanje, jer to predstavlja budućnost zemlje i možda jedinu garanciju da će kvalitetni, inovativni pojedinci i grupe budućih generacija znati stvoriti novu vrijednost koja će moći financirati naše mirovine. Međutim, to je ulaganje na dugi rok, bez garancije, i lakše je, vjerojatno, uložiti u generacije koje su već zadužile generaciju svojim radom te ne navikle na komfor u zdrastvenome sektoru kakav postoji u većini zapadnih država. Ovdje svi znaju da ipak mora doći do rezova u kvaliteti prava koje sada uživaju građani, a postići konsenzus kome i kako srezati prava će biti pravi pakao za bilo koga tko će biti zadužen za to. Alternativa je još gora, daljnje zaduživanje do ruba bankrota, jer ostale uštede ne mogu pokriti manjak koji nastaje financiranjem ove tri ključne kategorije za društvo.

Nije baš tako lako

Vrlo je lako napisati da je jedini izlaz u obrazovanju mladih, koji će jednom tako kvalitetno educirani, doprinijeti razvoju društva, kroz inovativne investicije I povećanjem izvoza. U praksi je teško stvoriti još jednu NOKIA-u, ili

Google, Facebook ili Apple… Također, vrlo je lako napisati da je potrebno sakupiti sva znanja i učiti na greškama  drugih kao i njihovim uspjesima (najboljoj svjetskoj praksi). U svakome društvu postoje interesne grupe koje pokušavaju istinu približiti svojim interesima, i tako će uvijek biti. Međutim, to je vjerojatno jedini put.
Nadalje, rad kao kvantitativna kategorija u modernim društvima sve više dobiva alternative u inovativnim tehnologijama, pa ga je potrebno sve manje - i zbog manjka investicija i zbog toga što tehnologija ukida radna mjesta. I evo nezaposlenosti, na nivou 15-20% od ukupno moguće i daljnjnih problema. Manji broj ljudi radi i često 12-14 sati na dan te uopće nema vremena za ništa, a i kvaliteta života nije im dobra. Ostali nerade, nezaposleni su. Opet,  možda će u budućnosti fleksibilniji pristup dolasku na posao, koji ostavlja mogućnost rada kod kuće te skraćenoga radnoga dana ili tjedna, pokazati se kao put koji daje alternativu izostanku od kuće od 6 ujutro do 7 navečer. Manje će se zaraditi, ali će se osloboditi resurs koji je zaista ograničen za sve ljude, a to je vrijeme. Bilo bi lijepo da mlade mame i tate imaju više vremena za sebe, svoju djecu kao i aktivnosti koje njih vesele. Siguran sam da bi dobar dio zapadnjaka pristao na 15-20% manju plaću za 30-35 % više slobodnoga vremena.

Povećanje poreza smanjuje poduzetništvo

Kratkoročno, veće prihode je moguće postići i sa povećanjem poreza i davanja, direktnih i indirektnih. Veći PDV, manje olakšice, uvođenje poreza na imovinu i kapitalnu dobiti te povećanje poreza na dobit. Nesreća je u tome što su to mnoge države već učinile, a svako povećanje davanja smanjuje poduzetništvo te povećava mogućnost porezne evazije, bilo od strane građana bilo od strane posloprimaca.

Zato u budućim vremenima možemo očekivati dosta nepopularnih, ali nužnih mjera te se možemo nadati da će EU naći načina kako učvrstiti zajedničku valutu i još čvršće se povezati, a da će dobici koji će biti posljedica većih optrećenja, manjih socijalnih prava biti uložena na pravi način, u budućnost i zajedničko djelovanje europskih država, i razmjenu međusobnih iskustava, dobrih i loših.

Drago Munjiza, direktor

www.jakovviktor.com