Svi žele uspjeti, ali znate li što zapravo rade pobjednici i koji je njihov recept za uspjeh?

Nakon godina coachinga i treniranja ljudi uvidjela sam da jedna stvar razlikuje uspješne od neuspješnih poduzetnika više od ičega drugog, a to je što pobjednici djeluju odnosno poduzimaju stvari. Oni jednostavno naprave i učine sve što se mora. Kad postave cilj, naprave plan kako da ga ostvare, krenu u realizaciju. Čak i ako ne započnu savršeno, uče iz svojih pogrešaka, naprave nužne izmjene i nastavljaju djelovati dok napokon ne postignu rezultat koji su si zacrtali ili čak još bolji od onoga što su zamislili kad su krenuli.

Većina poduzetnika s kojima radim više manje zna kako stvoriti poslovnu viziju, kako postaviti ciljeve, kako ih rastaviti na sitnije dijelove, kako predvidjeti moguće prepreke i pronaći rješenja, kako napraviti planove i strategije. Mnogi su majstori u tome. Međutim, ono što većini predstavlja problem jest kako to sve realizirati i ostvariti. Kad dođe do djelovanja, e tu sad stanu. Onda na red dolaze izgovori i tumačenja zašto to ipak nisu učinili ili proveli do kraja.

Jedna moja kolegica koja se isto bavi coachingom ispričala mi je kako je na svom treningu da bi pokazala polaznicima kako se ponašaju kad treba djelovati izvadila  novčanicu od 500 kn i pitala tko je želi? Većina polaznika je digla ruku. Neki su čak i povikali. „Hoću ja, hoću ja!“ No, ona je samo mirno stajala i držala novčanicu u ruci. To je trajalo neko vrijeme dok nisu shvatili. Na kraju je jedan polaznik skočio sa stolice, došao do nje i uzeo novčanicu.

Zatim ih je upitala: „Što je ovaj polaznik učinio, a nitko drugi nije?“ Pomaknuo se s mjesta, mrdnuo je, poduzeo je nešto. Zapravo je učinio ono što je bilo nužno da dobije novčanicu. Digao se i došao po nju. Upravo to morate učiniti ako želite uspjeti u poduzetništvu. Morate poduzeti nešto, djelovati, što prije tim bolje.

Ono što je zanimljivo u toj priči jest da su skoro svi pomislili da ustanu i dođu po novčanicu, ali su se zaustavili i nisu. Zamolila ih je da se sjete što su govorili sami sebi i tako se spriječili da ustanu. Odgovori su bili: „nisam htio da ispadne da sam pohlepan“, „nisam bila sigurna hoćete li mi ga zaista dati, da ne ispadnem smiješna“, bila sam predaleko, u zadnjem redu“, „imam dovoljno, ne treba mi“, „nisam htio napraviti nešto pogrešno“.

Onda im je objasnila da ih vjerojatno ti isti izgovori zaustavljaju i u „stvarnom“ životu i privatnom i poslovnom. Jedna od  univerzalnih istina je „Kako radiš bilo što, tako radiš sve“. Ako su oprezni tu na treningu, tako su oprezni svugdje. Ako se sputavate zbog straha da ne ispadnete smiješni tako se vjerojatno sputavate i drugdje. To su vaša duboka skrivena uvjerenja koja imate i koja vas sprječavaju da djelujete.

Dobro je prepoznati takve obrasce ponašanja, uvidjeti koliko su vam ograničavajuća i zamijeniti ih novim uvjerenjima koja će vas podržavati. Primjerice; „pa što i ako ispadnem smiješna, to je baš simpatično, a ljudi vole simpatične ljude, dakle bit ću simpatična, svidjet ću se drugima, a ujedno ću ostavrit ono što želim“. Ili, „tko se zadnji smije, najslađe se smije, baš me briga što će mi se smijati, dok se oni smiju ja ću ostvariti ono što želim“.

Razmislite, možda je došlo vrijeme da se prestanete sputavati i jednostavno posegnete za svojih „500 kn“.

Inga Lalić, business coach & consultant, ima desetogodišnje iskustvo u radu s tisuću klijenata.

Vlasnica je tvrtke RE-FORMA, specijaliziranog centra za poduzetnike i one koji bi željeli postati poduzetnici. 
www.re-forma.eu