Svakodnevno gledam, čitam..i stalno se pitam; tko sve smišlja te glupe oglase tzv „reklame“.Dobro, ima ih sjajnih, ali i onih da očima vjerovat ne možeš.

Nije mi namjera sad ocjenjiva pojedine poruke, ali ipak odskaču oglasi (TV spotovi) za naše trgovačke lance; Konzum, Lidl, Plodine...ne zna se tko se snažnije ističe u „banalizaciji kreacije“; pileći baci za 9,99; tolaet papir za 4,99...i gle čuda-svi tvrde: NAJNIŽE CIJENE!

Čekaj malo, kako svi mogu imati najniže cijene za istovrsnu robu? Da li je Žuja u svim tim lancima različitih cijena?Utječe li komunikacija cijene na odluku o kupnji, obmanjuju li se potrošači hvalisanjem najniže cijene, Vjeruju li kupci tim istaknutim cijenama!?!? Naravno, i ne manje važno, krše li se pozitivni propisi u Republici Hrvatskoj, takvom komunikacijom cijene!?

Ne budi lijen; analizirah jednu poruku Plodina želeći nedvojbeno ocijeniti; krše li se propisi, kako Zakon tako i Kodeks.

ŠTO KAŽE ZAKON?

Zakon o nedopuštenom oglašavanju utvrđuju se uvjeti usporednog i zabrana zavaravajućeg oglašavanja te se navodi:

Članak 3. „Zavaravajuće oglašavanje je bilo koje oglašavanje koje na bilo koji način, uključujući i njegovo predstavljanje, dovodi u zabludu ili je vjerojatno da će dovesti u zabludu osobe kojima je upućeno ili do kojih dopire pa je vjerojatno da će zbog toga utjecati na njihovo ekonomsko ponašanje...“

Članak 5. „..na cijenu, ili način izračuna cijene te uvjete prodaje robe ili uvjeta pružanja usluga...

Razvidno se tijekom TV spota, a tim tragom i i drugih komunikacijskih sredstava, vidi tvrdnja trgovca u pogledu najniže cijene pa samim tim, obzirom na tvrdnje drugih trgovaca, a sve bez dokaza takvih tvrdnji, krše propisi tj. Zakon.

ŠTO KAŽE KODEKS?

Standardi kodeksa oglašavanja (Hrvatskog udruženja agencija-HURA) navode:

Članak 5. “Tržišna komunikacija bi trebala biti istinita i ne bi smjela navoditi na krive zaključke.Neistine i pretjerivanja, kojima je svrha zabaviti ili privući pozornost, dopuštene su samo ako je jasno da je riječ o humoru ili očitom pretjerivanju, a ne o činjenici koja se prihvaća kao takva.”

Članak 6. “U tržišnoj komunikaciji, opise, tvrdnje ili ilustracije vezano za činjenice koje se ne mogu provjeriti treba potkrijepiti dokazima. Dokazi bi trebali biti dostupni bez odgode...”

Uvažavajući navedene odredbe Kodeksa može se zaključiti kako dva ponuđača ne mogu imati istodobno najniže cijene (općenito za trgovačku robu ili konkretno za pojedine artikle) čime se navedenim tvrdnjama narušavaju odredbe Kodeksa.Čak i u slučaju da takva tvrdnja i stoji, oglašivač bi morao na licu mjesta raspolagati i istraživanjem koje to dokazuje! Ukupno uzevši, takvu komunikaciju trebalo bi sankcionirati, a potrošači bi, osim što moraju trpjeti „kreativnu banalizaciju“ trebali reći DOSTA! Da, potrošači!

kamilo@kk-promotion.hr