Ova godina bit će nesumnjivo najgora u ovom stoljeću za sve udruge, no to ne znači da se ne treba ništa raditi

Nema sumnje da će 2020. godina biti dosad najgora u ovom stoljeću za udruge, bez obzira je li riječ o sportskim klubovima, kulturno umjetničkim društvima, udrugama ljubitelja ptica pjevica ili udrugama koje se bavi zaštitom nekih temeljnih prava – svima će biti teško. Pandemija korona virusa i njene posljedice na svjetsko pa tako i hrvatsko gospodarstvo nesumnjivo će biti ogromne. Već sad se pojavljuju prognoze o gospodarskom padu u svim razvijenim zemljama svijeta koje se kreću od dva pa do katastrofičnih sedam posto. Ove prognoze se odnose na zemlje koje, za razliku od Hrvatske,  imaju razvijenu industriju i izvoze nekakve proizvode a ne sirovine.

U našoj zemlji će situacija vjerojatno biti relativno gora nego u ostatku Europske unije iz jednostavnog razloga što turistička sezona, ako je uopće bude, sigurno neće biti ni na tragu rekordne, tako da će u Hrvatskoj biti vrlo, vrlo teško. Proračunski prihodi će pasti na svim razinama, od nacionalne do općinske, a nema niti sumnje da će se novac, ako ga i bude, preusmjeriti gospodarstvu.

Dodatni problem će predstavljati i epidemiološka situacija. Čak i da nekakva udruga za zaštitu okoliša, koja je dosad održala brojna korisna predavanja i akcije, uspije dobiti od općine na čijem području djeluje nekakva sredstva za zaštitu vodotokova teško je očekivati da će na predavanje ili čišćenje potoka doći itko ako na snazi bude zabrana okupljanja poput ove uvedene u Hrvatskoj sredinom ožujka. To bi jednostavno bilo protupropisno. Udrugama čije aktivnosti uključuju i izložbe i nastupe bit će još gore – nekakva sportska natjecanja ili nastupi teško da se mogu skoro očekivati. Još gore će biti udrugama koje se imaju zaposlene jer je teško očekivati da će biti velikih natječaja. Ukratko, situacija već sada nije dobra, a mogla bi postati i gora ako se virus ne obuzda za koji mjesec i gospodarstvo ne oporavi bar malo.

Apsolutno je realno očekivati da će udruge do konca ove godine imati bitnih problema u osiguravanju sredstava za redovno funkcioniranje, no, srećom, novac ionako nije glavni pokretač udruga. Glavni pokretač udruga su ideje, a ideje ne ovise ni o virusima ni o zabrani kretanja ni o nekakvim financijskim resursima.

Ideje prvenstveno ovise o onima koji u njih vjeruju i spremni su uložiti nekakav napor da ih se promovira i oživotvori. Drugim riječima, čak i ako vaš klub neće moći sudjelovati u natjecanjima ove godine to ne znači da ne možete trenirati da bi bili bolji kad natjecanja opet počnu. Ako se ne mogu organizirati predavanja ili akcije zbog zabrane okupljanja to ne znači da se ne može pripremiti predavanja i održati ih online ili popraviti za doba kad će se moći održati. Ako se ne može nastupati na smotri kulturno-umjetničkih društava to ne znači da se ne može razmišljati o novim aranžmanima ili koreografijama za iduće nastupe. Jasno je da neko vrijeme neće biti ništa od aktivnosti na koje ste navikli i koje znate raditi tako dobro, no uvijek postoje i alternative koje omogućavaju da se nekakva energija okupljena oko ideje za koju se zalažete i dalje čuva za neka bolja vremena.

A ta energija će sigurno kad-tad imati prilike izaći na vidjelo i učiniti svijet bar malo boljim mjestom nego što je sada. I koliko god se činilo da je situacija siva, a za udruge i sivija, nemojte se nikad predavati i nastavite se zalagati za plemenite ideje koje ste promovirali protekle desetke godina. I nemojte pri tome zaboraviti ono bitno – udruga može funkcionirati bez puno toga, ali bez vaše vjere i entuzijazma nikako ne može. PS/SŠ