Više nego mi, generacija ili dvije ispred nas, bile su naučene da moraju cijelo vrijeme RADITI fizički posao. Vrijedan čovjek je onaj koji radi cijeli dan. Koliko je NAPRAVIO, to nije toliko važno.Naša baka. Vodi brigu o dvije osobe s invaliditetom – muž koji je već dugo godina u kolicama, bez noge, i za sina koji je mentalni invalid već od rođenja. Već ima puno godina, probleme s kukovima i nekoliko previše kilograma, što sve utječe na njezinu mogućnost kretanja. Kod kuće još vodi 'ostatke' farme i brine o nekoliko životinja. Redovne tradicije na farmi ipak moraju ostati, jer je to normalno za neku farmu. Također slavlja, za cijelu obitelj i rođake i Bože ne daj da se to ne napravi u gostionici, bilo bi joj to ispod časti...

Prije nekoliko mjeseci bila sam kod kuće i tražila našu baku da je barem malo pozdravim. Nitko nije znato gdje je ona. Tražim je svuda po našoj velikoj kući i pronađem je u spavaćoj sobi ležeći u krevetu. Usred dana malo se odmarala. Kad me je ugledala, odmah se prepala, ustala i odmah se počela ispričavati da ona uopće nije spavala, tek je koju minutu prije legla, inače radi cijeli dan, samo što ju danas malo boli glava, inače ne bi ni otišla odmoriti...
Još jednom: Baka mi se ispričala jer je popodne išla odmoriti i dokazivala da inače cijelo vrijeme radi.
Zbog toga naša se baka toliko boji da će je netko vidjeti kako ona ne-radi. Neka to bude netko od obitelji, muž ili susjed. Bitno je da ljudi vide da ona radi cijelo vrijeme jer će samo na taj način oni reći da je vrijedna. Ona je u to uvjerena kao što sam ja uvjerena da je trava zelena.
Dakle – odrasli smo uvjereni da moramo raditi cijelo vrijeme i da ćemo tako ispasti vrijedni pred ljudima. Prvo – bitno je da ljudi kažu kako smo vrijedni (prva pogreška) i drugo – bitno je da cijelo vrijeme radimo (druga pogreška).
Često vidim susjede koji nekoliko puta u godini prebacuju drva iz jednog mjesta na drugog, tek toliko da se nešto radi. Prosmatrajte ih pa ćete vidjeti.
Sve to nakazuje da nam je bitno da se cijelo vrijeme RADI i da ulažemo TRUD.
Baš jesmo vrijedan narod. To je super. Ali gdje je tu jedan »mali« problemčić?
Ne dajemo ništa na REZULTATE. Vrijedan je onaj koji čitav dan radi i ne onaj koji je najviše napravio. Pogreška.
Stoga i zaposlenici kod nas stvarno vjeruju da zaslužuju platu već samo zbog toga jer su bili 8 sati na radnome mjestu. Neki čak kažu da su se potrudili i da je to još jedan razlog da zasluže tu platu.

»Nas ne zanima koliko dugo si radio i koliko si se potrudio. Samo mi pokaži što SI NAPRAVIO i kakav je REZULTAT. To je sve što me zanima«, podignuo je glas Amerikanac, naš mentor na obrazovnom putu u Kaliforniji.

Zaposlenici u Apple-u rekli su da od njih traže da u roku postignu tražene rezultate. Zaposlenici u Google-u rekli su slično. Takđer u Facebook-u. Koliko sati su radili i koliko su se potrudili, to nije toliko važno. Dakle stvarno ima nešto u tome, je li?

Na neki način to je i logički. Zamislite da imate svoje poduzeće sa zaposlenicima. Tko vam daje više – netko tko radi 10 sati na dan i daje rezultate X ili netko tko inače radi samo 6 sati na dan i na kraju donosi rezultate 2 puta X? Normalno da ovaj drugi...

Svi to znamo u sebi, a rijetki su koji to i žive.

Vremena danas prolaze brzo. Iznimno brzo. Ako želimo zadržati korak s vremenom, u našem okruženju morat ćemo se barem malo naučiti fokusirati se na rezultate i ne na broj uloženh sati u rad.

Kod nas još je uvijek previše bitno VRIJEME I TRUD, a premalo REZULTATI.

»Ne zanima me tko si, koliko si pametan, koju školu si završio, što mi obečavaš itd. Bitno je samo jedno: Hočeš li napraviti svoj posao ili ne. Dakle REZULTAT!« kažu Amerikanci. Istina, Amerika jeste drugačije okruženje i ne možemo samo prekopirati kako oni funkcioniraju i razmišljaju. Daleko od toga. Međutim, ako želimo, možemo nešto naučiti od bilo koga na tom svijetu. Ako možemo naučiti nešto od Amerikanaca (budimo realni – puno je stvari koje mogu ONI naučiti od NAS), to je sigurno PODUZETNOST.

I ne, ne mogu objasniti baki da je ne osuđujem ako odmara. Njezin strah strahova će uvijek ostati da ju ne bi netko slučajno vidio kako ona NE-radi. Ahh naše zlatne bake, tko bi im zamjerio...

Petra Škarja

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter