Najava promjena pravila korištenja  WhatsApp chat servisa (dijeljenje podataka sa Facebook-om) je izazvala nezadovoljstvo mnogih korisnika. Dio njih su se odlučili za alternative poput Signal-a i Telegram-a, za koje se procjenjuje da su sigurniji u pogledu zaštite osobnih podataka. No, istraživanje provedeno u dva sveučilišta u Njemačkoj pokazuje da to ipak i nije tako.

Provedeno ispitivanje sigurnosti upotrebe aplikacija za dopisivanje je pokazalo da su Signal i Telegram podjednako nesigurne kao i WhatsApp. Svi navedeni servisi imaju mogućnost otkrivanja i povezivanja korisnika koji koriste određeni servis.

Nameće se pitanje razlikujemo li pojam zaštite osobnih podataka od pojma privatnosti?

Kada govorimo o zaštiti osobnih podataka ukoliko određena osoba dođe u posjed podataka koji pripadaju kategoriji osobnih, može ih upotrebljavati  samo u uvjetima određenim Općom uredbom. To prije svega znači da mora imati jednu od zakonitih osnova za njihovu obradu. Treba osigurati transparentnost obrade i upoznati osobu na koji način obrađuje njezine podatke te s kime ih dijeli i pri tome osigurati ostvarivanje svih  prava koja proizlaze iz GDPR kao što je to primjerice, pravo na pristup podacima ili pravo njihovo brisanje.

Pravo na privatnost najčešće je spominjano prema američkoj inačici „Right to privacy“ predstavlja elementarno čovjekovo pravo koji štiti čovjeka od prekomjernog posezanja državne vlasti, javnosti i drugih pojedinaca u njegovu privatnost.

Privatnost ima nekoliko aspekata, te bi se mogla podijeliti na informacijsku, komunikacijsku i prostornu privatnost.  U današnjem užurbanom svijetu ugrožavanje prava na privatnost ima za posljedicu ugrozu informacijske privatnosti koja se u najužem smislu riječi može definirati kao zahtjev pojedinaca da samostalno odlučuje kada će, kako i koje informacije o sebi ustupiti drugima.

Pojednostavljeno, onda kada bilo koja mreža i dođe do naših osobnih podataka u pravilu do njih dolazi jer smo sami pristali na otkrivanje dijela naše privatnosti prihvaćenjem njihovih uvjeta korištenja. Međutim, pitanje zaštite osobnih podataka javlja se u dijelu kada promatramo da li s osobnim podacima koje smo pristali ustupiti im postupaju u skladu s važećom regulativom i osiguravaju ostvarivanje svih naših prava koja nam iz iste proizlaze.

Podatak je jedan od najvrjednijih resursa budućnosti. Činjenica je da se u vrijeme naprednih tehnologija nije moguće u potpunosti  zaštiti od hakerskih napada i drugih mogućih proboja u podatkovne sustave. S druge strane napredne funkcionalnosti aplikacija za masovno komuniciranje i povezivanje, poput facebook-a, nudi visoki komfor korisnicima upravo na osnovi osobnih podataka prikupljenih od samih korisnika. Populacija koja se navikla da im se sugeriraju sadržaji i kontakti na osnovi njihovog ponašanja na internetu i dalje manju pozornost poklanja svojoj privatnosti iz prostog razloga jer učinke socijalnih mreža imaju trenutno, dok im je pojam privatnosti relativno nevidljiv, a samim time u drugom planu.

Primjerice, mnogi od nas volimo što neka mreža automatizmom povlači naše kontakte iz imenika i pohranjuje ih u oblak radi lakše dostupnosti umjesto da svaki kontakt pojedinačno unosimo svaki puta kada s njime komuniciramo ili slično. Pri tome nećemo imati vjerojatno niti ništa protiv što će se podaci pohranjeni u oblaku, primjerice, granulirati na način da će se profilirati naši interesi i podijeliti s trećim stranama  i tako nam se, prikazivat sadržaj koji nas više zanima. Pri tome svaka od obrada osobnih podataka provodi se u skladu s zahtjevima Opće uredbe i jamče se naša prava.

Percepcija privatnosti kao važnog faktora u digitalnoj svakodnevici je proces koji zahtjeva trajanje, jer zadire u promjene navika pojedinaca. Na tom putu, virtualna rješenja koja se žele približiti korisniku će u različitoj mjeri povećavati ulaganja u privatnost kao opciju za stvaranje konkurentske prednosti.  Prema ustupanju veće količine osobnih podataka sa svrhom ostvarivanja potpunog korisničkog iskustva i iskorištavanja pogodnosti online servisa ne treba razvijati perspektivu da je to nešto loše i da će se svi rizici nužno ostvariti i odraziti upravo na pojedinca, dok god su obrade u skladu s Općom uredbom.  U određenoj mjeri će uvijek odabir o količini ustupljenih osobnih podataka još dugo biti na samom pojedincu koji će odvagivati maksimalni komfor aplikacije sa svojom privatnosti. Upravo na tim osnovama popularizacija privatnosti ima najbolju priliku pronaći put do svakog pojedinca kroz masovno podizanje svijesti i razumljivu edukaciju.

Ines i Marko Krečak, DPO Feralis