Engleska riječ “deadline” potječe iz vojne terminologije u 19. stoljeću. Deadline je bila linija oko vojnog zatvora koju zatvorenici nisu smjeli preći jer bi u protivnom bili upucani. Figurativna primjena riječi koja se odnosi na vremenski limit, prvi put se spominje oko 1920. godine kada je počela obilježavati rok u kojem trebaju biti predani materijali u novinskim redakcijama.

Prelasku iz okrutnog značenja zatvorskog kruga u život poštenih građana, ova riječ nije izgubila mnogo na snazi, dapače još uvijek sije strah i trepet. Koristi ju se na sve strane, kako zgodno stoji jedno objašnjenje na Wikipediji koje nećemo upropaštavati prijevodom: „A deadline is a thing powerful people set up to ensure less powerful people comply with their way of doing things.“
Sama riječ je toliko opravdano i neopravdano korištena da je postala klišej. Ali jedna profesija koja još u potpunosti „polaže prava” na opravdano korištenje ove riječi je novinarstvo. I samim time, isti zakon nametnut je i svim komunikatorima na svijetu koji žele pametno odhendlati upit, objavu za medije ili uopće bilo što što ima ikakve veze s medijima.
Prvo, vijesti ne bi postojale bez poštivanja rokova. Vijest sama po sebi nije vijest ako nije pravovremena. A u današnje “internetizirano” doba, pravovremeno znači – prije vremena (sjetite se koliko vam je puta šef dao zadatak koji je trebao biti obavljen jučer). Drugo, najgore što se može dogoditi je da imate izvrsnu vijest, svježu i dražesnu, ali smetnete s uma tu malu riječ– R O K. Složili ste objavu za medije (možda po dobro poznatoj špranci: Objava za medije za lijene), ukrasili je prikladnim fotografijama, citatom, uvodnim dijelom, malo ste prekontrolirali medijsku listu iliti adremu ili prekopirali našu :-), i vidi vraga: nitko više ne stigne vašu savršenu vijest napisati, pa čak ni copy-paste metodom uvrstiti u novine. Zašto? U 17 sati novine moraju biti gotove. Ako vaše priopćenje novinar nije uočio i pripremio za članak do 15,30 kada kreće lagano lektura i ostalo, uzalud vam listanje novina sljedeći dan. A tada je vaša vijest vrlo vjerojatno već stara. Ne daj Bože da govorimo o kriznom komuniciranju, kad je deadline zaista pitanje života ili smrti. Dobro, ne baš smrti, ali obično podjednako katastrofično izgleda kad se propusti rok.
Donja ilustracija na koju smo nedavno nabasali objavljena je u prilogu Večernjeg – Moj Večernji iz davne 2009., a korektno i simpatično dočarava sve aspekte kreiranja dnevnih novina. (Kliknite na sliku za uvećani prikaz)
 
Zato je deadline riječ koja je za sve one koji se bave komunikacijma podjednako stresna danas kao i pri šetnji po zatvorskom dvorištu. Iako gotovo sto godina od tih dvorišnih dana već haračimo webom, svi sve znaju dok kažeš keks, informacije su dostupne i šire se na sve strane, neke stvari ipak ostaju uvijek iste.
“Papirnate” novine su jedna od tih stvari. Sljedeća reklama bi vam se stoga mogla svidjeti. Ili vas barem podsjetiti na zavodljivo šuškanje novinskoga papira. 
Daphne Dužević (Manjgura)
(PS/SŠ)

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter