U jeku Europskog prvenstva u nogometu, vođeni onom „kruha i igara“, problemi oko zdravstvenog sustava pomalo su zaboravljeni. Međutim, Heraklea, prva specijalizirana agencija za mystery shopping u Hrvatskoj provela je istraživanje o tome koliko građani smatraju da je kvaliteta usluge u zdravstvu na primjerenoj razini i jesu li oni osobno zadovoljni razinom kvalitete usluge u javnom zdravstvu. Na temelju toga, podijelili su i neka vlastita iskustva.

80% nezadovoljnih kvalitetom usluge

Na uzorku od 1000 ispitanika došlo se do poražavajućih rezultata. Naime, samo 16% ispitanika smatra da je kvaliteta usluge na zadvoljavajućoj razini, a čak 82% ispitanika smatra suprotno. Međutim, usprkos tome što tako smatraju, 20% ispitanika je izjavilo da je osobno zadovoljno s kvalitetom usluge.

„U roku 24h ne garantiram da će preživjeti, a nakon toga ćemo se gospodo, dogovoriti“

Sigurno se svima dogodilo da su u kontaktu s medicinskim osobljem došli u neugodne situacije, bilo da se tražilo nešto na poklon ili je bila riječ o običnoj neljubaznosti. Neki od ispitanika su podijelili svoja iskustva koja kreću od toga da na odjelima gdje leže trudnice u toaletima nema papira niti sapuna, a završavaju bezobraznim traženjem novca od roditelja nakon obavljene operacije na srcu njihova sina. Ono što najviše od svega smeta ispitanike je to što liječnici inzistiraju na kupnji lijekova određenih farmaceutskih kuća, a to doseže toliko daleko da na pregledima kod oftalmologa neki dobiju samo posjetnicu na kojoj se nalazi adresa i telefonski broj optike u koju se trebaju javiti, bez pružanja informacija o dioptriji, a o dodatnim informacijama i uputstvima nema ni govora.

„Doktor je na godišnjem, idući termin je za tri mjeseca“

Treća stvar koja se javlja su liste čekanja. Postoje dvije situacije. Prva je „ako ne umirete, nije vam hitno“, a druga je „ako poznajete nekog u bolnici, riješit ćemo nešto“. I tako se svi vrte u začaranom krugu u kojem pacijenti, oni koji to mogu priuštiti, odlaze u privatne klinike i tamo se liječe. Tu se opet pojavljuje pitanje liječnika koji rade i u javnom i privatnom sektoru i koji iz javnog sektora šalju pacijente u privatni.

Što i kako dalje?

Sve su to pitanja koja se pojavljuju već godinama i koja nitko ne može riješiti. Pitanje je želi li se uopće riještiti. Nažalost, puno je primjera koji pokazuju kako to izgleda kad se nekome ne pruži odgovarajuća liječnička pomoć na vrijeme. Međutim, kad se takvi slučajevi dogode onda je prekasno i svi se zapitaju što oni to zapravo plaćaju državi putem zdravstvenog osiguranja kad ih pri prvom posjetu liječniku dočekaju ljutiti i prijezirni pogledi, bez imalo suosjećanja i ljubaznosti. Zar smo stvarno to zaslužili i zar je stvarno to nešto s čime se treba pomiriti? (PS/jk)