Svakodnevno nekoliko sati provedemo prateći različite medije. Međutim jeste li se ikada zapitali koliki je njihov utjecaj i kakve posljedice mediji ostavljaju na one koji ih prate?
Medijsko nasilje
Trenutak diktira nove trendove. Nove formate i nove izazove. Mediji se jednako kao sve drugo moraju uklopiti u mijene i reforme koje nas pristižu. Ulaskom u Europsku uniju koje još nismo svjesni,(osim kad otputujemo u poneku takvu zemlju, pa naglo osjetimo “tu neku razliku”) dobivamo novi civilizacijski ton. U svemu, ali baš svemu to će uskoro postati očigledno. Zemlje u krizi koje gore u prosvjedima upozoravaju: ne činite to, ostat ćete bez svega! Nije nam u potpunosti jasno, jer se već osjećamo da nemamo ništa.
Ja ću dodati: od pamtivijeka ništa nije čovjekovo!
Medijska pismenost
Ne podrazumijeva samo govor i pismo već osobitost simbolizma koje je očigledan na radiju, televiziji, Internetu i tisku. Obuhvaća shvaćanje svih vrsta medija, njihovu povijest, ekonomska i produkcijska načela, razumijevanje konglomerata, vlasnika, kontrole,korištenju medija za koje svrhe itd . Specifičnost simboličnih jezika pojedinih medija su tzv. NOVI JEZICI – koji djeluju unutar nacionalnih jezika pojedinih medija te svaki od njih kodificira stvarnost na drugačiji način, svaki u sebi skriva određenu – METAFIZIKU.
Kako je to područje jako široko pozvat ću se za početak na Konvenciju UN-a o pravima djeteta, Poveljom ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, koju bi vlasnici i urednici programa trebali imati u malom prstu prije nego li krenu “kodirati” program koji mogu biti I para i psihološko oružje.
Isto tako, države su dužne medijskim i kulturnim politikama kao i obrazovnim poštivati sve to kao i međusobnim suradnjama činiti sve na na svim znanstveno-obrazovnim razinama, a sve za dobrobit djeteta i čovjeka te medijskom opismenjavanju i roditelja kao i djece. Jer često, upravo zbog MEDIJSKE NEPISMENOSTI nitko ne razlikuje učinak određenih TV programa kao i tiskanih utjecaja, o Internetu da i ne govorim.
Imitatori
Djeca često imitiraju što vide na televiziji. Toliko se poistovjećuju da često zažele isprobavati ili glumiti to isto. Čak 60% djece priznaje da se poistovjećuje s nekim od TV junaka. kažu statistike. Negativci i sve negativno često su na televiziji prikazani na zabavan način te na taj način remete zdrav sustav vrijednosti o dobrom ili lošem. O odraslim osobama, psihički labilnijim nije neobično da uče iz sapunica i često primjenjuju u svojim životima.
Prikriveno nasilje koje je sveprisutno u scenarijima sapunica često uopće ne preslikavaju stvaran život već su koncipirane prema likovima koji će dizati gledanost, a radi - profita. I tu je zbrka. Kako televizija tom svojom poluhipnotičkom moći utječe na razne psihe, više i manje stabilne, posljedice u obiteljima mogu biti nevjerojatne. Naravno, da to nikad nitko neće istražiti kada je već neka egzekucija u obitelji učinjena jer naprosto – to nikome ne pada napamet. TOME SLUŽI MEDIJSKA PISMENOST.
Starmali
Upravo djeca koja su ostala bez pravog djetinjstva zbog medija su ta tzv. - starmala. Kao spužve upijaju sve informacije, a bez ikakvog životnog iskustva. Gomile uznemirujućih scena upijaju im se u podsvijest i oni glume život koji nisu imali. A zar djetinjstvo nije dio života koji formira zdravu osobu?
Neosjetljivci
Gledamo li pozitivan ili negativan program svakodnevno on utječe na nas, željeli mi to ili ne. Navikavamo se na prisutnost takvog sadržaja i postajemo manje osjetljivi.
Pretjerano gledanje nasilja kod djece, a I nekih odraslih uzrokuje emocionalnu i kognitivnu otupjelost te povećava prag tolerancije prema nasilju u životu. Za to su upravo horror filmovi kao vampirski pravi primjer. I da, što ste manje osjetljivi, ostale pritiske nećete primijetiti, a na koje imate pravo intervenirati!
Crtani filmovi
U njima je nasilja previše. Sve se rješava nasiljem. I još je k tome smiješno. Neka istraživanja tvrde da se na taj način mnoga djeca oslobađaju potisnute ljutnje. Ali da li je tomu stvarno tako? I da li odgoj djeteta podrazumijeva dijete s potisnutim bijesom u sebi koje prazni na televiziji ili internetu??
Ili ga treba rješavati na licu mjesta – U OBITELJI??
Nastavlja se...