BLOG

Jedna od najtežih menadžerskih vještina je odlučivanje. Davno sam negdje pročitala priču koja mi se duboko urezala u sjećanje. Nezaposleni čovjek dugo je tražio posao. Kako je vrijeme prolazilo, tako je spuštao kriterije pri izboru, dok na kraju, iscrpljen potragom, nije namolio susjeda poljoprivrednika da ga zaposli na bilo čemu, samo da se ne osjeća beskorisnim...

Ovaj se sažali i dade mu da razvrstava krumpire po veličini u tri skupine - mali, srednji i veliki. Prepun zahvalnosti, samo što ga nije izljubio. I tako počne raditi. Ali, ne lezi vraže, nakon samo dva tjedna javi se gazdi potpuno očajan: Ne mogu više izdržati, dajem otkaz. Gazda ga u čudu upita što se dogodilo, pa posao je tako jednostavan. A, ne, odgovori čovjek, ne mogu više. Ubilo me odlučivanje. Mali - srednji – veliki…

Što mislite, koliko puta u danu donesemo neku odluku? Od banalnih stvari - sarma ili gulaš za ručak, haljina ili hlače, parkirati bočno ili tražiti drugi parking, proći kroz žuto ili ne, pobuniti se kad se nasilnici proguravaju u redu ili ne…, pa do onih ozbiljnih - dogovoriti trening preko vikenda ili odbiti klijenta, staviti ovu ili onu cijenu u ponudu, zatražiti sponzorstvo od xy ili ne, rezervirati ovaj ili onaj hotel za event, udati se ili uživati u blagodatima slobodne veze… Nakupi se toga kroz dan, tjedan, godinu… Do te mjere da vam se, ako ste poduzetnik ili menadžer, život pretvori u muku. Ima dana kad mi je pun kufer svega. I dođeš doma, a na vratima te dočekaju klinci: Mama, je l' mogu na kompjutor? Svekrvu zanima bi li bilo bolje za Božić ispeći voćni kolač ili njemačku tortu s makom i jabukama. Najlakše je da drugi donese odluku, zar ne?

Izjadam se mužu da ne mogu više odlučivati - on me tješi, sve razumije. Odmori se ti, kaže suosjećajno, idem ja u shopping. Za dvadeset minuta zove: Čuj, hoćemo gusku ili puricu za Božić? Poludim. Ne pomaže ni autogeni trening, ni duboko disanje, ni „Proces prisutnosti“, ni centriranje iz NLP-a, ni knjiga „Moć uvjeravanja“ neke tamo…. „BAŠ ME BRIGA!!!“, urlam u slušalicu. Dosta mi je svega, odlazim iz ove kuće, idem u hotel na par dana u miru razmisliti, ništa me ne može zadržati. Nakon pet minuta sjedim na krevetu. Ispred mene dva kofera, crveni i plavi, ne znam u koji spakirati stvari… Ubi me odlučivanje!

Par komunikacijskih savjeta u blagdansko vrijeme:

1. Pišete li poslovnim partnerima čestitku, neka bude napisana rukom i osobna.

2. Dvoumite li se želite li im sretnu Novu godinu ili sretnu novu godinu, izaberite ovo drugo - jer Nova godina je samo 1. siječnja, a vjerujemo da želite da im cijela godina bude sretna.

3. Neka poslovni dar bude osoban i zanimljiv, neka govori nešto o Vama ili Vašoj tvrtki, a izbjegavajte „generičke“ poklone kao što su rokovnici, radni materijal i sl.

4. Ipak, svima vama koji radite u korporacijama poručujem da ćete svoje partnere u novoj godini najviše razveseliti pravovremenom, dvostranom, uljudnom komunikacijom. To će im značiti puno više od zadihanih dostavljača koji im jednom godišnje donose dar iz vaše tvrtke, ono, reda radi. Vjerujte mi :).

Zašto ne komentiramo Sanadera?

Navalilo, brate, na tog Sanadera k'o ludo. Traže nas, zovu da komentiramo njegovu neverbalnu komunikaciju iz zatvora. Prve, ekskluzivne snimke… E, pa svašta. Je l' se počešao po glavi ili po stražnjici i što to govori o njegovom samopouzdanju? Ma ništa ne govori, ljudi! Uostalom, što bi drugo i radio u zatvoru nego se češao? I dosta nam je tog senzacionalizma. Dajte nas, dragi novinari, počnite informirati o bitnim temama, a nas pustite da se bavimo svojom strukom. Jer analiza neverbalne komunikacije zatvorenika to nije.

I što još reći?

Ne dajte se... Na koncertu slušam Đorđa Balaševića i mislim si - pa taj stvarno nije imao sreće. Ostao bez mora, bez lepe protine kćeri, udala mu se i ona iz "Jesen stiže, dunjo moja", a on ipak uspješan i puni sve hrvatske arene. Mogao bi i nekoliko puta da samo hoće. Ne da se čovjek. Na takve se treba ugledati. Na pozitivce.

Želimo vam u novoj godini manje odlučivanja, više dobrih ljudi, nova prijateljstva, više sinergije i uljudne komunikacije, manje bahatosti, više samopouzdanja, manje senzacionalizma, više kulture, manje negative, a više pozitive...

http://www.ciceron.hr/