Ovaj tjedan, snimajući neke TV priloge i emisije o komunikaciji, srela sam i upoznala puno zanimljivih i duhovitih ljudi. Dojam cijelog tjedna: veselje, prpošnost, puno iskrenog smijeha, atmosfera poleta i životne radosti.

Frcale su duhovite opaske, dosjetke, brze iskre humora, tog začina životu koji, usput rečeno, potiče lučenje serotonina, hormona sreće. Humor je zaista poticajan i dobrodošao sastojak svake komunikacije. No, što je to tako fora u smijehu, toj ljudskoj karakteristici koja nas razlikuje od životinja?

Humor i tijelo

Jedan od razloga zašto se smijemo jest što tako ublažavamo stres i preusmjeravamo energiju u nešto kreativno, neobično, neočekivano. Smijući se, tijelo proizvodi senzacije kao što su ubrzan puls, zbijanje zraka u plućima i oslobađanje tog pritiska grlenim glasom povišenih frekvencija. Mišići lica oblikuju nam neobičnu mimiku i ispuštamo glasanje koje zovemo smijehom. Smijeh kao tjelesni fenomen sličan je konvulzivnim pojavama poput plakanja i orgazma. Ako već nemate partnera, smijati se uvijek možete! Pa tko onda ne bi volio humor? :)

Ako ste se nasmijali ovoj usporedbi, dogodio vam se titraj u tijelu zbog kojeg osjećate lagano olakšanje. Ali koliko uopće svjesno koristimo ovu, potpuno prirodnu i urođenu, tehniku opuštanja u svakodnevnom životu?

Humor kao terapija

Mi smo socijalna bića, volimo biti povezani, nadovezivati se i usklađivati u komunikaciji. Ljudi koji imaju smisla za humor dobrodošli su u društvu, zabavni i obično dominiraju razgovorom. No često je humor, ruku na srce, samo jedan od načina kako bježimo od bolnih i teških iskustava, maska koju navlačimo ne bismo li se obranili od napada, jer nam daje osjećaj nadmoći i kontrole. Nije li tako? Dok sam jutros na kavi razgovarala s prijateljicom o tome kako i u teškim životnim situacijama obje nastojimo zadržati duhovitost, shvatile smo kako se na taj način zapravo rugamo problemima s kojima ne znamo izaći na kraj. Na primjer, žene ismijavaju svoja tijela pričajući razne viceve o debelima i sretnima ili si olakšavaju nešto što im je intelektualno naporno izgovorima kao što su „ja sam plavuša, ne kužim“, dok muškarci izmišljaju stotine šala o prevarenim muževima i potenciji ćelavaca. Svi se tješimo pretvarajući negativno u pozitivno, branimo se humorom kad nam je on zadnja linija obrane. Zapravo sam oduvijek osjećala kako ljudi koji se stalno šale imaju nešto tužno i melankolično u sebi, pakiraju vješto svoju bol u snažan štit šarmantnog humora. Vjerujte mi, znam o čemu govorim :).

Humor malih protiv velikih

 Duhoviti ljudi kreću se od urnebesnih i britkih kritičara društva (Benny Hill, Siniša Mareković), do diskretnih i frustriranih cinika (Dave Allen, Miljenko Jergović), čiji nas opori humor navodi na razmišljanje i ostavlja gorak okus podsjećajući nas na naše ljudske slabosti. Najomiljeniji verbalni sport u svakom društvu svakako je ismijavanje i izrugivanje vlasti, čime se prosječan čovjek osjeća nadmoćnim u svojoj maloj osveti „onima gore“ koje prikazuje glupima, nesposobnima, nekompetentnima… Evo i jednog od aktualnih Marekovićevih "uboda" (za veći prikaz kliknite na sliku):

Teško da će itko nadmašiti slavu najduhovitijeg među političarima, Winstona Churchilla, čiji britki smisao za humor i dan danas inspirira. Pa i kod nas, uz svo govorničko umijeće Vlade Gotovca, Savke Dabčević-Kučar ili pak Ive Sanadera, duhovite političare mogli bismo nabrojati na prste jedne ruke. Nažalost, mi se više smijemo njihovom nepoznavanju stranog jezika, nespretnostima, neukostima… Izdvajamo neke od izjava mjeseca:

Kerum: „Razgovarali smo o povećanju nezaposlenosti…“

Na pitanje novinarke: „What is your main goal in Brussels?“, Ingrid Antičević Marinović odgovorila je: „Yes, thank you very much.“

Kao komunikacijski stručnjaci odlučili smo humorom ublažiti očaj zbog toga što nemamo bolje i elokventnije predstavnike naroda u vlasti pa smo im za čavrljanje po hodnicima EU preporučili - Vodič kroz neverbalnu komunikaciju.

No to nas neće spriječiti da učimo i divimo se političarima svjetskog ranga koji humor smatraju dijelom političkog stila i imidža. Evo nekih primjera:

Prilikom državnog posjeta Hillary Clinton Kini, službenik iz ministarstva vanjskih poslova Dai Bingguo dočekao ju je komplimentom: „Izgledate još mlađe i ljepše nego na TV-u.“ Na to je Hillary zastala na trenutak i rekla: “Pa, čini mi se da ćemo se nas svoje jako dobro razumjeti!“

Kad je 2005. godine američki predsjednik Bush došao u posjet Njemačkoj, odnosi dviju zemalja bili su prilično napeti. Dočekao ga je ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, kojeg je Bush poznavao još od 2001. Ne bi li izrazio nezadovoljstvo time što ga nije dočekao premijer osobno, Bush ga je upitao:

"Hello, and what's your name?" 

Fischer je zastao na trenutak i odgovorio: "My name is Mr. Fischer, what's your name?" 

Bush je, vidno iznenađen neočekivanom reakcijom, odgovorio: "Bush. I'm Mr. Bush."

Ali najbolji mi je Boris Jeljcin. Prilikom posjete Americi, na pitanje američkog novinara kako se osjeća u New Yorku, odgovorio je: "Dobro". "Možete li biti malo određeniji?", inzistirao je novinar. "Mogu. Ne baš dobro...."

Monolog i monolog nisu dijalog. Zato naučite komunicirati s nama na našoj proljetnoj 

 MALOJ ŠKOLI KOMUNIKACIJE:
1. modul: Ma kako se uopće razumijemo? - 17.04.2012.
2. modul: Slušaj onako kako želiš da tebe slušaju - 18.04.2012.
3. modul: Reci NE i budi s tim O.K. - 26.04.2012.
4. modul: Praktikum osviještenog vođenja razgovora - 27.04.2012.

Hrvati i humor

U poslovnom svijetu, humor može biti blagotvoran za dobru, opuštenu atmosferu i kvalitetu komunikacije uopće. Kad menadžer ili šef stvari rješava finom duhovitošću, kritika se lakše podnosi, a njegove greške lakše opraštaju. 

Ljude sa smislom za humor obično smatramo ljudima sa stilom i samopouzdanjem. No, ako nemate smisla za humor, nemojte se, za boga miloga, javno šaliti niti pričati viceve. Sigurno imate neke druge karakteristike kojima možete privući pažnju. Da, duhovitima je možda lakše pronaći posao, partnera, progurati svoju ideju, opravdati se kad zabrljaju. Ali na nepravdu u dijeljenju talenata već smo navikli, zar ne?

Humor na vlastiti račun 

Nikad se nemojte bojati našaliti na vlastiti račun, mogli biste propustiti šalu stoljeća.
Dame Edna Everage

Za javni nastup najbolji i jedini primjeren humor, nesumnjivo je humor na svoj račun. Njime govornik pokazuje veliku dozu samosvijesti i samokritičnosti, bez straha da će nekoga povrijediti ili omalovažiti. Znati se smijati sebi najcjenjenija je vještina homo sapiensa i vrhunski odmak od samoljublja kojem smo, kao vrsta, skloni. Ljudi koji se šale na svoj račun djeluju samopouzdano, sigurno, inteligentno i simpatično. No, humor na svoj račun ne odnosi se samo na pojedinca, nego i na naciju, državu, regiju. Ponekad zvuči bolno sarkastično, ali istodobno ujedinjuje i homogenizira. Vicevi o Amerikancu, Nijemcu i Hrvatu, u kojima potonji ima najlošiju tehniku, najmanje resursa i najgore uvjete, ali ipak izvuče tanji kraj, pružaju nadu da unatoč slabostima možemo opstati te nas lišavaju društvene depresije. Bar nakratko. Krizna vremena, kao što je i ovaj naš trenutak gospodarske i političke neizvjesnosti, generiraju sijaset viceva na račun gorke političke nam stvarnosti. Utjeha, i to besplatna. Barem na to ne plaćamo porez. Doduše, s Linićem se nikad ne zna… 

Humor ili seks?

Smijeh je dakle izvorna ljudska karakteristika, terapeutska metoda oslobađanja negativne energije, antistresni program koji ljude povezuje, potiče socijalnu interakciju i pomaže u rješavanju konflikata. Završavamo ovaj newsletter anegdotom s jednog američkog aerodroma:

Na šalteru aerodroma nastala je velika gužva i stvorio se dugačak red. Putnici u redu bili su nervozni jer se, zbog nevremena, očekivalo otkazivanje kasnijih letova. Međutim, jedan se putnik nervozno progurao do šaltera i zahtijevao da ga se uzme preko reda. Službenica mu je strpljivo objasnila da će mu rado pomoći, no da mora čekati na red kao i svi ostali. Na to je putnik, poznati američki biznismen, vrlo glasno upitao, kako bi ga svi čuli: „Znate li vi uopće tko sam ja?“

Pristojno se smješkajući, službenica je uzela mikrofon u ruku i glasno upitala, tako da se orilo po cijelom terminalu: „Molimo malo pažnje! Ovdje imamo jednog putnika koji ne zna tko je. Ako nam netko može pomoći u utvrđivanju njegovog identiteta, molimo neka dođe do šaltera…“

I dok su ljudi u redu umirali od smijeha, biznismen se, sav crven od bijesa, unio službenici u lice i procijedio kroz zube: „F… you.“ Na to mu je ona hladno odgovorila: „I za to ćete, gospodine, morati stati u red.“ 

Ljudi, šalite se, otkrivajte u stvarima smiješnu stranu, zabavljajte sebe i druge, smijte se kad god možete i tako u tijelu proizvodite senzacije slične vođenju ljubavi. Dakle, seks ili vic? Ovisi koliko vremena imate. Jer vic je ipak kraći. Ponekad. 

Za Ciceron: Mirela Španjol Marković