Kukuriku koalicija prezentirala je svoj Program u smislu „platforme“ o kojoj građani mogu dati svoju ocjenu i tako ga dopuniti (mijenjati?). Slikovito rečeno pristup Kukuriku koalicije mogao bi se „prevesti“ kao spremnost doktora da nakon ozbiljne dijagnoze započne raspravu s pacijentom koju će terapiju primijeniti. Taj i takav princip podcjenjuje birače i pristup Kukuriku koalicije dovodi pod znak pitanja da li oni uopće žele preuzeti vlast?
Oporba je u ozbiljnoj krizi. Međutim, premijerka Jadranka Kosor je bez sumnje borac koji se neće tek tako predati. Ta činjenica postavlja dodatna pitanja Kukuriku koalicije – gospodo što to radite? Koliko god to danas izgledalo nemogućim; nastavi li Kukuriku koalicija po starom moglo bi se dogoditi da stara vlast postane nova vlast. Za tešku političku artiljeriju tek dolazi vrijeme.
Dodatnu zbrku na političkoj sceni, bar kad je riječ u financijskom sustavu, izazvao je Borislav Škegro. Usprkos mnogim neslaganjima Škegru smatram dobrim i obrazovanim ekonomistom. Osim što je dobar ekonomist on je vrlo praktičan u svojim nastupima. Sukladno japanskoj filozofiji za njega ne postoji prošlost i budućnost već samo sadašnjost. U ovoj našoj tmurnoj sadašnjosti gdje se iz dana u dan povećava broj siromašnih što bi moglo rezultirati socijalnom bombom; Škegro je aktivirao svoju bombu kao:
„U ovoj krizi možemo biti sretni što banke nisu u našim rukama“ ili
„Ekonomisti patrioti“ žude za domaćim bankama kako bi im (pazite izraz) maznuli novac“.
Bez velikog komentara, o nacionalnoj komercijalnoj banci pisao sam više puta na ovim stranicama odnosno u časopisu „Ekonomija/Economics“, postavljam pitanje gospodinu Škegri: što su strane banke učinile dobrog hrvatskoj državi?
Vratimo se Programu Kukuriku koalicije.
Program je pisan na način da se svidi što većem broju birača i tek tu i tamo iskazuje se odlučnost da će se neke stvari promijeniti o kojima govore i vrapci na granama. Ne treba biti ekonomist velikog znanja da se shvati kako je Program neprovediv i, u konačnici, loš signal inozemnim vjerovnicima. Kako bi rekli knjigovođe, da pojednostavim stvari, napisano nije moguće proknjižiti, a što nije moguće proknjižiti – ne postoji. Slažem se, dinamiziranje gospodarskog razvoja nam treba. Trebaju nam i investicije. Stanje nezaposlenosti mora zabrinjavati. Kako bi se „smirila“ vojska zaposlenih u državnom sektoru Kukuriku koalicija poručuje kako ništa neće dirati, već će se samo smijeniti moralno-politički nepodobne novim moralno-političkim podobnima. Međutim, ono o čemu nema niti riječi jest odgovor na „trivijalno“ pitanje kako namaknuti potrebna financijska sredstva za investicije. Ništa manje nije nevjerojatno smanjenje porezne presije, održanje postojećeg sustava državne uprave te lokalne uprave i samouprave, povećanje životnog standarda, itd.......
Poduzetnici nisu oduševljeni Programom. Ipak, u vektorskom smislu, mišljenje gospodina Lovrinčevića čini mi se utemeljeno, argumentirano. Odista ništa novog nismo dobili. Posebno ništa dobro, da ne kažem, potrebnog.
Ono što nismo u stanju učiniti sami pomoći će nam MMF, ma koliko šutjeli o tome. Pričekajmo što će nam ponuditi HDZ.