Sanja Sarnavka je poznata hrvatska aktivistica. Pet godina je volontirala, a sedamnaest godina bila predsjednica udruge "B.a.B.e." (Budi aktivna. Budi emancipiran), koja se bavi promicanjem ženskih prava i borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja. Udruga B.a.B.e. je osnovana 1994. godine i ima važnu ulogu u podizanju svijesti o problemima nasilja nad ženama u Hrvatskoj. Osnovala je i Kuću ljudskih prava. Poznata je po svojim angažiranim kampanjama, produkciji dokumentarnih filmova, po tekstovima u kojima se bavi feminističkim temama, pravima žena, ljudskim pravima.

Kroz svoj rad, Sanja Sarnavka je postala prepoznata kao jedna od ključnih figura u borbi za rodnu ravnopravnost u Hrvatskoj. Njezino zalaganje i angažman imaju širi društveni utjecaj te inspiriraju mnoge ljude da se uključe u borbu za jednakost i pravdu. Za časopis Udruga.hr prokomentirala je aktualnu problematiku i otkrila daljnje planove

Poslovni savjetnik: Aktivni ste na civilnoj sceni, trenutno angažirani u Zakladi Solidarna. Gdje je trenutno najveći fokus vašeg rada?

Solidarna je već nekoliko godina okvir u kojem prvenstveno djelujem, uz sudjelovanje u aktivnostima nekih mreža i neformalnih inicijativa vezanih uz pitanja rodne ravnopravnosti. U Solidarnoj sam posebno vezana uz Fond za žene i Vijeće koje dodjeljuje financijsku potporu ženama koje žele izaći iz nasilja, kao i uz Fond Desa i Jerko Baković koji stipendira siromašne učenike.

Poslovni savjetnik: Kako se osjećate povodom primanja nagrade "Zagrepčanka godine"?

Mislim da nema osobe koja nije radosna kad dobije neko priznanje i to od osoba ili institucija koje cijeni. Kako sam već niz desetljeća aktivna na civilnoj sceni, bila sam i prije kandidirana, ali prethodne garniture nisu mislile da zaslužujem nagradu. Nagrada mi je usto donijela, za mene, još veće priznanje. Tri bivše učenice kojima sam predavala u 18. gimnaziji hrvatski jezik pročitale su na dodjeli pismo u kojem mi zahvaljuju na svemu što sam im kao profesorica dala - kažu da sam ih naučila kritičkom mišljenju, recimo. Pomisao da se njima dalo nakon skoro trideset godina napisati mi pismo i doći ga javno pročitati uistinu me beskrajno raduje i čini ponosnom. Eto, nešto vidljivo i konkretno, nešto što je ostavilo trag.

Poslovni savjetnik: Koje su ključne prepreke s kojima se suočavate u svakodnevnom radu?

Ja se uglavnom susrećem s problemima i s ljudima kojima je život težak. Nije ugodno vidjeti koliko nepravde ima na svijetu, nije lagodno slušati tužne životne priče, a najgore je kad shvatite da ste nemoćni i da nekome ne možete pomoći. Udruge velikim dijelom odrađuju ono što institucije propuštaju činiti, krpaju rupe u sustavu, ali zbog projektnog financiranja ne mogu obećati dugotrajnost pružanja podrške i katkad održivost aktivnost koje pokreću. Kao zaklada i mi stalno moramo puno vremena posvetiti prikupljanju novca kako bismo ga onda mogli usmjeriti na pomaganje ranjivim i diskriminiranim skupinama građanki i građana, pojedinkama. 

Vlast u Hrvatskoj voli mijenjati zakone, ne protivi se papirnatim promjenama, ali provedba nikako da u cijelosti profunkcionira.

Svjedočimo žestokom prodoru fundamentalnog konzervativizma

Poslovni savjetnik: Koje su najvažnije promjene koje ste primijetili u hrvatskom društvu kada je u pitanju percepcija i implementacija rodne ravnopravnosti?

S jedne se strane uočava sve veća osviještenost žena o statistički dokazivoj neravnopravnosti, ali istovremeno svjedočimo ženskom prodoru fundamentalnog konzervatizma koji nas želi, kad je ravnopravnost žena u pitanju, vratiti na postavke 19. stoljeća.

Žene danas premašuju muškarce u stjecanju visoke stručne spreme, magisterija i doktorata, a istovremeno svake prve subote u mjesecu vidimo muškarce koji kleče i zazivaju pokoravanje i čednost žena.

Priče o „rodnoj ideologiji“, bez da je itko može precizno definirati, jer se zapravo nešto što ne postoji niti može objasniti, motivacija su za neodustajanje, ali i izvor brojnih frustracija. U predizbornom razdoblju svjedočili smo programima koji posvećuju pažnju promociji ravnopravnosti, ali i onih koji već postignuto žele poništiti. Iako još ni trećina Istanbulske konvencije nije na pravi način implementirana, nekoliko vrlo vidljivih stranaka žele je deratificirati. A rodno uvjetovano nasilje jedan je od najgorih oblika kršenja ljudskih prava.

Poslovni savjetnik: Kako vidite ulogu mladih žena u borbi za ravnopravnost i kako ih potičete na aktivno sudjelovanje?

Mlade žene su najvažnije jer one trebaju (pre)živjeti još dugi niz godina. Ako se one ne bore za svoja prava, neće to dovoljno činiti nitko drugi. Mislim da danas mladi žive u balonima u koje su se ubacili na društvenim mrežama. Ovisno o tome u koji su se balon ubacile, ovisit će i njihovi stavovi i ponašanje. Ja susrećem vrlo osviještene mlade žene, okružena sam njima u Solidarnoj, ali uspijevam uočiti i one koje ne prepoznaju diskriminaciju pa se s njom i mire. Ako mlade žene ne osvijeste da ono što danas imaju nije oduvijek, ako ne znaju da su to za njih izborile neke bivše hrabre žene, ako nisu spremne nastaviti borbu, onda je to loše. Solidarna je aktivna na društvenim mrežama, organizira ili potiče edukacije, istraživanja, kampanje. 

Poslovni savjetnik: Koji su najvažniji koraci koje treba poduzeti kako bi se smanjilo nasilje nad ženama u Hrvatskoj i osigurala njihova sigurnost?

Promjena svijesti i razumijevanje dinamike nasilja i posljedica po žrtvu. Institucije prečesto uopće ne razumiju ni korijene nasilja niti put kojim treba usmjeriti žrtvu da iz njega izađe. Prečesto se propituje i okrivljuje žrtvu, a ima razumijevanja za nasilnika. Osobe u institucijama, kada nisu pripremljene i solidno educirane, unose u svoje odluke predrasude u kojima su odgajane i nerijetko nastavljaju zlostavljati žrtvu umjesto da joj pomažu. Nije dovoljno promijeniti neke članke, ako niste uspostavili mehanizam kontrole provedbe i sankcioniranja za propuste.

Najveća stranka bez žena na izbornim listama

Poslovni savjetnik: Kakva je vaša perspektiva o položaju žena u politici i kakve promjene smatrate ključnima za postizanje veće zastupljenosti žena u političkim institucijama?

Žene u manjim strankama pokazuju kako znaju i mogu biti izvrsne političarke – artikulirane, hrabre, učinkovite. U velikim strankama imaju puno manje šanse istaknuti se i isplivati na površinu. Vidjeli smo na ovim izborima kako najveća stranka nije imala niti jednu nositeljicu liste, sljedeća za njom tek dvije, a uvijek uz objašnjenje da nije spol presudan već kompetencije.

Gledate muškarce u Saboru koji niti znaju govoriti, niti predlažu nešto pametno, niti imaju što za ponuditi. A žene u velikim strankama pretvaraju se u glasačku mašineriju koja diže ruke kako joj se naloži. Dečki se druže na ručkovima i večerama, bace si neki hakl ili partiju karata pa sve dogovore bez svjetala reflektora. Žene jure po djecu, vidjeti roditelje, odraditi kućanske poslove. I još nisu do kraja savladale lekciju da se trebaju međusobno podupirati.

Poslovni savjetnik: Mislite li da su zakonske kvote za stranke u vezi zastupljenosti žena pravi put ili samo dodatni pokazatelj da stvari ne štimaju?

Rekla bih da su one nužno zlo jer čak i uz njih dečki radije plate kaznu nego da ih poštuju. Naravno, kaznu koju plaćaju nisu zaradili mukotrpnim radom. Isprse se i našim novcem plate svoju nespremnost da uključe više žena, i to ne žena poslušnica, po mogućnosti, nego samosvjesnih i sposobnih.

Poslovni savjetnik: Koje biste strategije preporučili za osnaživanje žena u ruralnim područjima i unapređenje njihovih životnih uvjeta?

Kao prvo, žene u svim sredinama moraju znati da je važno imati vlastitu imovinu. Kad ulaze u brak, ne smiju pristati da žive u prostoru koji nije u nekom dijelu upisan na njihovo ime. Prečesto sam svjedočila da je žena živjela u kući partnerovih roditelja, a nakon trideset godina bila izbačena s jednim koferom i tri vrećice iako je dizala kredit, ulagala u prostor, održavala ga. Zatim ide edukacija kako se javljati na europske fondove i unaprjeđivati posao kojim se bavi – zemljoradnja, stočarstvo, što god to bilo.

Poslovni savjetnik: Kako gledate na ulogu medija u oblikovanju percepcije ženskih prava i rodne ravnopravnosti te koje biste promjene preporučili u medijskom izvještavanju o tim temama?

Mediji su izuzetno važni iako im se uloga neprekidno mijenja. Danas su društvene mreže najutjecajnije. Ja sam ušla u B.a.B.e. u projekt Žene i mediji. Medijska pismenost je izuzetno važna. I mogu reći, da je većina srednjostrujaških medija na strani rodne ravnopravnosti iako ih jurnjava za profitom često čini vrlo površnima kad su ozbiljne teme u pitanju. S druge strane, izuzetno je važno educirati udruge da nauče komunicirati s medijima i da svoje poruke znaju prezentirati na za medije zanimljiv način pritom ne pristajući na štetne ustupke. 

Čekamo vlast kojoj će progresivno obrazovanje postati važno

Poslovni savjetnik. Koje biste mjere preporučili za unapređenje obrazovanja o rodnoj ravnopravnosti u školama i kako možemo osigurati da mladi budu osviješteni o tim pitanjima?

Ah, to je u Hrvatskoj najbolnija točka. Ministarstvo znanosti i obrazovanja najzatvorenija je institucija, nezainteresirana za promjene. Kad govorimo o nasilju, Ministarstva na sastancima nikad nema. Kad se govori o ravnopravnosti, imaju pametnija posla. A tu leži ključ za promjene. Nažalost, niti jedna vlast nije bila zainteresirana da promijeni tu situaciju. Imamo neke pomake na lokalnoj razini, u mjeri u kojoj lokalna vlast ima moć nešto promijeniti uvođenjem građanskog odgoja, ŠIZ-a (Škola u zajednici). Čekamo vlast kojoj će obrazovanje postati važno, ali na progresivan način.

Poslovni savjetnik: Kako se nosite s kritikama i otporom koji nailazite u svom radu i od kud oni najviše dolaze?

Kako kad. Neke me ne dotiču jer ne cijenim ljude koji ih izriču, a ponekad mi je teško i žao što me netko ne razumije. Danas su uvrede i govor mržnje rasprostranjeni kao nikad do sada. To nije dobro. Ali, idem dalje.

Poslovni savjetnik: Koje su ključne politike koje treba implementirati kako bi se osigurala ekonomska emancipacija žena i smanjila njihova nejednakost na tržištu rada?

Sad sam baš u radnoj skupini Akademije za politički razvoj u kojoj se bavimo tim pitanjem. Pozitivno je što su poslovne žene i profesorice ekonomije koje su u njoj izuzetno osviještene i spremne na borbu za kvalitetnije zakonodavstvo, a onda primjenu. I opet je u nekim situacijama bitno uvesti kvote – za članstvo u upravnim i nadzornim tijelima, recimo. 

Treba strogo kažnjavati one koji otpuštaju ili degradiraju trudne žene. Tu je pitanje dostupnosti jaslica i vrtića ključno također. Bez cjelovito razrađene politike, s precizno definiranim budžetom, instrumentima nadzora i evaluacije, pomaci će biti sporadični i parcijalni.

Poslovni savjetnik: Kako vidite ulogu muškaraca u borbi za bolji položaj žena u društvu i kako ih potičete da se uključe u taj proces?

Razumljivo je da onima koji profitiraju zbog tradicijom utvrđenih uloga nije baš stalo do gubljenja nekih privilegija. Njima samo treba reći da je apsolutno jasno i brojkama dokazivo kako su države s višim stupnjem ravnopravnosti ekonomski uspješnije, znači i bogatije. Isto je tako jasno da su mnogi od njih isto žrtve patrijarhata – zbog načina na koji ih se tjera da ne pokazuju emocije, da budu agresivni, ambiciozni, što li sve ne. Da ne govorim o „pogrešnoj“ seksualnoj orijentaciji zbog koje u nekim državama gube živote.

Poslovni savjetnik: Koji su vaši planovi i ciljevi za budućnost?

Pa nisam više u dobi kad smišljam neke velike planove. Živim i trudim se raditi koliko mogu i koliko sam motivirana. Sada sam po prvi put gospodarica svog vremena i angažiram se sa zrnom soli u glavi i dozom opreza. Uživam u Solidarnoj radeći s mladim ljudima.