Naši klijenti ne žele znati način na koji ćemo pristupiti rješavanju njihovog problema, oni žele uslugu rješavanja TOG problema. Ne uslugu edukacije o alatima kojima ćemo to napraviti. Osim ako je ne traže.

Jedno od najčešćih prvih pitanja  jeste: A čime se ti baviš?  “Razvojem ljudskog potencijala”, kažem. -“Kroz coaching, mentoriranje i  trening.”, nastojim biti ekstra  kratka  da  bi  me  sugovornik  razumio i ne zatrpati ga s pregršt nepoznatih riječi. Ni sama ne volim situacije u kojima razgovaram sa strukom koju ne poznajem, kao npr. informatika, a gdje ne razumijem gotovo svaku treću riječ ali zdušno kimam glavom, jer, neću valjda na samome početku početi bombardirati pitanjima.

Klijenti žele rješenja. Odgovore. Rezultate. Uspjeh.

Dalje tijekom razgovora ili poznanstva, ulovim da moj sugovornik, potencijalni klijent, ne pravi razliku između treninga i coachinga. Često to znaju biti rečenice poput “Doći ću ja kod tebe da me istreniraš”, “Ti ćeš njih iscoachati”, ili se riječ coachingu voditeljskim ustima pretvori u način direktivnog vođenja. Onda vidim koliko je sati. I umjesto da preokrenem očima i uzdahnem, pitam želi li znati razliku ili jednostavno želi riješiti problem bez rasprave o sredstvima. Jer klijenti ne moraju, a u konačnici mnogi ni ne žele, znati način na koji ćemo način pristupiti rješavanju njihovog problema. Oni žele rješenja. Odgovore. Rezultate. Uspjeh. I to je apsolutno legitimno.

(PS/Z.R.)

Naslov članka: Kako pružiti kompletnu uslugu?

Autor: Nataša Rupčić

Izvor: Poslovni savjetnik br. 131 str. 20.-21.

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter