Protekli vikend sam imao sreću i priliku prisustvovati koncertu Brucea Springsteena, veterana rock glazbe, za kojeg je prije 40 godina Jon Landau, novinar i kasniji Springsteenov menadžer, rekao: “Vidio sam budućnost rock and roll-a"! U prekrasnoj atmosferi The Boss i njegov E Street band su svirali gotovo 4 sata i oduševili više od 45.000 posjetitelja.

Springsteen je u glazbi od svoje srednje škole, ali je i izvan glazbenog svijeta poznat po svojim tekstovima, društveno angažiranom radu i kritičkom stavu prema svim vrstama šefova (pa mu je duuuugo vremena tražio da ga zovu „Doctor“ umjesto „The Boss“), energiji koju daje prilikom nastupa uživo i odličnim pjesmama, od kojih je jedna „Streets of Philadelphia“ nagrađena Oscarom i 4 Grammya.

Tijekom koncerta bilo je sasvim očito da se svi članovi Springsteenovog banda, kao i za turneju pridodani trubači i pjevačice, sasvim dobro razumiju. Iako su se pjesme pretapale jedna u drugu i nije bilo najava kakve drugi, čak i poznati, sastavi koriste za malo predaha, svi su na pozornici točno znali kad prestaje jedna i počinje druga pjesma, koja pjesma slijedi te su aktivno sudjelovali u organiziranom metežu i predstavi na jednostavno uređenoj pozornici.

Uza sve to, jasno se vidjelo tko najviše komunicira s publikom, na kog su usmjerene kamere, tko se na pozornici najviše kreće, tko ima najviše energije, tko je  - The Boss. Springsteen je vrlo ležerno davao snažan, pulsirajući ritam ne samo svojim ljudima na pozornici već i svima nama u pubilici. On je podizao atmosferu i plijenio pažnju, kraj njega su svi ostali, ma koliko se trudili da ih mi primjetimo, bili manje primjetni. Istovremeno, nije zaboravljao niti svoju obitelj, kojoj je neprestano upućivao pozdrave, niti nesretno preminulog Big Mana čije su se fotografije, u jednom trenutku, prikazale na velikim ekranima.

No, onima koji prate Springsteenovu karijeru, poznata je informacija da on nadimak nije dobio zato što je glavni na pozornici kao pjevač i zabavljač, već zato što je lider benda na pozornici i zato što je lider  – iza pozornice, kad se ugase svjetla i publika se raziđe. Činjenica da je takav bio još u ranoj mladosti, kada je organizirao band, njegove nastupe, dogovarao cijenu nastupa i naplaćivao novac po gostionicama (zato, valjda, i onolike mišice na rukama J), ponukala je članove njegovog banda da mu nadjenu taj čuveni nadimak.

Pravi lider se prepoznaje po svom ponašanju na pozornici i izvan nje, i siguran sam da možete povući paralele između Springsteena i ponašanja sebe ili drugih lidera unutar vaše organizacije. Ukoliko znanje i sposobnosti, koje ste naučili silom prilika, tijekom radnog vijeka ili na treninzima koje organizira poduzeće, pokazujete kad vas gleda nadređeni, a ne i u radu sa svojim timom, radite veliku grešku. Lider se prepoznaje i po tome kako se ponaša prema svojoj obitelji, članovima svog tima, svojim kolegama i svom poslu (Springsteenov koncert traje dvostruko duže od koncerta bilo kojeg drugog izvođača) u svakom trenutku te preuzima li odgovornost za njih, baš kao i za sebe. Na kraju koncerta, na kraju odlično obavljenog posla, Springsteen je sve članove banda doveo na pozornicu za pozdrav publici kakav obično prakticira glumci u kazalištu, a zatim je svakom od njih stisnuo ruku i razmijenio s njim par riječi, a sve s osmjehom i iskrenim zadovoljstvom.

Takvo ponašanje je presudno ukoliko želimo uspjeh te da naši snovi i vizija najprije dobiju konture, a zatim postanu stvarnost. Jedino iskrenim i predanim radom na samom sebi te iskrenim odnosom prema svojim bližnjima i ljudima s kojima radimo možemo ih uvjeriti da se iza horizonta, iza sedam mora, skrivaju prekrasni krajolici i još ljepši doživljaji te ih tako motivirati da sagrade brod i pod vašom komandom otplove do njih.

Igor Pureta
www.igorpureta.com