Počeo je Advent, grad blista, hladno zimsko jutro, idem na posao kao i posljednjih 20 godina koliko sam aktivna u poduzetništvu, mislim si u sebi dan će biti kao i svaki drugi, prepun poslovnih izazova, unaprijed isplaniran do zadnje minute.  Odjednom, iza mrazom prekrivenog auto stakla nazirem lice, žena je, maše mi, pune ruke su joj nekakvih šarenih vrećica, otvaram prozor i ugledam ženu koju viđam svakodnevno u kvartu, uvijek ista, pored istog kontejnera kopa po smeću, iskreno mi se smiješi, pola zubi joj nedostaje, na njoj prastara odjeća, nema šminke niti frizure, ali vidim sretna je. Kaže mi-hvala na plastičnim bocama koje mi ostavljate pored kontejnera, znate mi vam jako teško živimo.

Stih A.B. Šimića iskoristila sam za naslov ovog uvodnika apostrofirajući upravo na poduzetnike koji u neku ruku imaju moć u državi, mi  smo pokretači gospodarstva, te možemo utjecati na bitne promjene, od onih najmanjih svakodnevnih do puno većih, globalnih. Poduzetniče, idi samouvjereno prema svojim ciljevima, postavi ih visoko, ne zaustavljaj se dok ih ne ostvariš, kad ih ostvariš zadaj si nove jer tako rasteš i zapošljavaš, plaćaš porez, živi svoje snove ma koliko put bio težak, živi život kakav želiš, ali idi punim srcem i ostavi svoj trag u gospodarstvu. Na tom putu prema uspjehu, ako možeš pomozi ljudima, jer ćeš ih opet susresti kad istim putem budeš padao.

U današnje vrijeme poduzetnici koje susrećem su osobe koje imaju viziju i hrabrost da realiziraju svoju ideju i ostvare svoj poduzetnički san. Vodi ih adrenalin, strast i ljubav prema poslu. Oni poduzetnici koje poznam manje-više svoje biznise pokrenuli su s malo ili nimalo kapitala, često puta s pozajmicom, ušteđevinom ili ako su imali sreće s državnim poticajem ili ulaganjem poslovnih anđela. To su osobe koje su često puta dale otkaze u tvrtkama u kojima su radile i riskirale svoju egzistenciju pokrenuvši vlastiti biznis. Veselim se što je i sve veći broj žena poduzetnica. U moje vrijeme, kad sam započinjala vlastiti biznis bile smo zaista rijetka pojava.

Prošla su vremena privatizacije kada su, doslovce preko noći, poduzetnicima postale osobe koje su s malo ili nimalo kapitala tzv. menadžerskim kreditima, pokupovali tvrtke po smiješnim cijenama. Danas toga više nema i ako želiš biti poduzetnik moraš se zaista jako potruditi da stvoriš od nule svoj vlastiti biznis, prodaš svoj proizvod/uslugu, naplatiš, opstaneš i isplatiš zaposlenicima plaće, te platiš dobavljače. Ako krećeš od nule za to je potrebno, prema mom iskustvu, najmanje pet do sedam godina, uz uvjet da svu zaradu ulažeš u razvoj tvrtke, a ne pospremaš u vlastiti džep.

Bitno vam je kakav auto vozite, u koliko velikoj kući živite, koliko nekretnina imate, kakav sat nosite, koliko pari cipela imate ili što vam piše na vizitki? Zadnjih pet minuta vašeg zadnjeg dana života jedina stvar koja će vam biti bitna je odgovor na pitanje kakva ste osoba bili, koliko ste osoba pomogli, jeste li bili najbolja, najkreativnija i najstrastvenija osoba koju ste ikada upoznali. Zadnjih pet minuta vašeg života shvatit ćete kako je poduzetništvo zapravo služenje drugima.

Neki poduzetnici su u krizi morala, dodala bi kako su mnogi zaboravili u svom poslu i životu koristiti četiri čarobne riječi-molim, hvala, izvoli, oprosti. Kad ste posljednji puta čuli te čarobne riječi koje uglavnom otvaraju sva vrata i koje moj šestogodišnji sin primjenjuje svaki dan. Te riječi izgube se usput negdje kroz proces odrastanja i pod utjecajem okoline koja je uglavnom negativna i pesimistična, željna brze zarade i materijalnog statusa.

Poduzetniče, ne hodaj malen ispod zvijezda jer to jednostavno nije u poduzetničkoj prirodi, ali pritom nemoj zaboraviti na „obične“ ljude one koje susrećeš svakodnevno, koji kad ti se osmjehnu znaš da si napravio nešto dobro i to ti napuni srce i daje motiv da ideš dalje. (PS/SŠ)

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter