MARIJA ŠTRAJH: Medijska kirurgija 6
Rijetko kada, kad slušamo intervjue ili govore javnih osoba čiji je utjecaj velik, iščitavamo to na analitički način. Jednostavno primamo informacije zdravo za gotovo ne polazeći za tim da svaka poruka odaslana govorom, pismom ili razgovorom ima svoj podkod. Tu se misli na ono što narod veli “čitanje među redovima”, ali ozbiljnom analizom, možemo zaista matematički tranžirati svaki istup i razgolititi namjere sugovornika.
Ponajprije trebalo bi prigovoriti televezijsku bojažljivost ozbiljnih tema te površnost na kojoj se inzistira te ta fragmentiranost i dekontekstualnost i dosadna težnja da baš sve pretvori u zabavu.
E sad, to miješanje javnih i privatnih, aktivnih i pasivnih javnih osoba posljedica je zapravo neiskrenosti medija u javnom izražavanju emocija i sve se stalno dovodi u kontekst.
Ovo je svakako zanimljivo u političkom kontekstu, ali i onih koji su javne osobe ali netransparentno zastupaju nečije interese. To se odnosi I na uposlenike javnih medija.
E sad, kako to ide. Pomnom analizom neverbalnog i verbalnog ponašanja bez predrasuda o informacijama koje imamo o određenoj osobi.
To čak ni televizija ne može sakriti...Međutim, ponekad se čak nema što analizirati, evo kako:
Recimo, u posljednje vrijeme digla se prašina oko premijerovih burnih istupa i novinarske nespretnosti u primjeru informativne emisije koja je živi primjer nastojanja infiltriranja zabave u ozbiljan program te, moram to reći, na taj način stvara novu vrst kolektovizma u kojem se nastoji, da je baš sve dopušteno.
Nije jasno tko je stvorio taj novi kriterij u kojemu je etično tabloidni način novinarstva infiltrirati u zaista i po naciju važne teme?
Kad gledate Stankovića koji se drži godinama iste šprance i koja je zaista izlizan obilik intervjuiranja, pa do Bage koji je nakada bio pristojan novinar koji se preko noći “razulario” demonstrirajući moć sedme sile pred političarima, a s druge strane ostavljajući dojam nepristojnog i bezobraznog novinara koji tendenciozno unižava sugovornike, a da bi taj medij valjda bio gledan, ne dobivaju od sugovornika baš ništa, osim uzrujanih, ali praznih odgovora.
Nekome nije jasno da publiku zaista ne zanima nervozni političar već njegove namjere do kojih se ovakvim načinima razgovaranja ne može doći, već je dokazano više puta.
Tko su osobe odgovorne za ovakvo nametanje i stvaranje kako rekoh, novog kolektivnog trenda prihvaćanja ovakvih neprofesionalnih špranci?
Takav stil prolazi u zabavnom programu i predlažem da se klaunovi presele.
A u ozbiljne nacionalne teme vratite za početak stari dobro potkovani kadar koji će odškolovati naraštaj profesionalaca.
Marija Štrajh
