BLOG

Prekrasan sunčani dan probudio me nakon tjedana sive magle. Sve se čini drugačije. Sunce najavljuje proljeće, a ja sam se počastila s nekoliko lončanica vjesnika proljeća – ljubičastih jaglaca, plavih zumbula, crvenih tulipana i žutih narcisa. I odjednom je sve postalo drugačije – raskošno i veselo. Najava proljeća. Zaostale božićne ukrase  još otkrivam po skrovitim dijelovima mog sada osunčanog stana, a na prispjelim katalozima, u novinama, časopisima i TV-u – već Valentinovo! Kako vrijeme prolazi!

… u Beču…

Valentinovo je bilo jedna od fascinacija za vrijeme mog kratkotrajnog života u Beču. Sjećam se kako sam bila iznenađena količinom cvijeća na ulicama. I to ne samo na štandovima nego i u rukama prolaznika. Uoči Valentinova gotovo da i nije bilo osobe bez buketića, lončanice ili makar „samo“ ruže – naravno najčešće one crvene.

Tih dana se intenzivnije posjećivalo i neovisno o odnosu – rodbinskom, prijateljskom, romantičnom – međusobno razmjenjivalo zadivljujuće količine cvijeća, slatkih poklonćića (najčešće u obliku srca), mirisa, sitnih odjevnih i ukrasnih predmeta. To me prilično iznenadilo jer sam do tada Valentinovo doživljavala isključivo kao dan zaljubljenih.  Rafinirani Bečani su mi objasnili da je to dan kada se pokazuju sve vrste ljubavi – prema, djeci, roditeljima, djedovima i bakama, prijateljima, susjedima i – naravno onima s kojima nas vežu posebne niti romantične ljubavi.

Možda nikada kao tada nisam doživjela pravu bit darivanja kao znaka pažnje svima koje na bilo koji način volimo, a tako (pre)rijetko to izgovaramo i pokazujemo! Ta me spoznaja fascinirala i kao marketingašicu jer je već tada, sada davnih ranih devedesetih, to bila prava industrija poklona. Bilo je svega od cvijeća, mirisa u posebnim (pogađate srcolikim pakiranjima), knjiga o ljubavi, glazbe za zaljubljene na medijima koji su tada postojali (kasetama), raznih ljupkih sitnica kojima pretrpavamo naše stanove, terase i vrtove, delicija, napitaka, nakita  pa do zavodljivog (pa čak i više od toga – provokativnog) donjeg rublja. I to za sve vrste mogućih i onih „nemogućih“ ljubavi.

… I Zagrebu

Ovih dana prolazeći glavnim gradskim trgom gdje se upravo uklanjao šator u kojem smo do neki dan kušali slasne kobasice i pili mirisno kuhano vino,  opet sam se suočila s prebrzim prolaskom vremena jer Nova godina je još tako fizički prisutna, a već nam stiže Valentinovo, pa Dan žena,  zatim Uskrs, iza kojeg slijedi Majčin, pa zatim Očev dan…

Pune ruke posla za moje kolege marketingaše koji nam poručuju: Prisjetite se svojih najdražih i – naravno,  trošite. To je bit marketinga – poticanje potrošnje. Pa ipak, nadam se - pametno. Michael Porter, živa legenda današnjeg strateškog menadžmenta, i na prošlogodišnjem zagrebačkom predavanju kao i u svojim brojnim knjigama,  poručuje tvrtkama: Ponašajte se u skladu sa svojom veličinom. Isto se može primijeniti i na nas pojedince – trošimo prema svojim mogućnostima. Veličina poklona je u ljubavi koju njime izražavamo i prilagođenosti darovanoj osobi i njenim sklonostima, ukusima…

Tko je bio Sveti Valentin i kako se u svijetu obilježava Valentinovo?

Pri obilježavanju današnjeg Valentinova možda nije naodmet prisjetiti se odakle ono potječe. Pa evo malog podsjetnika. Pišući uvodni tekst za jedan katalog prije 10-ak godina istraživala sam povijest tog markantnog sveca, a ona datira iz vremena staroga Rima. Valentin je bio svećenik u gradiću Terni. Bilo je to vrijeme vladavine cara Klaudija Gotskog. Kako bi motivirao vojnike za odlazak na bojišnice, car im je zabranio zaruke i ženidbu. No, svećenik Valentin je unatoč toj zabrani  potajno vjenčavao i zaljubljene vojnike. Zbog toga je zatočen u Rimu, a upravo 14. veljače su mu odrubili glavu. Nedugo nakon Valentinove smrti, narod je Valentina proglasio svecem pa tako danas slavimo Valentinovo kao Dan zaljubljenih (i ne samo njih već ljubavi prema bližnjima uopće).

Postoji i legenda o drugom Valentinu, monahu iz IV stoljeća koji je  živio u osami i uzgajao cvijeće te ga dijelio prolaznicima. Smatra se da se iz toga razvio običaj darivanja cvijeća (i ostalih prigodnih darova  svima onima koji su nam dragi.

Tradicije obilježavanja Valentinova se  razlikuju u različitom zemljama.  Unatrag jednog stoljeća u Engleskoj su odijevali malu djecu u odrasle na Valentinovo. Ona su išla od vrata do vrata (slično kao za pokladne svečanosti – fašnik) i pjevala Valentinovo pjesmu. U to vrijeme su počela i darivanja, a simboli na darovima su najčešće bili srca i ključevi s neizgovorenom porukom "ti imaš ključ mog srca".

U nekim zemljama je bio običaj (koji je donekle prisutan i danas) da mladić djevojci daruje neki  odjevni predmet. Ukoliko ga je ona zadržala to je poručivalo da se želi udati za njega.

Što više crvenog

Danas je Valentinovo dan posvećen izražavanju ljubavi, bilo voljenoj osobi ili dragom prijatelju, djetetu, roditelju… pa čak i poslovnim suradnicima. U tom potonjem slučaju lijepo je svima pokloniti isti dar – npr. slatkiš, neku prigodnu sitnicu i/li kiticu proljetnog cvijeća. Jedan od načina obilježavanja Valentinova je i poziv na izlazak na neko romantično mjesto, prigodni koncert i slično.

No, kako je ovo blog prvenstveno namijenjen komunikaciji i odijevanju kao dijelu komunikacije  preporučujem što više crvenog, jer crvena boja je ipak boja ljubavi. Zaključujem ovo valentinovsko razmišljanje s mišlju da je zaljubljenima u život i druge ljude – svaki dan Valentinovo.

Napomena: mr.sc. Marija Novak-Ištok (koja je ujedno stilistica i vizažistica)  održava in-house i otvorene treninge o poslovnom i korporativnom imidžu za menedžere i druge poslovne ljude. Informacije na www.gendar.hr ili gendar@zg.t-com.hr