Većina nas zna da je usmjerenost na rezultat pola obavljenog posla, ali da čak i potpuna usmjerenost na rezultat ne garantira uspjeh. Usprkos tome mnogi trče za mnogobrojnim ciljevima i na taj načun od starta smanjuju vjerojatnost da će ostvariti bilo koji od njih.

Vjerujem da smo se svi našli u situaciji kad smo imali osjećaj da nešto jest odnosno nije onako kako bi trebalo biti. Ipak, u većini slučajeva, nismo mogli točno odrediti što nas to točno čini (ne)sigurnim u takvim situacijama. Jednostavno smo znali. Do tog osjećaja i zaključka nismo došli proučavajući informacije i dugim razmišljanjem, već nam je taj osjećaj odjednom, bez razmišljanja, servirao naš nesvjesni um. Još od početka prošlog stoljećapsiholozi su provodili različita istraživanja pokušavajući ustanoviti mogućnosti i sposobnosti našeg nesvjesnog. Kako vrijeme odmiče, studija o tome je sve više, iako se ukupna slika stvarnih potencijala nesvjesnog još uvijek ne nazire.
Nesvjesni um bez prestanka sagledava nepregledne informacije oko nas i sposoban je, kad smo duže vremena usmjereni na iste ili slične situacije, za njih fino podesiti naše ponašanje i razviti intuiciju. Nesvjesni um, već pri samoj pomisli na tu ili sličnu situaciju, trenutačno dostavlja ideju o njenim mogućim ishodima kao i najboljem načinu pristupa.
To upravljanje promjenom, iako je nismo svjesni, je ključ brzog i lakog, gotovo automatskog snalaženja u situacijama koje su nam poznate, pa i u onima čiji su nam dijelovi barem malo poznati. Pa kako je onda moguće da smo se toliko puta našli u situaciji kada radimo, ili bismo trebali raditi, nešto poznato, a ipak (ili opet!) nam izgleda da su oko nas sami problemi?
Potpuno ste očistili stol, zašiljili olovke, pripremili materijale, sjeli pred knjigu, bilježnicu, izvještaj ili računalo i krenuli s izvršavanjem zadatka koji je sastavni dio vaših obaveza i tada pomislili kako bi bilo dobro, prije nego se u potpunosti posvetite poslu, pogledati vijesti na televiziji, ili prolutati internetom. I odjednom shvatite da je prošlo čitavih sat vremena i da ćete posao morati napraviti kod kuće jer sad morate juriti na sastanak.
Ili vam sine da ste u potpunosti pogrešno postavili način kako ćete napisati izvještaj i počnete prerađivati već napisane dijelove, tražiti nove materijale te zvati kolege i kolegice na hitan sastanak kako biste od njih dobili dodatne informacije za koje mislite da vam nedostaju. I provedete čitav vikend sastavljajući nešto za što će vam vaš nadređeni u ponedjeljak reći da to nije bilo potrebe, da to nije bio dogovor te da je stvarno očekivao od vas, s toliko znanja i iskustva, da znate kako izvještaji trebaju izgledati.
Većina nas zna da je usmjerenost na zadatak pola obavljenog posla, ali da čak i potpuna usmjerenost na zadatak ne garantira uspjeh. Usprkos tome mnogi od nas izgube fokus i izgube se u mnogobrojnim, često besmislenim, poslovima. Na taj način od starta (ili jutarnjeg ustajanja iz kreveta) smanjuju vjerojatnost da će ostvariti bilo koji od njih. Svaki put kad svrnete pogled s onog što ste namjerili raditi smanjujete mogućnost da to i napravite. Znam da okolinom kolaju bezbrojne informacije, izazovi i aktivnosti koje odvlače pažnju, ali pridavanje pažnje bilo čemu od toga znači zanemarivanje glavnog zadatka i obično je rezultat straha ili nemoći pred tim zadatkom.
Bez obzira opravdavali se brdom nepoznanica, kratkoćom rokova, željom da u cilj dodate nešto svoje ili nečim četvrtim, petim ili kojim već, važno je znati da ako nastavite sebe goniti u različitim smjerovima smanjujete vjerojatnost uspjeha u bilo kojem od njih. Neka vaš izbor bude samo jedna od aktivnosti, vaš osnovni cilj. Svemu ostalome počnite govoriti NE i gledajte kako se čarolija odigrava ispred vaših očiju! (PS/SŠ)

Izvor: http://www.igorpureta.com/

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter