U biznisu, svi znamo prepoznati osobine lidera kao što su timski rad, motiviranje ili snažna moć uvjeravanja- vještine koje se mogu steći i uvježbavati na radionicama, treninzima, uz pomoć literature, iskustvom…No, što je s onim “neopipljivim”, na prvi pogled skrivenim, ali snažnim elementima osobnosti koji čine vrhunskog lidera? Onima po kojima se razlikuju dobri od vrhunskih vođa. Onima zbog kojih bespogovorno slijedimo neke lidere jer imamo povjerenja u njihove odluke, a ni ne znamo točno zbog čega? Osobine kao što su upornost, dosljednost, radoznalost, autentičnost, samosvijest...S obzirom da su na njihovu prirodu, nazvat ćemo ih S – faktorom u leadershipu koji označava “sense”, ono osjetilno, energetsko, neopipljivo a snažno.

Živimo u vrijeme populizma koji izranja populističke vođe. Nametljivi, nasmiješeni i kad treba i kad ne treba, vođeni svojim egom i osobnim interesima, pretvaraju se u kratkotrajne igrače koji će biti zaboravljeni onog trenutka kad im istekne “mandat”. Uz pretpostavku da ne naprave neku veliku štetu, naravno, na razini globalne politike npr. Uvijek je tako u krizna vremena. No oni pravi vođe, o kojima će svijet, države ili, na mikrorazini, organizacije, govoriti i kad ih više ne bude, posjeduju neke druge karakteristike. Ne morate biti na nekoj funkciji da biste bili neformalni vođa, lider. Bez obzira na to radi li se o svjetskom političaru, glazbeniku ili prodavaču bureka u pekari, to su ljudi koji izazivaju poštovanje i onih koji ih vole i onih koji ih ne vole. Zbog istih osobina.
Ustrajnost je jedna od njih. Lideri ne izbjegavaju probleme nego se izlažu rizicima i iskušenjima da bi razvili ustrajnost. Iznimno važna i za poduzetništvo, ustrajnost je karakteristika koja je jako tražena u biznisu, a u vremenu u kojem živimo i u kojem se stremi prema brzim, instant uspjesima, nije ju lako razviti. Generacije koje upravo dolaze na vodeće pozicije nisu obdarene strpljenjem. Žive brzo, intenzivno i žele sve sad i odmah. Imate li na čelu tima čovjeka koji odustaje čim naiđe na prvu prepreku ili skače s projekta na projekt ne završavajući ih, vjerojatno ćete za posljedicu imati veliku fluktuaciju ljudi, a oni koji ostanu bit će frustrirani stalnim promjenama. Ustrajni lideri, osim što im se ne žuri da do 30. postanu milijunaši ili CEO kompanije, ne kukaju, ne žale se neprekidno, ne odustaju…Vjeruju u svoje ljude i uspjeh svog tima i daju sebi i njima vremena da uspiju.
Nedavno mi je jedna liderica nakon opisa teškoća s kojima se nosi, na upit razmišlja li ikad o otkazu rekla “Nikada. Zašto bih odustala? Pa to je normalan dio mog posla. Riješim ili se riješi samo od sebe i idem dalje.“
Pa samosvijest. Najviše se očituje u poznavanju i prihvaćanju svojih “slijepih točaka”, onoga što svi drugi vide, a nama samima je skriveno i nepoznato. Da bismo mogli upravljati drugima, moramo poznavati sebe. Želite li čuti koje su vaše slijepe točke, pitajte vaše suradnike, rodbinu. U organizacijama, postoje alati za dobivanje feedbacka. Najvrijednije informacije ćete dobiti od onih s kojima se najmanje slažete  Mudro bi bilo ne razuvjeravati ih, nego samo slušati. Da, to ste vi u očima drugih - kritična ili ozbiljna ili nepovjerljiva ili distancirana osoba. Možda niste svjesni toga da puno govorite a slabo slušate. Možda ne vidite koliko ste loš timski igrač. Lider je hrabar u otkrivanju svojih “blind spotova”. On zna da nema ni “ali” ni feedbacka na feedback.
Dobra strana u otkrivanju slijepih točaka je to što ne morate očekivati samo negativne stvari, slabe strane. Možda ćete saznati i neke dobre, lijepe stvari koje niste osvijestili o sebi, a koje će pojačati vaše samopoudanje. Važno je i da pohvalu znamo primiti, a ne se opravdavati ili omalovažavati svoje jake strane. Lider je svjestan svojih slabosti ali i svojih jakih strana. I jedne i druge zna nositi i upotrebljavati sa stilom.
Samosvijest u biznisu znači i osvijestiti što radimo, koji problem rješavamo, kako to činimo, no najvažnije od svega- zašto to činimo.
Osobno mi se taj uvid u vezi biznisa dogodio nakon dobrih 8 godina poslovanja moje firme. Do tada sam mislila da nudim uslugu edukacije, no onda sam shvatila da ljudi ne kupuju edukaciju nego samopouzdanje. Naime, najčešče riječi koje upisuju u tražilici kad završe na našem webu su “strah i trema”. Moji kupci dakle ne kupuju edukaciju nego samopoudanje, kad se radi o javnom nastupu.
Većina ljudi zna što prodaje i kako se to prodaje, ali znate li zašto to radite? Jasno vam je, ovo pitanje odgovara na pitanje svrhe onoga što radite. Ljudi svjesni svrhe onoga što rade imaju onu mirnoću i uvjerljivost vođe koja se snažno širi prostorom i daje im neku nevidljivu auru sigurnosti da znaju zašto nešto rade i kad ne znaju ishod posla ili projekta. Kako? Tako, jednostavno znaju.
Samosvijest je preduvjet sljedećeg S-faktora vodstva, a to je autentičnost.
Ako govorimo o liderima, uprite prst na kojeg god vrhunskog lidera i utvrdit ćete da je autentičan. Što to znači? Kako objasniti autentičnost? To znači prihvaćanje sebe sa svojim nesavršenostima. To znači da kad nešto kažete, stojite iza toga, pa makar to bilo u suprotnosti sa trendovima, mišljenjima većine. Autentičnost je kad činite ono što govorite. Ako ste autentični, onda ste uvjerljivi i originalni. Ako govorite svojim ljudima o potrebi rezanja troškova u tvrtki, onda nećete sljedeći dan doći na posao novim službenim BMW-om. Jedino kad govorimo stvari iz našeg dubokog uvjerenja, onda imamo utjecaj na druge. Onda vam opraštaju razbarušen ili nemaran stil, govorne mane, onda smijete biti ranjivi, kao lider imate hrabrosti  reći da nešto ne znate, a da ne gubite autoritet… Šaliti se ako imate smisla za humor, pa makar bili na strogom skupu svjetske razine,  slijediti svoj stil u odijevanju ili pričati priče ako ste storryteller…
Salvador Dali je jednom kad su ga pitali tko bi želio biti da može birati bilo koju povijesnu ličnost rekao – Salvador Dali. Jeste li pomislili da je bahato i arogantno to što je rekao? Vjerojatno niste, a to je stoga jer je iskreno, autentično i sjajan primjer prihvaćanja samoga sebe.
Radoznalost i zaigranost je sljedeći važan, a skriveni element leadershipa. Ako ste voditelj prodaje, trebate prije svega voljeti komunikaciju, ljude i proizvode koje prodajete i stalno istraživati prirodu međuljudske komunikacije, psihologiju ekonomije, trendove u marketingu...
Ako ste direktor u nekoj financijskoj instituciji, morate voljeti brojke, matematičko-logičko povezivanje, kombinatoriku i u krajnjoj liniji - novac.
Umjetnik će istraživati razne načine kako postići sjene ili dubinu. Inače bi stalno slikao iste slike.
Poslovni trener unosit će u svoje treninge elemente glume, coachinga, motivacijske karte i druge alternativne metode učenja.
Igranje, eksperimentiranje, otvorenost prema novim rješenjima, zaigranost u duhovnom i intelektualnom smislu, sve to čini neponovljivost osobe.
Konačno, govoreći o S- faktoru u leadershipu, možemo zaključiti da se radi o osobinama koje osim što su neopipljive, teško uočljive u prvom dojmu, ali dolaze do izražaja vremenom, osim toga imaju još nešto zajedničko – ne mogu se kopirati niti imitirati.
U tom smislu lideri koji imaju ove osobine neponovljivi su i teško ih se može zamijeniti drugima, jednako kvalificiranim osobama.
Čovjeku koji ima S-faktor ne možete reći – znate li koliko takvih kao vi ima  na burzi? Lako ćemo vas zamijeniti. Jer nećete. Organizacije koje razmišljaju dugovorčno ovakve će lidere čuvati kao malo vode na dlanu, prepoznajući dodanu vrijednost koju će njihova prisutnost i djelovanje dati organizaciji.

Tekst je sažetak predavanja na konferenciji SUPERPRODAVAČ 2017.! (PS/SŠ)

Mirela Španjol Marković, prof.
konzultant i business coach
www.ciceron.hr