U prošlom članku pisao sam o tome kako sam na jednom predavanju doživio na masovnoj razini ono što se svakodnevno događa na sastancima, tijekom prepirki, pa čak i u razgovorima u dvoje. Da vas podsjetim, na tom predavanju, na sasvim jedno obično pitanje većina gledatelja, i to rekao bih gotovo svi. odlučili su držati ruke spuštenima i tako odbiti odgovoriti na njega.

Činjenica je da često govorimo da tako postupamo iz straha da ne ispadnemo glupi, iz straha da nismo glupi, odnosno iz straha što će drugi misliti o nama. Isto tako je činjenica da je takav strah i društveno prihvatljiv, jer se drugi vrlo lako identificiraju s nama kad kažemo da nešto nismo napravili jer nismo „ludi“ ili „ima netko tko će to napraviti“. Budimo iskreni: svi mi, u nekom trenutku, imamo dvojbe koje nas spriječe da nešto napravimo ili kažemo, pa na kraju najčešće odlučimo – šutjeti.

Za razliku od strahova u kojima nas zakoči dvojba, te tako spriječi da damo sve od sebe, postoji i strah koji nas uhvati u onom trenutku kad nam padne na pamet da bismo možda mogli– uspjeti!

Promjena na bolje

Dobra vijest pri tome je da ovaj strah osjećamo kad zamišljamo neko postignuće i mogućnost da nama samima bude bolje u trenutku njegova ostvarenja. Ono čega se pritom bojimo jest promjena. Ne znamo što će nam donijeti promjena niti budućnost nakon nje. Kako se radi o budućnosti mi možemo, a to i radimo, zamišljati sve i svašta o tome kako bi ona mogla izgledati. U nedostatku stvarne informacije mi – maštamo i to, na žalost, često negativno! Najčešće misli koje nam se pri tome javljaju su sljedeće:

-      „Ja to ne zaslužujem.“

-      „Ako i uspijem, neću to moći ponoviti. Čemu da uopće počinjem?“

-      „Svi će govoriti da sam uspio zahvaljujući vezama.“

-       …ovu listu, molim vas, nastavite, prema vlastitom iskustvu u dijelu određenom za komentare. 

Rezultat

Rezultat takvog razmišljanja je poražavajući, i to prvenstveno za nas same, a zatim i za našu okolinu kojoj smo uskratili veselje temeljeno na našem uspjehu. A kako se očituje naš bijeg od uspjeha? Pa to znate i sami!:-) Radimo sve što nam je svjesno i nesvjesno dostupno, samo kako bi izbjegli mogućnost da se suočimo s uspjehom. Na primjer:

-      Radimo suprotno od onog što znamo da je ispravno.

-      Umanjujemo svoja postignuća kako nitko ne bi obraćao pažnju na njih i kako bi svima, a na kraju i nama samima, izgledala minorna.

-      Osjećamo se krivima kad postignemo uspjeh, pa zato razvijemo odbojnost prema aktivnostima koje nas mogu učiniti uspješnima. Ta odbojnost vrlo brzo dosegne točku kad imamo odbojnost prema bilo kakvoj aktivnosti, pa čekamo da sve, pa i naš posao, naprave drugi (i postignu uspjeh).

Što učiniti?

Naravno da pitanje: „Treba li nešto učiniti?“ ne dolazi u obzir. Pravo pitanje je: „Što učiniti kako bih sebi omogućio uživanje u uspjehu?“ Odgovore i sami znate, a ovo je samo mali podsjetnik na njih:

-      Ohrabrite se prisjećanjem na sve uspjehe koje ste postigli. Za svaki novi uspjeh nagradite se nekom simboličnom nagradom. Naime, da bi drugi počeli cijeniti vaš rad, potrebno je da vi sami to prvi počnete.

-      Zamolite jednu osobu (ili više njih) u čije mišljenje imate povjerenje da vas prati na vašem putovanju prema uspjehu. Toj osobi dajte posebnu dozvolu da vam dajepovratne informacije – bile one pozitivne ili negativne – o tome kako doživljava vaš napredak u razmišljanju i ponašanju. Povremene konkretne i iskrene informacije pomoći će vam zamijeniti apstraktne negativne maštarije s realnim očekivanjima.

-      Kad vas netko pohvali, odgovorite mu s iskrenim „Hvala!“. Izbjegavajte lažnu skromnost, neugodu ili pokušaj objašnjavanja što ste sve pritom napravili – loše! Jednostavno uživajte u pohvali i pustite ju da vam bude zamah za buduće aktivnosti i uspjehe.

Skrivanje u ormaru ili guranje glave u pijesak neće vam pomoći da se oslobodite straha, već će se štoviše on vraćati svaki put sve jači i veći. Nema ništa motivirajuće u tome da se svaki dan osjećate maleno i izgubljeno, i to do te mjere da se čak i ljudi u vašoj okolini počinju tako osjećati – zbog vas. Svatko od nas ima sposobnosti za velike stvari, nemojte ih pustiti da predugo čekaju. Ostvarite ih!

Igor Pureta
www.igorpureta.com