Ako razgovaramo dovoljno dugo priča o krizi, vremenu i lošim stvarima ponekad se okrene na stranu na kojoj pričamo o svojim idejama koje želimo ostvariti kao i o tuđim idejama koje su nam se svidjela. Često se i jedne i druge čine nemogućima no to nas ne sprečava da nastavljamo misliti o njima sanjajući dok spavamo ili na javi kako ćemo ih ostvariti (i postati netko i nešto).

Te priče pričamo svi: počeli smo ih pričati kao mala djeca s velikim snovima i sposobnošću potpunog zanemarivanja prepreka za njihovo ostvarenje činile tako male i lako premostive. Pričamo ih i danas, kada nam se iste te prepreke iz djetinjstva čine puno većima.

Vrlo nam je lako pričati o našim snovima i vizijama i to na mnogo načina, na različitim mjestima i s različitim ljudima. Rekao bih da je svijet pun velikih ideja i vizija, a opet ih tako malo pretočimo u stvarnost. Naravno, postavljaju se pitanja: Zašto je to tako? Što je to što nas je odvojilo od naših vizija i snova? U nekom trenutku života čak i zaboravimo na njih, jer nas svakodnevica sve više i više zaokuplja brojnim zadacima kojima često i ne vidimo smisla, već i po dužnosti, gotovo mehanički, odrađujemo.

Vizija i snovi su baš poput nas, ljudi. Teško podnose kad ih zanemarimo, odnosno kad samo povremeno mislimo na njih i kontaktiramo ih tek za rođendane (po mogućnosti sms-om). Kako vizije i snovi nemaju mobitela, svoj avatar u nekom drugom životu ili račun na nekoj od društvenih mreža naša komunikacija s vizijama i snovima se suši, blijedi i na kraju prestaje. Svakodnevni problemi nas potpuno obuzimaju i za bilo što drugo gotovo i nema mjesta.

Važnost vizije

Ipak, vizija je jako važna jer predstavlja glavni generator naše životne energije. Ukoliko se budimo sa spoznajom da ostvarujemo svoju viziju, to nam daje velik polet za sve zadatke koji stoje pred nama i za lako svladavanje svih eventualnih prepreka. Vizija daje smisao našem životu, dok njen nedostatak čini život teškim, a napore besmislenima. Čemu išta raditi ako ne znamo zašto to radimo i kamo nas to vodi. Zato je, usudio bih se reći, presudno važno na svom životnom putu imati sunce koje nas stalno obasjava – svoju viziju.

Da bi vizija postala stvarna, opipljiva i nešto u čemu ćemo istinski uživati, odnosno nešto čime ćemo nadahnjivati i sebe i druge, važno joj je posvetiti vrijeme. Vrijeme je nešto čega svi imamo u jednakoj količini iz dana u dan. Na žalost, mnogi od nas se s njime ponašaju vrlo rasipnički, trošeći ga na stvari koje nisu ni važne niti smislene, pa ga nemaju dovoljno niti za svakodnevne obaveze, a kamoli za snove. Onima koji uspijevaju završiti sve što žele, te stignu napraviti nešto i za druge, a još imaju vremena i za opuštanje, u tome pomaže – upravo jasna vizija o sebi. Ako imaju viziju sigurno je da će je provesti u djelo, jer imaju disciplinu i nadasve jaku motivaciju da svoje vrijeme koriste – planski!

Znam da vam se već od samog spomena riječi „plan” diže kosa na glavi i pada mrak na oči te da svatko od vas koji ovo čitate ima svoj razlog za to. No, vjerujte mi: samo ako ćete vrijeme koristiti planski te se kontinuirano i potpuno koncentrirano posvetiti ostvarenju svoje vizije barem jedan dio dana, imate mogućnost uspjeti. S druge strane, ukoliko je vaša vizija nešto usputno, što vam se mota po glavi dok stojite u redu za plaćanje računa ili dok čekate crveno svjetlo na semaforu, vrlo je vjerojatno da će vizija ostati samo neostvareni san, svakim danom sve dalji i sve više omotan emocijama rezignacije i tuge.

Slijedite svoje snove

Kakav to razlog mora biti da se čovjek odrekne svojih snova? Pa čovjek bez snova je kao noćno nebo bez zvijezda! Snovi ga upravo čine čovjekom: hrabrim, odlučnim zanesenim. Što je to važnije od vizije kakvu imate za sebe i svijet oko sebe? Jeste li sigurni da ostvarenje vaše vizije zaista nema smisla, da se ne vrijedi truditi, da je previše prepreka, da život vrijedi i bez nje? Potražite opet svoje snove i viziju svog svijeta u svom srcu i posvetite im se barem neko vrijeme tijekom dana. Vidjet ćete, čuti i i osjetiti pozitivnu promjenu koja struji vama i sve vas više budi i potiče na akciju. U početku je teže, jer su udovi obamrli od predugog sna, ali svaki pokret će ih podsjetiti da su stvoreni za akciju, a nema ljepše akcije od one nošene na krilima prave vizije. Isplati li se? Zapravo – slijediti svoje snove je jedino što se u životu stvarno isplati, a odustajanje od njih je jedino za čime na kraju života žalimo. Jer naši snovi su suština samog našeg života.

Za kraj mudra izreka Richarda Bacha: Nikome nije dan san, a da mu, ujedno, nije dana i moć za njegovo ostvarenje.

Odakle početi s planom? O tome idući put!

Koji su vaši snovi? Jeste li ih ostvarili? Kakva je vaša vizija svijeta?

Igor Pureta
www.igorpureta.com