U današnjem ću se tekstu osvrnuti na jedan detalj ljudskog ponašanja za koji mi je trebalo jako puno vremena da ga shvatim i sigurno će vam odgovoriti na jedno kontraverzno pitanje.

Pitanje, tj. postavka od koje sam krenuo je traženje objašnjenja zbog čega na prvi pogled neugledni, neugodni i neobrazovani ljudi imaju izniman uspjeh u nekim sferama života, s posebnim naglaskom na materijalne stvari.

Da ne bi bilo zabune, nikoga ne etiketiram zbog onog što posjeduje i radi, već mi je ovaj, nazovimo ga tako, fenomen postao zanimljiv za traženje pojašnjenja.

Vjerujem da će se velika većina složiti kako je za postizanje uspjeha, u bilo kojoj sferi života, potrebno uložiti energiju i vrijeme. Za mnoge se stvari treba iznimno pomučiti i potruditi te će kao rezultat toga doći veći ili manji uspjesi.

No, u isto vrijeme možemo primijetiti kako neki pojedinci, bez prevelikog truda, bez prevelikog uloga vremena i energije u učenje, isprobavanje, proučavanje, testiranje dolaze do nama teško dostižnih rezultata preko noći ili neobjašnjivo jednostavno.

Za nastavak teksta ću izbacit postavku kako razlog tome mogu biti rođačke veze, nepotizam, marionetske postavke, zakulisne igre i slične anomalije te vidjeti što je to “nešto” zbog čega su “oni” uspješniji.

To “nešto” je jedan mali moment u njihovom modelu razmišljanja i ponašanja. Oni ne uzmiču!

Kod njih nećete primijetiti kako dvoume treba li problem riješiti na ovaj ili onaj način ili još gore, treba li uopće problem riješiti. Kod njih nećete primjetiti kako razbijaju glavu da li je jutro odlično vrijeme za početi, ne čitaju horoskop, ne interesira ih što drugi misle o njima i ne zanemaruje se takvim, nebitnim, stvarima.

Oni jednostavno idu naprijed. Gaze i ne uzmiču.

Jesu li uvijek uspješni? Nisu. Znaju li gadno nastradati? Znaju. No, bez obzira na sve to, oni i dalje idu samo naprijed. Tako dugo dok ne dođu do onog što su zacrtali da žele postići.

Kada bih vam ja sada rekao da uzmete svoj mobilni uređaj i isključite ga na 12 sati, biste li to učinili?

Vjerojatno biste pomislili:

12 sati, jel’ on lud

ako ga isključim, neću biti dostupan

što ako se nešto loše dogodi, a nisam dostupan

kako ću komunicirati s drugim ljudima

drugi će se zabrinuti jer mi mobitel ne radi

imam važne stvari u mobitelu i mora biti uključen

ja ne mogu bez mobitela

mobitel mi je bitan za posao

kako ću nazvati druge ljude

…

Misli koje su vam prolazile kroz glavu su uzmaci koje radite. Počinjete kalkulirati i procjenjivati posljedice zahtjeva kojeg sam vam dao, počnete se pitati ima li to smisla, tražite drugačije rješenje, razmišljate o alternativama, preispitujete… i na kraju to ne učinite. Iako jako dobro znate da vam mobitel oduzima pažnju, često vas prekida u važnom poslu i neće vam biti potreban tih 12 sati, jednostavno vam monolog u glavi i strah od uzmaka ne dozvole to učiniti.

Ovo je relativno benigni primjer, no kako je s ostalim životnim stvarima? Koliko u njima često uzmičete i pronalazite opravdanje? Koliko u drugim životnim i poslovnim situacijama, nakon što ih postavite, počnete razmišljati o alternativama, cendrate kako je teško, negodujete i na kraju sve ostane samo na tome.

I to je ta “mala tajna”, nema uzmaka. Nema povlačenja. Ako nešto treba učiniti onda se to i učini. Pokušajte se samo sjetiti svojih životnih i poslovnih uspjeha. Samo tamo gdje niste uzmicali i samo tamo gdje ste ustrajali na postizanju cilja, bili ste uspješni.

p.s. ako malo bolje razmislite, uzmak sindrom tj. nedostatak uzmaka u ponašanju karakterističan je i za druge, uspješne pojedince. Sva tajna je u prihvaćanju toga da može biti neugodno i nelagodno, no praksa pokazuje da je većina problema samo u našim glavama i famoznom uzmicanju.

Goran Blagus - poslovni trener / business productivity coach
Web: http://www.blagus.eu