Jeste li razmišljali u koliko se trenutačno odnosa nalazite? S partnerima, prijateljima, poslovnim suradnicima, roditeljima, znancima s društvenih mreža, susjedima, djecom…? Jesmo li uopće svjesni veličine i razgranatosti komunikacijske mreže koja od nas svakodnevno zahtijeva angažman, energiju, rješavanje konflikata, lijepe i manje lijepe trenutke, a koje donose kako sinergija, tako i nerazumijevanje, nesporazumi, kriva procjena trenutka, neusklađenost?  

Odnos s publikom

Na razmišljanje o odnosima naveli su me prošlotjedna situacija s našim generalima, koji su se kratkim govorom obratili haaškom sudu, i frapantna razlika u njihovim komunikacijskim stilovima. Činjenica je kako ponekad ne možemo izbjeći to da se nađemo u odnosu s nekim ljudima, pa čak i neželjenom, no uvijek imamo mogućnost izabrati način na koji ćemo reagirati. Generali Gotovina i Markač izabrali su u svojim obraćanjima sudu potpuno različite strategije nastupa i ovisno o tome uspostavili i potpuno različite odnose s institucijom koja, u konačnici, odlučuje o njihovim sudbinama.

Dok je Gotovina odabrao strategiju stvaranja pozitivnog ozračja, uvažavajući moć institucije pred kojom govori, koristeći emocionalne argumente, general Markač izabrao je direktni konflikt, osuđujući govor pun negacija i osporavanja kompetentnosti haaškog suda, poričući navode iz optužnice, držeći se kao vojnik kojemu je stalo jedino do istine i pravde… Je li mudrije uspostaviti dobar odnos, pogotovo kad ne možemo promijeniti situaciju u kojoj netko drži konce naše sudbine u svojim rukama ili je mudrije biti u pravu? Ukratko, odnos ili ponos? Moramo li baš uvijek biti u pravu? Jesmo li robovi blitz pobjeda? Ili je pametnije, u interesu dugoročnih odnosa, stvoriti pozitivno ozračje prihvaćanjem i uvažavanjem sugovornika? Napominjem da ovdje ne prejudiciram ni presudu ni krivnju, nego samo analiziram komunikacijski stil, a jedna od ključnih odlika stila u nastupu je i odnos s publikom. Cjelovitu analizu nastupa generala Gotovine i Markača pogledajte OVDJE.

Partnerski odnos

Kako to izgleda u partnerskim odnosima kad, doduše, nemamo publiku, ali imamo sugovornika, najbolje ocrtava primjer koji mi je ispričala kolegica: usred iscrpljujuće svađe s dečkom u jednom su času oboje zastali i samo se šutke gledali u oči. Na to je on prekinuo tišinu i rekao: „Ne znam što sad misliš, sigurno primjenjuješ neku svoju tehniku na meni, ali da znaš, nećeš pobijediti.“ Ponosa li mu njegovog!!!
Hej, jesmo li u vezi zato da se natječemo, nadmećemo, pobjeđujemo, dokazujemo da smo u pravu i poražavamo onog drugog? Ili da se volimo, podržavamo, uvažavamo i međusobno potičemo na kreiranje, stvaranje i zajedništvo? U kojem trenutku stajemo na suprotne strane? Zašto to činimo?

Komunikacijski alati

Ako ipak shvatite da je forsiranje „ponosa“ istovremeno poražavanje odnosa, nudimo vam par komunikacijskih alata.
Na listi najomraženijih komunikacijskih tehnika, koje razaraju naše odnose, izluđuju nas i čine da se osjećamo loše i zapostavljeno je - neslušanje. Znate ono, kad mu kažete kako biste išli u kino, a on kaže ma daj, ti bi stalno nekamo išla. Ili kad počnete govoriti, a ona vas stalno prekida jer je najpametnija na svijetu i već zna sve što ćete reći.

Ili kada se vratite kući nakon napornog radnog dana i pokušavate se partneru požaliti, a on kaže ma joj, nije to ništa, kako je tek meni bilo… Nakon ovoga, nije vam žao gađati ga ni novim Zwiebelmuster servisom koji vam je svekrva poklonila za Božić. Ali nećemo opet o tom odnosu :). Nevjerojatno je koliko je blagotvorno kad nas netko sluša, pritom ne prekida i još sažima ono što govorimo, čime pokazuje najviši stupanj zainteresiranosti za nas i potvrdu kako nas je dobro razumio. Aktivno slušanje alat je kojim održavamo odnos, potičemo razgovor, oplemenjujemo vezu. Tako jednostavan, a tako ga često zaboravljamo koristiti...

Sljedeći, za odnos važan komunikacijski alat, su JA-poruke. Umjesto optuživanja drugih šaljući im poruke u „TI“ formi (ti si tako neuredan, neodgovoran, lijen…), poruke koje tjeraju čovjeka da odgovori povlačenjem ili protunapadom (da, a ti si control freak, sitničava…), bilo bi konstruktivno svjesno promijeniti strategiju. Radije recite koje su posljedice tog ponašanja ili kakav osjećaj izazivaju kod vas. Pa umjesto da kažete „ti si zaista nepouzdan“, recite „kad kasniš, osjećam kao da ti nije stalo i to me istinski pogađa.“ Tako s direktnog napada na osobu fokus prebacujete na svoje osjećaje, čime potičete dijalog i pokazujete volju za rješenjem, a ne za svađom.

Prije par dana završila je naša radionica komunikacijskih vještina na kojoj smo zaista osvijestili puno toga, a zanimljiva perspektiva iz jedne vježbe je zaključak da je Pepeljuga, doduše, bila sponzoruša, međutim nije uspjela u naumu sve dok je bila pasivna, poslušna, dobrica, nego tek kad se odlučila usprotiviti i izboriti za sebe – ukratko, postala je asertivna. Wow, to je dobra pouka. Ali treba se izboriti za sebe ne povrjeđujući druge. Naime, mogla je, nakon što je zbarila princa, onim zlim polusestrama reći da su ružne, lijene i neupotrebljive, mogla je reći "ovo je moja kuća i moje nasljedstvo, gubite se", mogla ih je baciti u tamnicu - ali nije. Bar ne u priči. Uostalom, tko šljivi neku tamo djedovinu kad je dobila čitavo kraljevstvo :). Bilo bi zanimljivo saznati kako je taj brak dalje izgledao, jesu li se svađali, razveli, je li ona i dalje bila asertivna ili je kuhala onaj grašak i čistila pepeo dok je on obilazio kraljevstvo i dvorske dame. Mislim, navike su to… Zašto nitko nije napisao nastavak o tome kako je dalje tekao taj odnos? They have lived happily ever after? Ma, come on…

Jer da je Pepeljuga živjela u Hrvatskoj, i to u današnje vrijeme, imala bi velike šanse razvesti se, s obzirom na aktualni podatak da se od 100 brakova u Hrvatskoj razvede 35. Zbog tog zapanjujućeg porasta razvoda u zadnje dvije godine, na našoj sljedećoj Noći uvjeravanja, projektu čiji je cilj podizanje kulture komunikacije u Hrvatskoj, ugostit ćemo dr. Ljiljanu Bastaić. Ova bračna psihoterapeutkinja bavi se Imago terapijom odnosa - vrstom bračnog komunikacijskog savjetovanja u kojem se osvještavaju razlozi nezadovoljstava i uče tehnike vođenja strukturiranog partnerskog razgovora. Naime, najčešće navođen uzrok razvoda braka je - nedostatak dobre komunikacije. Radionica će se održati u utorak 19. lipnja, od 18 do 21 sat, a gdje drugdje, nego u "Muzeju prekinutih veza". U današnejm ludom vremenu, u kojem se svaki treći brak raspada, ovo je više nego korisna tema koju bi svakako trebalo poslušati, čak i ako ste u mirnim partnerskim vodama. Pokažite svoju moć uvjeravanja i povedite i partnera/icu. Možda je baš ovaj mali korak za vas velik za vaš partnerski odnos. 

NOĆ UVJERAVANJA: radionica "Komunikacija u partnerskim odnosima"

ŠTO? 
bračno komunikacijsko savjetovanje kroz objašnjavanje osnovnih principa Imago jezika komunikacije i demonstraciju načina komuniciranja u paru

KADA?
utorak 19.06.2012., od 18 do 21h

GDJE?
Museum of BRoken Relationships

VODITELJICA? 
dr. Ljiljana Bastaić, bračna psihoterapeutkinja

CIJENA:
300 kn + PDV
400 kn + PDV za par
*cijena uključuje posjet muzeju koji će biti otvoren do 22:30h

PRIJAVA

Poslovni odnosi

Poslovni svijet ne postoji bez odnosa. A jedan od najvažnijih jest onaj između menadžera i djelatnika. Što mislite da je ključno u njemu? Naravno, motivacija. Od menadžera se očekuje da motivira djelatnike. Ali, kako motivirati druge ako nismo sami motivirani? U okruženju opće letargije, poslovnog pesimizma, kulture nerada i kukanja, nije lako zadržati optimizam koji je preduvjet za motivaciju. Za potrebe jednog svog predavanja na temu „A tko će motivirati menadžere?“ provela sam anketu među menadžerima i poduzetnicima o tome što njih motivira. I iako su odgovori bili različiti, bilo je nekoliko motiva koji su se ponavljali - strast prema poslu kojeg radimo, osjećaj višeg smisla, svrhe zašto nešto radimo, ostvarenje vizije (sna), pohvala i priznanje drugih te izgradnja nasljednika. „Ono, kad jedan dan netko od mojih ljudi dođe i kaže da je napravljeno nešto što sam do jučer mogla samo ja“, kaže jedna menadžerica. Ali osim ovih tehnika samomotivacije, ne smijemo zaboraviti utjecaj drugih: motiviranje uzorima (tko nam je uzor), kao i druženje s drugim ljudima iz okoline koji su na sličnim pozicijama i imaju sličan vrijednosni sustav te koji su pozitivni. Jedan od događaja kojima je smisao upravo takvo upoznavanje i povezivanje je Business Café, druženje malih poduzetnika i menadžera koje organizira tvrtka Zaokret. 

Hajde, iskreno, biste li bili sretni i uspješni kad bi vam netko dao svu infrastrukturu, laptop, ured, ali vas ostavio na pustom otoku par mjeseci da od tamo radite? Teško se možemo ostvariti bez drugih ljudi, oni su naše zrcalo, naš motivator, pokretač, treba nam njihovo priznanje i uvažavanje onoga što radimo. Ponekad samo jedno "hvala" čini čuda. I u poslu, ali i u braku. Ne dobijemo li to, nesretni smo i frustrirani, a samomotivacija nije neiscrpna. Ako nam se dugo uskraćuje ono što nam treba, napuštamo taj odnos - dajemo otkaz ili postajemo onaj treći brak koji se razvede. Poradite na tome da ne postanete dio statistike. Odmah nazovite partnera/icu i pitajte ga/ju kakav je imao/la dan. Ili pogledajte što su vaše kolege danas učinile dobro – i pohvalite ih.
 
Ipak odnos

I za kraj, jedna crtica o komunikaciji pomirenja koju sam umalo zaboravila. U djetinjstvu sam imala prijateljicu Antoniju s kojom sam bila nerazdvojna. No, znalo je tu biti svađa manjih ili većih, pa kad bismo se naljutile jedna na drugu, samo bismo se okrenule i otišle svaka na svoju stranu, nosova visoko dignutih u zrak. No, ponos je ponos, a želja za igrom nešto drugo, te smo smislile način kako se pomiriti. Ona koja je željela pomirenje došla bi i skrušeno rekla: Ooooo... Samo taj jedan samoglasnik, malo produžen. Druga bi isto tako odgovorila, i svađa bi bila prekinuta. Tako jednostavno, zar ne? Ne moramo se mučiti s izgovaranjem teških riječi poput "oprosti" :). Imate li nekog s kim ste prekinuli odnos, a željeli biste ga obnoviti, ili ste u svađi, ovo je prava prilika. Pošaljite mu news i recite Ooooo... I uživajte u pomirenju, bez puno objašnjavanja.

A ja odoh nazvati Antoniju i kad mi se nakon puno godina javi na telefon, reći ću joj Oooooo. Već se veselim njezinom zvonkom smijehu :)

Za Ciceron: Mirela Španjol Marković