Obično kad pričamo o leadershipu, odnosno vođenju ljudi, mislimo na to kako maksimalno iskoristiti snage koje voditelj ima, odnosno što bi voditelj trebao raditi kako bi umanjio svoje slabosti. To je, naravno, jako važno, jer upravo od liderovih sposobnosti i znanja ovisi kako će voditi ljude, odnosno kako će ljudi reagirati na zadatke koje postavlja.

Jako je važno imati na umu da se voditeljeve slabosti i snage mogu izraziti samo dok je voditelj u stanju održavati odnose između sebe i članova svog tima. Tada voditelj može u direktnoj komunikaciji prenositi viziju i misiju poduzeća, razgovarati o problemima, raditi na nedostacima svojih ljudi i motivirati ih kako bi napravili i više nego što misle da mogu.

Kad se ljudi pokolebaju, voditelj je tu da ih osokoli i vrati samopouzdanje, pa je očekivanje radnika da se voditelj mora nalaziti dovoljno blizu ili mora biti dostupan barem za razgovor. No, takvo je što teško postići na svakodnevnoj razini, kada se posao razvije, odnosno kad se poveća broj radnika, pa se između njih i njega umiješaju nove hijerarhijske razine ili kada se poduzeće proširi na nekoliko lokacija, ma koliko one blizu bile.

Sve donedavno lideri su, takve situacije kompenzirali stalnom direktnom komunikacijom sa svim razinama poduzeća, kao i stalnim putovanjima, kako bi ostali u kontaktu sa svim ili velikom većinom zaposlenih. Neki takvu strategiju imaju još i danas. Prisustvovanje, ako je moguće, svim sastancima svih odjela, je njima rutina, ali i mogućnost da svojom energijom i sposobnostima pozitivno utječu na sve nedostatke i probleme s kojima se susreću radnici, a ne samo članovi njihovog užeg tima. Međutim, obaveza je sve više, posao se sve više širi i najprije takav lider počinje javljati da nekim sastancima neće moći prisustvovati, zatim ih na neko vrijeme otkazuje, pa zanemaruje i na kraju niti ne stavlja u svoj kalendar.

Posljednjih desetljeća tom problemu smo najprije pokušali doskočiti novim tehnologijama. Elektronička pošta, telefonske, pa čak i video konferencije, internet, intranet te društvene mreže omogućuju nama liderima da dopremo do svakog dijela poduzeća uz samo jedan uvjet – da ih oni do kojih želimo doprijeti svojom porukom – koriste J. Tehnologija ima svoje prednosti i nedostatke. Informacije je moguće prenijeti vrlo brzo i vrlo točno, jer to su naše riječi i ne gube značenje i smisao, kao što bi možda gubile kad bi ih prenosio netko drugi. Ipak trebamo ih prilagoditi mediju kojim se služimo, kako bismo uspjeli prenijeti i energiju koju imamo do naših radnika. Tehnologija nam to omogućava samo donekle i nije prava zamjena za direktan kontakt.

Posljedice ovakvog pristupa vođenju, temeljenog na sveprisutnosti, su razorne za sve. Pojedini dijelovi poduzeća se počinju ponašati kao samostalne jedince, koje se brinu da se izvrši njihov dio posla, ali gube širu sliku zbog čega je njihov rad važan za poduzeće. Taj proces nije odmah vidljiv i lider ne može reagirati na njega, jer mu informacije nisu dostupne. A kako bi i bile, kad lideri na nižim hijerarhijskim razinama gube širu sliku, zaboravljaju viziju i misiju poduzeća, pa ju niti ne promoviraju svojim radnicima, već se usmjeravaju samo na izvršenje konkretnih operativnih ciljeva svog odjela bez propitivanja zbog čega rade tako kako rade i kakav je utjecaj takvog rada na okolinu čije su dio.

Kako riješiti takvu situaciju? Kako doprijeti do svih radnika poduzeća i prenositi im stalno i snažno što su to misija i vizija te kakva je uloga svakoga od njih u ostvarenju prave svrhe rada?

Odgovor je, kao i uvijek, jednostavan i možete ga često vidjeti u svojoj okolini. Zašto namirnice kupujete u jednoj trgovini, a u drugoj ne? Zašto kavu pijete uvijek u istom kafiću, a neke zaobilazite, pa čak i zaboravite da postoje?

Zato jer u toj trgovini postoji netko, obično ga zovemo poslovođom, i zato što u tom kafiću postoji netko, nekad smo ga zvali natkonobarom, tko se brine da svi radnici znaju što im je posao, koliko je on važan za njih kao pojedince, ali i što je još važnije – da znaju zašto je baš njihov posao važan za poduzeće i kako da ga obave tako da poduzeće bude istaknutije i bolje od ostalih poduzeća koje se bave istim poslom.

To zapravo znači, a to je i odgovor na pitanje koje nas muči, da u situacijama kad ne možemo osobno doprijeti do svakog zaposlenog, trebamo na važnim mjestima imati osobe koje će razumjeti svoju voditeljsku ulogu i koje će ju predano izvršavati. To su osobe čija je vizija zajednička vašoj, odnosno vaše organizacije, a ako i ne znaju kako je ispuniti, rado će to naučiti vođeni zadacima i savjetima koje im dajete. Važno je da na takva radna mjesta – voditelja odjela, poslovnica ili tvrtki kćeri, postavite ljude koji to mogu i, što je još važnije, žele naučiti.

Da biste to uspjeli, potrebno je puno truda prilikom izbora radnika za te pozicije u poduzeću, ali i puno rada s njima nakon izbora, kako biste ih naučili koje su vrijednosti koje promovirate u svojoj organizaciji i kako ih pretočiti u uspješan rad. Ukoliko vidite da kod nekih od njih nema napretka, nemojte okolišati – premjestite ih na drugo, odgovarajuće, radno mjesto. Što prije to primijetite i primijenite, veća je mogućnost da spasite (da, upravo tako – spasite) poduzeće od stagnacije i propadanja. Samo uz pomoć voditelja koji u svom svakodnevnom radu dosljedno gaje ideje i vrijednosti koje su važne za poduzeće, ono može napredovati, a vaša je odgovornost da mu to i omogućite! To je važno zbog svih radnika koji rade u njemu, zbog svih klijenata kojima su upravo takva poduzeća uvijek prvi izbor, te zbog sebe i zadovoljstva koje će vas preplaviti kad vidite da svaki radnik pazi da njegov posao bude obavljen upravo onako kako biste ga vi obavili! (PS/LP)

Igor Pureta

http://www.igorpureta.com/

http://www.igorpureta.com/2013/06/25/lider-treba-lidere/

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter