Zakon o mirenju podrazumijeva mirenje kao svaki postupak, bez obzira na to provodi li se u sudu, instituciji za mirenje ili izvan njih, u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor uz pomoć jednog ili više izmiritelja koji strankama pomažu postići nagodbu, bez ovlasti da im nametnu obvezujuće rješenje.

Dakle, pokretanje postupka mirenja putem suda, institucije za mirenje ili koji drugi prikladan način, ne određuje način na koji će se ono i provesti, stoga je moguće konfliktne situacije, odnosno sporove rješavati i putem posrednika - miritelja bez da u tom postupku imate „bliske susrete“ s drugom stranom. U svijetu se na ovaj način rješavaju konfliktne situacije kada je riječ o sporovima između multinacionalnih kompanija koje imaju svoja sjedišta u udaljenijim državama ili pak na različitim kontinentima, sve radi smanjenja troškova brzog i učinkovitog rješenja spora.

Mirenje „na daljinu“ može biti brz i efikasan način rješavanja trgovačkih sporova gdje se strane najčešće spore oko mjerljivih i prema objektivnim kriterijima odredivih vrijednosti događaja na koje u sporu gledaju drugačije. U ovim sporovima emocije i osobna involviranost manje je izražena te je moguće uz posrednika vrlo brzo postići nagodbu – sporazum.

Autor teksta: Stipe Šola

Izvor: Poslovni savjetnik br. 118

Ostatak teksta možete vidjeli klikom na PDF ikonu