Svijetom se šire protesti protiv globalnog, korporativnoga kapitalizma kao i financijskih institucija, kao glavnim krivcima za sadašnju gospodarsku, ali i društvenu krizu koje zabrinjavaju svijet.

Koriste se riječi kao što je revolucija, propast liberalnoga kapitalizma, izrabljivanje 99% pučanstva itd. Očito je da su i na gospodarskome, ali i društvenome planu potrebne promjene, te da se stvara kritična masa za dolazak novih pravila. Međutim, pitanje kod promjena je i što je alternativa. Da je bilo više “pameti”- bolja kontrola financijskih derivata, te ravnomjernija raspodjela društvenoga bogatstva ( veći porezi za najbogatije, ali i najuspješnije) koji bi se upotrijebili za popunjavanje zdravstvenih, obrazovnih i mirovinskih projekata vjerovatno bi smanjila amplitude krize, te privremeno odgodila ekscese koje se događaju od 2008. godine. Ono što je teško povjerovati da bi jače oporezivanje 1% najuspješnijih i najbogatijih moglo priskrbiti dovoljno sredstava za 99% “obespravljenih”. Također, svaka akcija ima i  protureakciju, pa sada u SAD-u egzistira i “tea party” pokret, koji tvrdi da najsposobnije treba poticati (upravo onih 1%), a da problemi “obespravljenih” dolaze iz toga što su manje sposobni, manje radišni, manje skloni riziku, ili naprosto manje sretni.

Bazično je to lijevi i desni pogled na svijet. Kod lijevog pogleda na svijet, pomalo plaši nasilje koje se usput događa na ulicama za vrijeme prosvjeda, korištenje riječi revolucija (jer podsjeća na oktobarsku i ostale komunističke revolucije), te nedostatak kvalitetnog prijedloga što nakon oporezivanja i ograničavanja rada Wall Streeta i ostalih financijskih središta “moći”. Kod desnog pogleda na svijet, nejasno je kako misle kontrolirati mase koje su sve nezadovoljne ( posebno obrazovani, a nezaposleni mladi koji čine oko 40% tog dijela populacije), i traže “žrtveno janje” ili barem kažnjavanje odgovornih za ispuhivanje financijskih balona.

Vladama nije lako, jer su navikle građane da kreditiraju rast BDP-a zaduživanjem, pa sada kada su gotovo sve zemlje prezadužene, a krediti postaju sve skuplji, malo je tih mađioničara koji mogu nagovoriti glasače na “znoj I suze”, tj. na štednju, te manje kvalitetan život- manje mirovine, manju kvalitetu zdravstvene usluge, manje kapitalnih investicija te lošije stipendije za obrazovanje mladih.

Kako u takvoj situaciji povećati zaposlenost? Svatko tko ima kredit i određen broj godina staža, čuvat će radno mjesto dokle god to može i teško će biti solidaran sa mladima! Nova radna mjesta mogu doći iz novih investicija (za koje nema novaca, budući su države prezadužene i proračun troše na vraćanje kredita i održavanje stečenih prava građana) ili iz novih tehnologija ( I zato se moramo moliti da na svijet dođe što više novih Steve Jobsova i ostalih vizionara).

Dakle, manje ili više uspješni protesti neće riješiti mnogo (što dan iza?), ali će sigurno poslati poruku i natjerati društvo da promisli o novoj štednji i rezanju prava, dok najkvalitetniji među nama ne nađu nove tehnologije, nove biznise koji će inovirati i koji će kompenzirati gubitak radnih mjesta zbog razvoja dosadašnje tehnologije.

Na čelu vlada i najodgovornijih institucija očito će biti birani ljudi koji mogu puno istrpjeti i strpljivo objašnjavati dijelovima društva zašto i oni trebaju osjetiti neke uštede. Ali rješenje je u novim tehnologijama koje će prigrliti mladi i zaposliti se, te izgraditi novi fleksibilniji sistem vrijednosti, koji će biti primjereniji 21. stoljeću i koji će upravljati društvenim i uopće ukupnim vrijednostima na Zemlji drugačije nego je to bilo u 20.tome stoljeću, stoljeću svjetskih ratova i etničkih čišćenja, totalitarnih sistema kao i onečišćenja planeta. Alternativa ovome je nasilna revolucija, koja će donijeti patnju, razaranje i glad , ovaj put zaista za 99% zemaljskoga pučanstva.

Drago Munjiza, direktor
www.jakovviktor.com