Završavajući jedan ciklus coaching edukacije, pa i raspravljajući s kolegama coachevima na sastancima struke, jedna mi se tema posljednjih tjedana provlači kao centralna misao: za coaching treba, između ostalog, dobra doza hrabrosti.

• Prvi primjer: korisnik coachinga želi poboljšati svoje vještine vođenja. No kad ne napravi svoj dio posla, odgovornost prebacuje na coacha jer nije bio 'dovoljno strog' prema njemu. Pred ovim je korisnikom put otkrivanja vlastite sposobnosti da dosegne svoje ciljeve. Učinit će to uz podršku coacha, ali vlastitim snagama i tako spoznati svoje mogućnosti za buduće izazove.
• Drugi primjer: uspješna menadžerica dolazi na coaching s temom: želim nešto više od života! 
• Usprkos slici koju projicira pred drugima, na coachingu je spremna vanjske znakove uspjeha staviti sa strane i istraživati svoje nezadovoljstvo, uloge kojima zamagljuje nesigurnost, svoje skrivene talente. Na jesen planira napraviti i konačni korak prema svojoj novoj karijeri.
• Treći primjer: nezavidna situacija na radnom mjestu početna je tema coachinga koji je trajao više mjeseci. Na iznenađenje korisnice, situacija se razriješila vrlo povoljno – umjesto da je bila prisiljena dati otkaz, dobila je bolje radno mjesto i uvjete rada, a komunikacija s nadređenim se osjetno poboljšala. No istovremeno, korisnica nije bila spremna zagristi u kiselu jabuku privatnih odnosa s partnerom, problem koji je virio iza njenog ramena tokom čitavog coachinga. I tako je taj izazov ostao za neka druga vremena – kad će biti spremnija raditi na bolnoj temi.

Percepcija coachinga mijenjala se s godinama i u svijetu i u Hrvatskoj. U početku je nedoumicu izazivao nedostatak informacija o coaching profesiji. Danas ljudi, općenito, imaju ideju o tome što je coaching, samo su te ideje jako različite. Pomalo to sliči onim kolažima koji putuju webom, a sastavljeni su od različitih slika 'što moji roditelji misle da radim, što javnost misli da radim, što ja mislim da radim, što zaista radim...'

Coachevi se uglavnom slažu da je ta različitost dobra. Kao što ima mnoštvo različitih osobnosti korisnika, tako se profiliraju i različiti coachevi, kako bi mogli uspješno raditi s tim korisnicima.

No neki osnovni preduvjeti za uspješan coaching zajednički su svim primjerima. Coach mora biti etičan i kompetentan da bi uspješno radio s korisnikom/com. Korisnik/ca treba imati svoju coaching temu, te biti spreman/a raditi, istraživati, vjerovati coachu. Ponavlja se misao – korisnik/ca treba imati hrabrosti.

Treba imati guts, kako to kažu Amerikanci. Co*nes, rekli bi europski prvaci. U Hrvatskoj imamo sličan narodni ekvivalent, ili uljudnije – imati srca, biti hrabar kao lav, ne biti strašljiv pred preprekama. No ponekad će se pokazati da je ista osoba, koja se desetljećima suprotstavljala ozbiljnim poslovnim problemima, preuzimala rizike i nosila odgovornost za goleme projekte, uplašena kad se treba zagledati u vlastitu nutrinu. Djevojka koja je sama sebe stvorila bez podrške obitelji, boji se razotkrivanja svoje usamljenosti i nesigurnosti. I iz vlastitog iskustva mogu potvrditi: nije se lako suočiti sa samim sobom. Iz tmine kao da vrebaju nedostaci, nesigurnost, crni mrak.

No ja sam opet, kroz godine svoje coaching prakse, otkrila i blještavilo. Otkrila sam hrabrost jedne mlade mame da ode s posla na kojem su je mobirali, u samostalno poduzetništvo. Njeno novo poduzeće nije bilo odmah uspješno, ali sada jest.  Druga beba je na putu!

Radila sam s menadžerom koji 'nije vjerovao u coaching', ali je već na drugom sastanku mogao artikulirati životni san: smislen odnos sa suprugom i obitelj s dvoje djece, dok je posao u drugom planu. Već sama pomisao da mu posao nije najvažnija stvar na svijetu zahtijevala je od njega hrpu hrabrosti.

Samo nekoliko tjedana trajao je moj coaching s muškarcem koji je prihvaćao ucjene i prijevare svoje partnerice. Smogao je co*ones i prekinuo vezu, iako se užasavao samoće i nevoljenosti.

Nisu svi moji coacheeji, kroz ove godine, bili divni. No velika većina jest. Velika većina se, kroz tjedne i mjesece našeg zajedničkog rada, suočila sa svojim strahovima i s njima prigrlila i sve talente i snagu, svu veličanstvenost svoje ljudske prirode. 

Dakle, razmišljate li o coachingu, već imate co*ones grandes. Jer coaching nije za strašljivce.

Renata Takač Pejnović
www.coaching-trening.com