Prvi put nakon više od 20 godina u 2020. očekuje se rast ekstremnog siromaštva u svijetu jer poremećaj izazvan COVID-19 pandemijom dodatno pogoršava učinke sukoba i klimatskih promjena koji su već usporavali napredak u smanjenju siromaštva, navodi se u današnjem izvješću Svjetske banke.

Očekuje se da će COVID-19 pandemija ove godine dodatno gurnuti od 88 do 115 milijuna ljudi u ekstremno siromaštvo, pri čemu bi ukupan broj do 2021. mogao iznositi 150 milijuna, ovisno o razini pada gospodarstva. Ekstremno siromaštvo, definirano kao život s manje od 1,90 USD na dan, vjerojatno će 2020. pogoditi između 9,1 % i 9,4 % svjetskog stanovništva, navodi se u dvogodišnjem Izvješću o siromaštvu i zajedničkom prosperitetu (Poverty and Shared Prosperity Report). To bi značilo povratak na stopu od 9,2 % iz 2017. Da pandemija nije tako duboko potresla svijet, očekivana stopa siromaštva 2020. pala bi na 7,9 %.

Zbog pandemije i globalne recesije 1,4 % svjetskog stanovništva moglo bi pasti u ekstremno siromaštvo”, rekao je David Malpass, predsjednik Grupacije Svjetske banke. „Kako bi se uklonila ta velika prepreka daljnjem razvoju i smanjenju siromaštva, zemlje će se morati pripremiti na drukčije gospodarstvo nakon pandemije te će kapitalu, radnoj snazi, vještinama i inovacijama morati omogućiti prelazak u nova poduzeća i sektore. Grupacija Svjetske banke, odnosno IBRD, IDA, IFC i MIGA, poduprijet će zemlje u razvoju u njihovu daljnjem rastu i odgovoru na zdravstvene, socijalne i gospodarske učinke bolesti COVID-19 dok s ciljem dostizanja održivog i uključivog oporavka.

U izvješću se smatra i da će se brojni novi siromašni nalaziti u zemljama koje već imaju visoke stope siromaštva. U nizu zemalja srednjeg dohotka značajan broj osoba naći će se ispod linije ekstremnog siromaštva. Izvješće procjenjuje da će, od ukupnog broja, 82 % biti iz zemalja srednjeg dohotka.

Svjetska banka navodi da će zbog kombinacije pandemije COVID-19 i pritisaka izazvanih sukobima i klimatskim promjenama postizanje cilja iskorjenjivanja siromaštva do 2030. biti nedostižno bez brzih, značajnih i konkretnih mjera javnih politika. Do 2030. stopa siromaštva u svijetu mogla bi iznositi oko 7 %.

Očekuje se da će sve veći broj stanovnika u gradovima pogoditi ekstremno siromaštvo, što je obično bio slučaj u ruralnim područjima.

Napredak se usporavao čak i prije krize izazvane pandemijom COVID-19. Novi podaci o siromaštvu u svijetu za 2017. pokazuju da je od 2015. do 2017. 52 milijuna osoba izašlo iz siromaštva. Unatoč tom napretku, od 2015. do 2017. stopa smanjenja usporila je na manje od pola postotnog boda godišnje. Od 1990. do 2015. siromaštvo u svijetu smanjivalo se po stopi od oko jednog postotnog boda godišnje.

Uz međunarodnu liniju siromaštva od 1,90 USD na dan, Svjetska banka mjeri i linije siromaštva od 3,20 USD i 5,50 USD za zemlje nižeg odnosno višeg srednjeg dohotka. U izvješću se siromaštvo dodatno mjeri kroz više dimenzija koje uključuju pristup obrazovanju i osnovnoj infrastrukturi.

Iako manje od desetine svjetskog stanovništva živi s manje od 1,90 USD na dan, gotovo četvrtina svjetskog stanovništva živi ispod linije od 3,20 USD, a više od 40 % svjetskog stanovništva, gotovo 3,3 milijarde ljudi, ispod linije od 5,50 USD.

Kriza uzrokovana pandemijom COVID-19 umanjila je i zajednički prosperitet, definiran kao rast dohotka najsiromašnijih 40 % stanovništva neke zemlje. Očekuje se da će prosječni globalni zajednički prosperitet stagnirati ili se čak smanjiti u razdoblju od 2019. do 2021. zbog smanjenog rasta prosječnog dohotka. Usporavanje gospodarske aktivnosti pogoršano zbog pandemije vjerojatno će osobito jako pogoditi najsiromašnije, a to bi moglo dovesti do još nižih pokazatelja zajedničkog prosperiteta sljedećih godina.

Izgledi za manje uključiv rast jasno su odstupanje od ranijih trendova. Zajednički prosperitet povećao se u 74 od 91 zemlje za koje su podaci bili dostupni u razdoblju od 2012. do 2017., što znači da je rast bio uključiv i da su se prihodi najsiromašnijih 40 % stanovništva povećavali. U 53 zemlje, rast je išao u prilog siromašnima, više nego ukupnom stanovništvu. Prosječni globalni zajednički prosperitet (rast prihoda donjih 40 %) iznosio je 2,3 % za razdoblje od 2012. do 2017. To upućuje na to da bez mjera javnih politika kriza uzrokovana pandemijom COVID-19 može pokrenuti cikluse veće dohodovne nejednakosti, niže socijalne mobilnosti među ranjivim skupinama i manje otpornosti na buduće šokove.

U Izvješću se poziva na zajedničko djelovanje kako se ne bi izbrisale godine napretka ostvarenog u smanjenju siromaštva te se navodi da je rad koji se ulaže u suzbijanje siromaštva prouzročenog pandemijom bolesti COVID-19 ugrožen i zbog prijetnji, kao što su sukobi i klimatske promjene, koje istodobno nerazmjerno snažnije utječu na siromašne u svijetu. PS/SŠ