Svakodnevno sam svjedok, ne samo nerazumijevanja, već i potpuno pogrešnog shvaćanja oglašavanja i marketinga kao discipline i poslovne funkcije... Eto, želim reći još jednom da se razumijemo, ali i da mnogi shvate taj „najjavniji posao od svih“, čak i politike.

Gotovo svaki dan potpisujem račune i druge dokumente i čitam; „promidžbene reklame“, „reklamni oglasi“... gledam televizije i vidim „promidžbeni program“, „marketing“, „reklame"... i što koješta drugo. Neki dan slušam jednog uvaženog oporbenog lidera; kaže za premijerku „ma to su marketinški trikovi“... i tako tomu kraja nema.

Možda je i to jedan od razloga da je oglašavanje, a i marketing u cjelini često „prodaja magle“, djelatnost koja je na društvenoj ljestvici vjerojatno samo ispred politike!

1. Oglasi su nezvani gosti u našim domovima i u našim srcima, ipak, svaka oglasna poruka nema svrhu ukoliko nije zapažena i ako nije izazvala reakciju primatelja,

2. Na tisuće i tisuće poruka odašilju se svaki dan, često narušavajući dobre običaje struke, ali i moralne norme zajednice što je razumljivo obzirom da se želi postići zapaženost

Nema čovjeka koji nije izložen nekoj poruci, oglasne poruke nezvano ulaze u naše domove, naše spavaće sobe, naše novčanike i naša srca. Bez obzira na to, najveći broj poruka se uopće ne zapazi (na žalost oglašivača), zato i postoji stara „marketinška teza“: „od dvije kune uložene u oglašavanje jedna je bačena, samo ne znamo koja nije“.

Dobro, što je to oglašavanje, koliko teoretičara toliko i definicija, klasična škola definira tu djelatnost s tri bitna svojstva:
1. sustavno i osmišljeno slanje poruka da se izazove reakcija
2. to kreiranje i odašiljanje poruka netko plaća, obično oglašivač
3. cilj je svake oglasne poruke koju prenosi neki medij je da informira, ali i aktivira primatelja.

Nedavno sam na Sudu časti imao raspravu, prije svega zbog nerazumijevanja same prirode oglašavanja i tržišnih komunikacija, zašto jedan oglas ne treba zabraniti, odnosno da drugi treba sankcionirati. Pogledajte sami pa prosudite:

SLUČAJ PRVI – ZABRANITI!

U Zakonima i Kodeksima Republike Hrvatske razvidno se navodi „da neobične tvrdnje treba moći dokazati“ pa se bilo kakvo navođenje „najniže cijene“, najviše kvalitete“, „trenutno djeluje“... mora moći dokazati!

U spornom primjeru navodi se kako „trenutno ubija“, što nije dokazano pa bi se ovakva poruka mogla sankcionirati kao i mnoštvo drugih poruka za proizvode koji „peru jos bjelje“, jedna kap za tromjesečno pranje ili „jednim potezom posuda blista“!

Imate li neki primjer!? Pišite mi!!

Ah, da... i neka vam je dobar odmor blogerski... od mene jedan spot-ljetni!

kamilo@kk-promotion.hr