BLOG

Požalio mi se neki dan jedan hrvatski liječnik: Ja bih sve vas ekonomiste i menadžere ukinuo! Ukinuo bi i vaš fakultet jer samo proizvodi kriminalce! Činjenica je da je ekonomija, kao i politika, nešto čime se svi bavimo – od kumice na placu do vrhunskog liječnika u bolnici. Svi imaju svoje mišljenje o ekonomiji i svi naravno misle da mogu biti ekonomisti.

No, tome smo pridonijeli i mi ekonomisti jer uz sve ostale negativne konotacije koje se uz nas vežu (sjetite se samo policijske akcije na Ekonomskom fakultetu!) ne znamo svoju struku predočiti onako „ezoterično“ kao što to čine primjerice liječnici. Možda da i mi ubacimo koju latinsku frazu te koristimo velike znanstvene riječi iz hrvatskog jeziku u objašnjavanju bolesti pacijentima, možda bi i nas malo ozbiljnije shvaćali.

No, šalu na stranu, nisam zamjerila frustraciju svojeg liječnika jer znam da ga tište nova zakonska pravila igre, a i skidam kapu svima njima u zdravstvu koji svoj zaista teški posao spašavanja ljudskih života obavljaju sa vrhunskom profesionalnošću, empatijom i predanošću.
Zato, evo za sve njih, pa i za mojeg liječnika iz gornjeg navoda, mali prikaz ekonomske misli kroz povijest, ali i naznaka novog trenda koji će mu možda vratiti osmjeh na lice u nadi da nas se ipak još ne treba ukinuti.

 
Tradicionalna ekonomija – promicanje kulta sebičnosti i maksimizacije profita

 
Davne 1776. godine Adam Smith u svojem djelu "Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda" napisao je svoje legendarne riječi: Nije zbog dobrote mesara, pivara i kuhara što mi možemo očekivati našu večeru nego se to tiče njihovog vlastitog interesa. Mi se ne pozivamo na njihovu humanost nego na samoljublje (eng. self-love). Označilo je to znanstveni početak misli o homo oeconomicusu, kao nekome tko će se u ostvarenju svojih ciljeva voditi isključivo vlastitim interesom, maksimizacijom profita i savršenom racionalnošću. Nadovezao se na to i primjerice veliki ekonomist Alfred Marshall koji je dalje usavršavao teoriju kako u savršenoj konkurenciji maksimizacija profita tvrtki dovodi do najefikasnije alokacije resursa, nižih cijena nego u uvjetima monopola i pridonosi većem agregatnim outputom.

Još jedan veliki ekonomist, John Maynard Keynes je tijekom velike ekonomske depresije 1930-tih godina, razmišljao o svijetu koji ostavljamo budućim pokoljenjima. Pri tome je rekao kako nije nedostižno jednog dana da većina ljudi bude dobrostojeća, ali da barem još stotinjak godina moramo ostaviti etičke principe po strani i voditi se u našim ekonomskim odlukama pohlepom, oprezom i lihvarstvom.

I možda su gore navedeni velikani ekonomije zaista i bili u pravu, jer današnja mainstream ekonomija još uvijek je u mnogome orijentirana kratkoročnom namicanju profita i ostvarenju vlastitog interesa prije svega, a ponekad i po cijenu interesa drugih oko sebe. U poslovnom svijetu cilj je samo maksimizacija profita i zadovoljenje vlastitog interesa. U njemu nema mjesta emocijama, nego samo hladnoj racionalnoj logici brojeva.
I dan danas ekonomske teorije razvijane unazad 200 godina čine okosnicu svakog boljeg udžbenika ekonomije kojim se ovoj plemenitoj disciplini uče buduće generacije ekonomista. No, mnogo toga se promijenilo u samoj ekonomiji (iako nam realitet svjedoči kako je mnogo toga u poimanju biznisa ostalo nepromijenjeno od Adama Smitha, ali i ranije!). Stoga mislim da je svojevrsna obaveza nas ekonomista koji uz to još i učimo nove generacije, predočiti im nove razvojne pravce u ekonomiji, nove reinterpretacije očeva moderne ekonomije jer jedina konstanta u ovom našem realitetu je da je sve promjenjivo, pa tako i ekonomske teorije.

 
Humanistička ekonomija – promjena ekonomske paradigme

 
Moja kolegica, norveška znanstvenica Irene Nygaardsvik napravila je iskorak u promjeni ekonomske paradigme sa svojim istraživanjem na uzorku skandinavskih kompanija koje su predvodnice onoga što se naziva humanistička ekonomija.

Za razliku od "tradicionalnih" kompanija, humanističke orijentirane kompanije dizajnirane su kako bi obogatili živote vlasnika, zaposlenika, kupaca, dobavljača, globalne zajednice i vrlo su ekološki osviještene. Vlasnici takvih kompanija zapravo su ponosni na svoju različitost, navodeći kako je ekonomsko stvaranje dio njihovog cjelokupnog stvaranja u životu. Pošto je svrha života biti ispunjen vrijednostima koje nadilaze puko namicanje novca, tako je i uloga poslovnog lidera podređena tome – pronalaženju i iskazivanju sebe i svojih vrijednosnih stavova. Iako sve ovo zvuči jako ezoterično i nepraktično, kompanije koje su predvodnice humanističke ekonomije izgrađene su na izuzetno solidnim financijskim principima i dapače, posluju vrlo pozitivno.

Jedna od vodećih norveških tekstilnih kompanija "Oleana" tipični je primjer kompanije novog kova. Njeni vlasnici započeli su svoje karijere u drugim norveškim tekstilnim tvrtkama, ali željeli su stvoriti tvrtku u kojoj bi prije svega imali mogućnost slobodnog odlučivanja. Iako su formirani kao dioničko društvo, ono što su željeli je da ne postanu roba koja će prelaziti iz ruku u ruke različitih investitora, kao narodna pjesma. Cilj je bio usrećiti svoj život ne kroz puko namicanje novaca, nego kroz stvaranje koje će donositi pozitivne rezultate, ali i biti projekcija vrijednosti osnivača. Tako se na primjer nisu željeli povesti za krdom i preseliti proizvodnju u Kinu. Kao dio lokalne zajednice svjesni su značaja koji njihova tvrtka ima za lokalno stanovništvo. Iako su troškovi proizvodnje u Norveškoj jedni od najviših u svijetu, Oleana posluje izuzetno pozitivno. Pri tome 40% profita dijele sa svojim zaposlenicima koji su jedni od najproduktivnijih u tekstilnoj branši, a Oleana je jedna od financijski najbolje stojećih tvrtki. Vlasnici Oleane shvatili su da darežljivost prema zaposlenicima i stvaranje smislenog posla donosi mnogostruko veću dobit i njima samima. Zbog orijentiranosti prema dugoročnim ciljevima prije nekog vremena su otkupili paket dionica od investitora koji su razmišljali pre-kratkoročno i kočili ih u ostvarenju njihovih projekata.

Irene navodi još uspješnih primjera manjih i srednje velikih poduzeća u različitim sektorima koje drugačijim pristupom pokazuju kako je moguće ne prodati dušu vragu kako bi se ostvarilo financijske ciljeve. Iako je tradicionalno ekonomsko razmišljanje i dalje dominantna paradigma globalne ekonomije, vrijedno je spomenuti kako uporna poslovna manjina u svijetu, ali i u Hrvatskoj, radi male korake kako bi učinila svijet boljim mjestom za sve nas.

Mr. sc. Ratka Jurković, www.svanconsulting.com