Čitajući dnevne novine i tjednike, kao i vijesti na TV-u, čovjek ne može da ne osjeća jedan mix zamora, ljutnje, razočaranja i straha zbog informacija, ali i poluistina koji se “vrte” oko nas. Zadnji “biser” je gostovanje mladog brokera na BBCu koji je navijestio apokalipsu financijske konstrukcije Zapada, slično kako je to opisano u Bibliji  o djelovanju proroka Elije.
Sa malom razlikom da je Prorok tražio da se ljudi pokaju za svoje grijehe, a mladi broker uživa u toj situaciji, kako u pozornosti koju (ne)zasluženo dobiva u cijelome svijetu, kao u najvešćivanju prilika koje se stvaraju urušavanjem nečega što se je gradilo zadnjih 60tak godina. Ako je dečko u pravu, i ima točne informacije, ne piše nam se dobro. A ako dečko nije u pravu, pitanje je kako je moguće da dobije priliku poslati takav spin u svijet u kritičnome trenutku za EU? U takvim situacijama najbolje je zanemariti preveliku količinu dnevnih informacija, koje samo zbunjuju i podsjetiti se univerzalnih vrijednosti, koji u biti ispunjavaju pojedinca. To može biti odlazak u Crkvu, izlet sa djecom u priridu, ili hakl sa prijateljima iz djetinjstva. Moj zadnji recept na kolektivno stanje svijesti koje vlada u svijetu je ponoćno čitanje knjiga, klasika koje, svaka na svoj način, opisuju stanje u kojem se svijet danas nalazi, iako su možda stare 50, 100, 200 godina.

Za danas bih želio podijeliti citat sa Vama iz  knjige koju sam zadnju uzeo ponovo čitati, a zove se Scientia sacra, od mađarskog autora Bele Hamvasa, koji je kao sin svećenika teško patio pod mađarskim komunističkim režimom.

“Podsvijest je budnost povijesnog čovjeka. I stalno sudi nad čovjekovim razumom I radom. Ne trpi određene načine života i stvara zbrku; određene misli zbaci s čovjeka; sluša samo vlastiti zakon na kojeg se ne može utjecati; što namjerava osakatiti taj zakon, ona uništi. Ako je  čovjek u svojem načinu života dosljedno mimoilazi ili potcjenjuje, izaziva opasne krize. U stanju je uništiti čovjeka. Odnos i sud nad sviješću napet je bez iznimke. Zašto? Zato što se način života koji podsvijest traži razlikuje od onoga koji straži svijest. Stav podsvijesti je apsolutno metafizičan; sa svim bitnim oznakama budnosti. To je slobodan, otvoren nagon za izražavanje svih mogućnosti sveukupnih duševnih sposobnosti, to je bitak uzdingnut na razinu božanskoga.”

Knjiga je davno pisana, ali opisuje jednu univerzalnu poruku. Čovjek koji na duži rok ne uspije iskoordinirati svijesno postupanje za zahtjevima svoje nutrine, biva psihički uništen. Isto tako, društvo koje ne uspijeva uskladiti svoje javno djelovanje sa zahtjevima svoje kolektivne svijesti, ne može biti efikasno i sretno.

Drago Munjiza, direktor
www.jakovviktor.com