Već ste ozbiljna mala firma. Imate prihode. I rashode. Ovo prvo još teško prati drugo. Ali klapate nekako. Fokusirali ste se, znate što radite. Što radite sami, a što dajete drugima da odrade za vas.

Znate i što ne radite. Uredili ste odnose s partnerom. Zna se tko koliko dobija, ako jednom bude vrhnja za pobirati. I kako i kada ćete ga pobrati. Svaki dan je nova borba. Što ste veći, više nailazite na probleme o kojima niste sanjali. Svaki put kad dignete glavu – novi udarac u lice. Milijuni stvari na koje niste ni pomislili da bi se ikad mogli ticati vas.  A tiču vas se. JAKO!

Vi ste mislili razvijati svoj projekt. Raditi na njemu, zaposliti neke ljude i napraviti proizvod koji će pomaknuti svijet. Da. A.HA   Hoćete. Samo, prvo morate pomaknuti neke manje bitne stvari. Za početak pomaknuti radio prijemnik iz ureda. Pospremiti ga u ladicu. Da ga ne vidi inkasator HTV-a. Ne zato jer ne volite slušati radio, nego jer ne volite platiti 80 kn mjesečno i još riskirati naknade ZAMPu. Zatim, na primjer, morate pomaknuti gluteus i otići u Poreznu Upravu. Izvaditi potvrdu o plaćenim porezima i doprinosima. Jer želite poticaje. Čuli ste da se dijele, pa i vi digli nogu  da se i vas potakne. Čitate natječaj za te poticaje, hrpa stranih riječi, neke potvrde, za ovo i ono ( pred kojih 20ak godina bi bilo i za ovo i ONO i DSZ  ). Ma nema problema, pa vi ste baš ti koje natječajem traže. Mladi, inovativni, poduzetni, budući izvoznici – kao da je za vas natječaj pisan.

Je,jeee… ali morate aktivirati gluteus maximus i razgibavati ga po raznim uredima. Jer toga što trebate – nema  na internetu. Nema iz fotelje. Zato, jer se država jako brine, da vam se ne desi apces na gluetalnoj regiji, kao nedavno jednom našem ministru. Morate se kretati i razgibavati. Ne da vam se vene zakrče, da dobijete dijabetes i povišeni kolesterol od sjedenja u uredu. Od programiranja. Pisanja ponuda kupcima. Ne ,ne – nikako. To nije zdravstveno opravdano.  Zdravije se kretati. Po uredima raznim. Stajati u redovima. Za vene je to skroz ok. I onda – dobijete potvrdu, ali vidi vraga, piše na njoj da ste dužni 1723kn i 35 lipa. Za mirovinski doprinos. Ili PDV. Svejedno. A nema poticanja onih koji su dužni Lijepoj Našoj. Jok.

I pitate vi tetu na poreznoj: Kako to??? Pa sve vam plaćam, što mi ona druga teta,  iz mog knjigovodstva, obračuna. Je, znate, mladi gospon…. ( ovo “mladi gospon” zapamtite, to će vas pratiti kad god budu htjeli reći da nemate pojma, a znajući da baš oni koji vas tako oslove u stvari – nemaju pojma ) meni tak piše na ekranu. I to je objašnjenje. Bilo i biti će, još dugo godina. Piše joj na ekranu   I onda vi, trkom, do vaše tete u knjigovodstvo. Onda vam teta veli: Ma NEEEE, sve je to ok, to su oni kod preknjižavanja ovog na ono ( bez DSZ ), kod promjene stope i tako to… pa počinje ping pong.  A vi ste loptica 

U takvim slučajevima, a da bi ostali fokusirani, predlažem liniju manjeg otpora. Teta u poreznoj ima ekran. Onaj CRT – katodni, stari. To je velik i težak stroj. Zastario i spor. Ali kad u njemu nešto piše, ni Baščanska ploča mu nije ravna. Uklesano k’o u kamen. Možete se fino s njima sporiti, pričati im priče. Ali, kraj na kraj, matematika ide ovako:

- koliko mi ta potvrda treba? Jako! Imam potencijalnih 100.000 kunića razloga koliko mi treba prokleta potvrda. Toliko je poticaj kojeg se nadam dobiti.

- koliko me košta dobiti ispravnu potvrdu u roku koji mi treba za zadovoljiti uvjete natječaja? – 1.723 kunića i 35 lipinih listova. Upravo koliko je na Baščanskom ekranu u poreznoj netko uklesao.

- rezultat?  - platite porez iako isti niste dužni platiti ( ipak je Baščanska ploča tu već stoljećima i što je zapisano, zapisano je ), odnesete tu potvrdu da ste uplatili teti u poreznu (odmah, jer već sutra može biti još par lipa kamate, pa ćete morati odraditi novi krug)  i ostavite sve te tete da se natjeravaju oko knjiženja i upisa. Možda jednom riješe kud je otišao vaš novac. Pišite si interno taj trošak u trošak prijave na natječaj i to je to. Možda kasnije vaša teta dokaže njihovoj teti da ste u pravu. Ako i dokaže, ne tražite novce nazad. Lijepo ih ostavite kod tete u poreznoj. Jer dalje radite i već sljedeći mjesec, kad prodate nešto vaših proizvoda, taj iznos ćete prebiti.

Tu dolazimo na priču o PDV-u. Koji je formalno svakom poduzetniku u sustavu PDV-a prolazna stavka. Neutralan. Kao – nije vam to trošak. Mo’š mislit   Ajmo se malo tu zadržati…

Ako ste firma koja razvija proizvod, i nema prihode, već se razvija od FFF novca – novci familije, prijatelja ili neke budale poput mene, onda u svemu što trošite (osim plaća, reprezentacije i osobnih auta – no za aute u vlasništvu firme smo već rekli da su u startupima zabranjena roba – osim ako niste rent-a car) imate uključen PDV. I taj PDV koji plaćate, njega imate pravo prebiti sa PDVom koji naplatite u prodaji vašeg proizvoda. No, kako još ne prodajete ništa, onda imate pravo na povrat tog istog PDVa. Super? Je, dakle, onaj printer što ste jučer kupili, vas ne košta koliko ste platili, već imate pravo tražiti iznos uključenog PDV-a nazad. E, tu pazite. Tu je bitno imati dobre tete u knjigovodstvu. I vi morate biti ažurni. Raditi sve kako treba, sve papire složiti i sve odraditi na vrijeme. Jer ona teta iz porezne, kad vidi na svom CRT ekranu da ste preplatili PDV, to nju ne smeta. Ma nju i inače ne smeta ništa. Osim tih dosadnih stranaka stalno koje dolaze. Ali kad tražite povrat, e to je smeta. Ne baš nju, ali kolegicu iz sobe kraj nje. Koju najčešće ne želite upoznati, jer joj u nazivu posla, koji je često dug, postoji riječ inspektor. I dobro da je smeta. Jer su neki tražili milijune povrata, pa čak i dobili. A nikako nisu trebali dobiti. Malo su se šalili. I nije to bilo davno. Samo prije cca 10ak godina. Pa je sve malo zastarilo. No, nemojte tako. Ako morate tražiti povrat od države, to je ok. Ali onda morate i biti potpuno čisti prema državi. Inače umjesto povrata, tete iz porezne, nekad udare kaznu. Veliku. Nekad i veću od povrata kojem ste se radovali.

I sad, kako radite sve i svašta, što vrijeme više odmiče, vi ste više u papirima, porezu, bankama, FINI, obrascima, naknadma, potraživanjima, dugovanjima. Malo ste manje u inboxu i dropboxu, a malo više na telefonu, printeru i faksu. Jer kad radite sa institucijama, ne ide to kako vi mislite. Faks je još kralj. I dopis u 6 primjeraka, sa parafom na svakoj strani. Ovjeren od javnog bilježnika. Nego? Kaj ste si vi umislili, mladi gospon  )) Nema bez ovjere, mora i bilježnik nešto zaraditi. No, zato imate partnera. I možda još ponekog zaposlenika. Zato ste tim. I sad vi morate upravljati tim timom. A jedva stignete upravljati sobom. Sljedeći puta malo o timskom radu i upravljanju timom.

Autor: Saša Cvetojević
www.poslovno.biz

Kontakt:  Facebook
               Twitter
               LinkedIn