Stručni članak (pripremio Milivoj Friganović)
U ovom članku daje se stručni prikaz oporezivanja transfera športaša u Republici Hrvatskoj.
Prema članku 2. stavku 6. i 7. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“, broj 177/04, 90/05, 57/06, 146/08 80/10) državne ustanove, ustanove jedinica područne (regionalne) samouprave, ustanove jedinica lokalne samouprave, državni zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge, umjetničke udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture, turističke zajednice, športski klubovi, športska društva i savezi, zaklade i fundacije nisu obveznici poreza na dobit.
Iznimno, ako navedene osobe obav­ljaju gospodarstvenu djelatnost a neoporezivanje te djelatnosti bi dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, Porezna uprava će na vlastitu inicijativu ili na prijedlog drugih poreznih obveznika ili druge zainteresirane osobe, rješenjem utvrditi da su navedene osobe obveznici poreza na dobit za tu djelatnost
Dakle, ako športskim klubovima, športskim društvima i savezima Porezna uprava nije donijela rješenje da su porezni obveznici onda, naravno, niti nemaju obvezu obračunavati i plaćati porez na dobit.
Stoga je i moguće da neki „dobrostojeći“ športski klubovi nisu obveznici poreza na dobit pa nisu niti  obvezni plaćati porez na dobit – naravno, onda nisu obvezni plaćati niti porez na dobit na transfere igrača tj. naknade za prijelaz igrača.
Športski klubovi su uglavnom organizirani kao športske udruge (na koje se primjenjuje Zakon o udrugama) međutim, oni športski klubovi koji su organizirani kao športska dionička društva su obveznici poreza na dobit jer se oni osnivaju, djeluju i prestaju djelovati prema Zakonu o trgovačkim društvima i drugim propisima koji se primjenjuju na dionička društva.
Športski klubovi kao športske udruge (tj. specifične udruge građana), neovisno o tome da li su obveznici poreza na dobit, se u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost, smatraju poduzetnicima te ako su u prethodnoj godini ostvarili više od 85.000,00 oporezivih isporuka (npr. od prodaje ulaznica, klupskih suvenira, zakupnina i najamnina isl.) postaju obveznici PDV-a „po sili zakona“od 1. siječnja tekuće godine. Naravno, oni mogu dobrovoljno ući u sustav PDV-a na način kako je to propisano Zakonom o porezu na dodanu vrijednost (na početku obavljanja svoje poduzetničke djelatnosti ili od 1. siječnja iduće godine ako podnesu prijavu P-PDV 1  do kraja tekuće godine).

Oporezivanje naknade za prijelaz igrača (tzv. naknada za transfer igrača) nije nigdje izričito navedeno u Zakonu o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj 47/95 do 94/09) i Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj 149/09), međutim, imajući u vidu načela oporezivanja PDV-om, sadržaj te transakcije, definiciju pojma usluge i poduzetnika, proizlazi da se radi o usluzi koja je predmet oporezivanja PDV-om.
Takav stav potvrđuje i Porezna uprava – Središnji ured u svom Mišljenju (Klasa: 410-19/03-01/384; Ur.broj: 513-07/04-2 od 27. veljače 2007.) kojim odgovara na pitanje jednog vaterpolskog kluba kako u smislu PDV-a treba tretirati naknade za prijelaz igrača uređene pravilnikom Saveza koju jedan klub zaračunava drugom klubu pri prijelazu igrača iz jednog kluba u drugi.

Najbolje da citiramo bitni dio navedenog mišljenja:

„Prema priloženom Registracijskom pravilniku Hrvatskog vaterpoloskog saveza (čl- 37. i 38.), klubovi I. II. i III. lige, kad njihovi igrači prelaze u druge klubove, imaju pravo na naknadu koja predstavlja oblik obeštećenja za rad i sredstva uložena u razvoj igrača. Iznos nadnade klubovi utvrđuju sporazumom, a ako se ne sporazume, naknadu utvrđuje Komisija na temelju kriterija i mjerila za utvrđivanje naknade kod prijelaza igrača koje je donijela Skupština Hrvatskog vaterpolskog saveza.
Kad športski klub – obveznik PDV-a sporazumno dopušta igraču prijelaz u drugi klub, odrče se prava koja ima prema igraču i za to prima naknadu. Odricanje od prava predstavlja, u smislu odredbe članka 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost uslugu koja je predmet oporezivanja.

Dakle, kada tuzemni športski klub koji je obveznik PDV-a fakturira uslugu (tzv. naknadu za transfer igrača) drugom športskom klubu (koji može ali i ne mora biti obveznik PDV-a) kod prijelaza njegovog igrača u taj klub mora na tu naknadu obračunati PDV-e po stopi od 23%.

Međutim, kada se transfer igrača iz tuzemnog športskog društva obavlja u inozemno športsko društvo tada tuzemno športsko društvo nema obvezu obračunati PDV-e na naknadu za prijelaz igrača (tzv. naknadu za transfer igrača).
Zbog čega je tome tako objašnjavamo u nastavku.

Utvrđivanje mjesta isporuke je odlučujuće u određivanju podliježe li neka isporuka oporezivanju u tuzemstvu ili inozemstvu jer je člankom 5. stavkom 1. Zakona i 31. Pravilnika propisano da se PDV-e plaća prema mjestu isporuke dobara ili obavljanja usluge, pri čemu se tuzemstvo smatra jednim mjestom isporuke dobara, odnosno usluga, što znači da je utvrđivanje mjesta isporuke bitno samo kod oporezivanja u poslovanju s inozemstvom.
Kod isporuke dobara, mjestom isporuke smatra se mjesto gdje se dobro nalazilo u trenutku isporuke (odnosno u trenutku kada je primatelju omogućeno raspolaganje dobrom). Ako je dobro otpremljeno, tada se smatra, da je mjesto isporuke ono mjesto na kojemu se dobro nalazilo na početku otpreme. Ako se radi o dobrima koja se montiraju, instaliraju ili izgrađuju, mjestom isporuke smatra se mjesto gdje dobro postavlja isporučitelj ili netko u njegovo ime.
U određivanju da li pojedina usluga u poslovanju s inozemstvom, odnosno „uvoznih i izvoznih usluga“ podliježe plaćanju PDV-a odlučujuće je utvrditi mjesto obavljanja usluge. Ako je mjesto obavljanja usluge tuzemstvo usluga je oporeziva, a ako je mjesto obavljanja usluge inozemstvo tada ta usluga ne podliježe plaćanju PDV-a.
Prema članku 5. stavku 3. Zakona i članku 33. stavku 1. Pravilnika kod utvrđivanja mjesta obavljanja usluga vrijedi opće načelo da je mjesto obavljanja usluge tamo gdje je sjedište odnosno stalno boravište ili prebivalište poduzetnika koji obavlja usluge ako Zakonom ili ovim Pravilnikom nije drugačije određeno (načelo zemlje porijekla). Ako uslugu obavlja poslovna jedinica poduzetnika onda se mjestom obavljanja usluge smatra sjedište poslovne jedinice.
Dakle, kada tuzemni športski klub koji je obveznik PDV-a fakturira uslugu (tzv. naknadu za transfer igrača) drugom športskom klubu (koji može ali i ne mora biti obveznik PDV-a) kod prijelaza njegovog igrača u taj klub primjenjuje se opće načelo pa se mora obračunati PDV-e po stopi od 23%.
Međutim u članku 5. stavci 4. do 6. Zakona, propisani su izuzeci od općeg načela pri utvrđivanju mjesta oporezivanja kod obavljanja usluga, što znači da ti izuzeci imaju prednost u odnosu na opće načelo.
Za pojedine usluge iz članka 5. stavka 6. Zakona mjesto oporezivanja usluge utvrđuje se prema odredbi članka 5. stavka 5. Zakona tj. to prema sjedištu primatelja usluge.
U te usluge spadaju i usluge prijelaza igrača iz tuzemnog športskog kluba u inozemni športski klub za koje se mjesto oporezivanja ove usluge određuje prema primatelju usluge što je propisano u članku 5. stavku 6. točci 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost u kojoj su navedene slijedeće usluge: „prijenos, ustupanje i korištenje autorskih prava, patenata, licencija, zaštitnog znakovlja i sličnih prava te odricanja od tih prava“.

U slučaju transfera sportaša odnosno isplate naknade za transfer igrača riječ je o usluzi: prijenos (transferu) prava odnosno odricanja od tih prava.
Kada je primatelj ove usluge (prijenos prava odnosno odricanja od tih prava) inozemni športski klub to znači da je mjesto oporezivanja inozemstvo što opet znači da tuzemni športski klub nije obvezan obračunati PDV-e. Treba reći da kada bi tuzemni športski klub (koji je u sustavu PDV-a) i morao obračunati PDV-e na te usluge imao bi pravo na priznavanje pretporeza pa bi plaćanje tog PDV-a bilo financijski neutralno, međutim, kada tuzemni športski klub ne bi bio u sustavu PDV-a to bi mu bio dodatni rashod.

Nadalje, mjesto oporezivanja usluga za tuzemne posredničke agencije (obavlja uslugu u tuđe ime i za tuđi račun) za prijelaz igrača iz tuzemnog športskog društva u inozemno športsko društvo kada je posredovanje naručio tuzemni športski klub ili inozemni športski klub se utvrđuje prema mjestu oporezivanja „glavne usluge“, a to znači prema primatelju usluge, što, naravno, znači da ne postoji obveza obračuna PDV-a na fakture (proviziju) tuzemne agencije.

DA ZAKLJUČIMO:

Kada tuzemni športski klub koji je obveznik PDV-a fakturira uslugu (tzv. naknadu za transfer igrača) drugom tuzemnom športskom klubu (koji je, u pravilu, obveznik PDV-a ali to pod određenim uvjetima  i ne mora biti) kod prijelaza njegovog igrača u taj klub mora obračunati na tu naknadu PDV-e po stopi od 23%.
Tuzemna posrednička agencija kod transfera igrača iz tuzemnog športskog društva u inozemni športski klub na fakturiranu proviziju nema obvezu obračunati PDV-a jer je mjesto oporezivanja usluge inozemstvo.
Kada tuzemni športski klub, koji je obveznik PDV-a, fakturira uslugu (tzv. naknadu za transfer igrača) inozemnom športskom klubu kod prijelaza njegovog igrača u taj klub nije obvezan na tu naknadu obračunati PDV-e.
Isto tako i tuzemna posrednička agencija kod transfera igrača u inozemni športski klub na fakturiranu proviziju nema obvezu obračunati PDV-e jer je mjesto oporezivanja usluge inozemstvo.
U slučaju da inozemni športski klub fakturira uslugu (tzv. naknadu za transfer igrača) tuzemnom športskom klubu tada je mjesto oporezivanje usluge tuzemstvo, a to znači da tuzemni klub mora obračunati i platiti PDV-e (i to neovisno jeli u sustavu PDV-a ili nije jer se športski klub smatra poduzetnikom). U slučaju da športski klub nije u sustavu PDV-a tada mu je plaćeni PDV-e rashod jer nema pravo na odbitak pretporeza (nije u sustavu PDV-a).
Isto tako i tuzemna posrednička agencija kod transfera igrača u iz inozemnog u tuzemni športski klub na fakturiranu proviziju ima obvezu obračunati PDV-e jer je mjesto oporezivanja usluge inozemstvo.
Posebno napominjemo da prema članku 19. stavka 2. Zakona o PDV-u  obvezu obračuna i plaćanja PDV-a ima svaki domaći poduzetnik (a to su jamačno i športski klubovi neovisno da li su ili nisu u sustavu PDV-a) ako mu uslugu obavi poduzetnik s sjedištem u inozemstvu, naravno vodeći računa o mjestu obavljanja usluge.

Pripremio: Milivoj Friganović