Vrlo je teško pomagati ljudima koji u biti ne žele pomoć. U gospodarstvu, ali i unutar pojedinih tvrtki postoji veliki broj tvrtki i funkcija podrške koji su zaduženi pridonijeti radu pojedinoga projekta ili tvrtke. Međutim, da li je jedan trening dovoljan da bi postali vrhunski sportaš?

Isto tako, samo kontinuirani rad na edukaciji zaposlenika o nekoj temi može na duži rok donijeti rezultat. Možda najbolji primjer za kampanjski rad je primjer pojačanog intenziteta odlazaka u teretane i fitness centre u lipnju, pred godišnji odmor. Tada su treneri u teretanama zatrpani zahtjevima za brzim rezultatima, nakon samo 5-6 treninga,  uz napomene da se ne želi pretjerati (ne želim izgledati kao npr. body builder).

Naravno ljudi nisu svjesni što je jedan vrhunski sportaš prošao, koliko je vremena i novaca, te psihičke energije uloženo u potpuno neizvjestan projekt. I zato se u fitness centrima osobni treneri i ne osvrću previše na takve (nerealne) zahtjeve i prihvaćaju tu sezonalnost svoga posla kao nešto normalno.

Isto tako, savjetnik, trener, coach ili djelatnik/ca ljudskih resursa u tvrtki ne može promijeniti kulturu tvrke samo zato što će porazgovarati sa zaposlenima, izmjeriti kompanijsku klimu i predložiti rješenje koje se čini kao put prema nekome „banchmarku“ ili kao optimalno rješenje za tu tvrtku. Vrlo je važno prepoznati i kompanije koje traže “vanjskoga krivca” za svoje propuste, jer je najlakše angažirati savjetnika, saslušati ga, ali u stvari imati cilj da kad jednom ode, okriviti ga za “krive savjete”, koje smo u stvari mi sami uzrokovali, a prijedlozi koji su bili ponuđeni od strane vanjskoga suradnika nismo ni uzeli ozbiljno u obzir.

Ovdje je velika dilema za vanjske suradnike, kada jednom prepozna prave namjere vlasnika/direktora što učiniti? Odbiti posao ili korektno odraditi posao, prihodovati sredstva znajući da se prijedlozi neće uvažiti, a poslije trpjeti kritiku da “su oni upropastili tvrtku”. Ja redovito biram tu opciju, naravno striktno pazeći da omjer “pravih” poslova, dakle onih gdje se zaista traži pomoć i onih gdje je pomoć nemoguće dati, bude barem 2:1 u korist  “pravih” poslova. Veliki je izazov ući u novi sistem, a prilikom toga dobivati informacije na kapaljku ili iskrivljene informacije. Kada bi liječnik od pacijenta dobivao informacije da ga boli zub, a ne koljeno, pacijent ne bi dugo ostao živ… Naravno da je za ozbiljnog savjetnika bitno da sam prepozna i razvije metodologiju brzoga otkrivanja bitnih činjenica o klijentu. A bitne činjenice je moguće dobiti samo kroz razgovor sa lepezom ljudi u tvrki, od kontrolinga i računovodstva do prodavača i skladištara, te konkurencije, klijenata i bivših zaposlenika. I kao što liječnik pomaže pacijentu i dužan je ponuditi najbolju terapiju za pacijentovo stanje, uviđajući da pacijent nije spreman na istu  ili da će ići po drugo mišljenje, koje možda nije jednako profesionalno… Bitno je dati svoj doprinos i predložiti najbolja rješenja, a onaj tko je bolestan snosi odgovornost za to što se razbolio (ili njegovi geni..), a posebice za to što se ne drži terapije koja je prepisana. Međutim, kada pacijent umre, uvijek je određena odgovornost i na liječniku. Isto tako, npr.  trener u košarci Aleksandar Petrović je prošle sezone proglašen najboljim trenerom u regiji, a imao je mogućnost osvojiti i  prvenstvo, plasirati svoju momčad u Euroligu te okruniti sezonu velikim uspjehom. Pred sam kraj, u njegov rad su se počele miješati “strukture kluba”,

koji su dali više velikih intervjua u novinama i TV-u,  te su počeli unaprijed slaviti te hvaliti igrače. Petrović je odmah upozorio da treba prestati sa tom praksom, ali bilo je kasno. Prvenstvo izgubljeno, Euroliga izgubljena, a on odlazi iz kluba, nervozan i neuspješan. Kako je to moguće? Da li je to optimum te momčadi, da li ga je rukovodstvo kluba potkopalo sa preranom euforijom ili samo nije imao sportske sreće? Ili je tu i neka zavjera sa sucima i direktnim rivalom, kako su rukovodioci kluba i naznačili u intervjuima? Kompleksna situacija, a svatko od učesnika i ostalih promatrača će imati svoj stav, svoju istinu o tome. Međutim, ukupni rezultat nije postignut, a najbolji trener regije odlazi iz kluba. Vrlo je teško pomagati ljudima koji ne žele pomoć (ili je ne znaju primiti).

Drago Munjiza, direktor
www.jakovviktor.com