Približavanjem ulaska Hrvatske u EU, sve se više spominje i Hrvatski izlazak iz CEFTA-e, odnosno Srednjoeuropskom sporazumu o slobodnoj trgovini.  

Zajedničko tržišta srednje i jugoistočne Europe čine zemlje nečlanice EU, a napuštanje bi moglo rezultirati poskupljenjem hrvatskih proizvoda na tržištu u regiji i time njihovoj nekonkurentnosti. Kako bi se taj scenarij izbjegao hrvatske kompanije koje su prisutne na tržištu CEFTA-e, a to su zemlje u regiji, uveliko se pripremaju za novi izvozni režim, a nedavno je ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina osnovao i Vijeće za prehrambenu industriju koje će, kako je najavljeno razmatrati i predlagati mjere i zakonsku regulativu vezano za problematiku izlaska iz CEFTA-e. 

Naime, kada se nađe unutar tržišta EU Hrvatska će primijeniti europske tržišne cijene na svoje proizvode i moći iskoristiti tržište od 500 milijuna potrošača što je velika prednost, ali valja voditi računa da kao članica CEFTA-e na tržištu od 25 milijuna potrošača ima dobar položaj koji u brojkama za 2011. iznosi 20 posto ukupnog hrvatskog izvoza ili 1,7 milijardi eura, dva puta više nego što je iz zemalja CEFTA-e uvezeno u Hrvatsku. Kako se može čuti iz hrvatskih gospodarskih krugova u procesu prelaska iz jednog vanjsko-trgovinskog režima u drugi, u najbazičnijoj podjeli, u Hrvatskoj postoje dvije vrste kompanija, one koje tu tranziciju neće niti osjetiti, i one kojima ce propisi EU uvelike otežati, odnosno poskupjeti izvoz na tržište CEFTA-e, a to su Srbija, BiH, Crna Gora, Makedonija, Albanija, Moldova i Kosovo.

Procjenjuje se da bi, ako hrvatske institucije ne uspiju osigurati najpovoljnije izvore financiranja i izvozno-financijska osiguranja, te ako se ne bi korigirao članak 7. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju CEFTA-i koji uključuje ublažavanje predviđenih uvjeta i smanjenje visokih stopa, troškovi hrvatskog izvoza u Makedoniju mogli biti i dvostruko veći, a u Srbiju i BiH i trostruko.

Veliki gubitak za Adris grupu

Direktor korporativnih komunikacija Adris grupe Predrag Grubić u razgovoru za Hinu ističe da se izlaskom iz CEFTA-e carinske stope za cigarete proizvedene u Hrvatskoj odnosno u Tvornici duhana Rovinj povećavaju primjerice, u Srbiji sa 15 na 57 posto, u BiH sa 0 na 15, u Makedoniji sa 27 na 42 posto, a na Kosovu sa 0 na 10 posto.

Učinci tih promjena za TDR znače oko 10 milijuna eura više plaćenih carina. Zato je nama, kao i svim vodećim hrvatskim proizvodnim kompanijama, a vjerujemo i državi, iznimno važno da Vlada ustraje u pregovorima s nadležnim institucijama EU-a stvoriti uvjete u kojima će hrvatski izvoznici moći nastaviti svoj rast i razvoj, naglašava Grubić. Podsjeća da je TDR unatrag nekoliko godina prvi upozorio na probleme koje će, nakon ulaska Hrvatske u EU, imati naše kompanije koje posluju na tržištima zemalja CEFTA-e.Više puta smo, zajedno s drugim hrvatskim prehrambenim tvrtkama, apelirali da hrvatska Vlada u razgovorima s EU skrene pozornost na taj problem ne bi li Hrvatska zadržala postojeći carinski režim sa zemljama članicama CEFTE. Pregovaračke strane u tom procesu su, dakle, EU i zemlje CEFTE, a ne hrvatske kompanije ili RH, ističe Grubić

Atlantic grupa ima strategiju za poslovanje u regiji

S druge pak strane u Atlantic Grupi ističu da ulazak Hrvatske u EU, odnosno izlazak iz CEFTA-e neće imati bitnog utjecaja na ukupno poslovanje te kompanije. U pogledu standarda poslovnih procesa, Atlantic je prilagodbu europskim standardima započeo još prije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i možemo reći da smo usklađeni s najvišim normama poslovanja, izjavio je direktor internih komunikacija i projekata Feđa Hudina. No, ono što je aktualnije, Atlantic Grupa ima optimalno alociranu proizvodnju unutar i izvan zemalja EU. Naši proizvodni pogoni nalaze se u Njemačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Makedoniji, što nam omogućuje i neometani tržišni plasman neovisno o članstvu u EU.

Primjerice, Argeta se proizvodi u istovjetnim tvornicama u Izoli i u Hadžićima kraj Sarajeva, a slično je i s drugim proizvodima iz našeg asortimana. Kao kompanija s vlastitim tvrtkama u 10 zemalja regije, zapadne Europe i Rusiji, možemo reći kako je Atlantic danas internacionalna kompanija koja je u svakoj od zemalja gdje posluje, osobito u regiji, prepoznata kao lokalna kompanija koja zapošljava, plaća poreze, vraća zajednici i ima prepoznatljive brendove.

U našem fokusu ostaje kontinuirani razvoj naših brendova, kao što su Cedevita, Cockta, Argeta, Smoki, Donat Mg, Barcaffe, kao i novih kanala prodaje, za što unatoč nezahvalnim uvjetima u okruženju i dalje vidimo puno potencijala, ističe .

Značenje CEFTA-e

CEFTA je osnovana 1992. i obuhvaćala je prostore od Baltičkog do Jadranskog i Crnog mora i imala je tržište od 90 milijuna ljudi. Danas, nakon što su neke države u međuvremenu postale članice EU, to tržište obuhvaća oko 25 milijuna potrošača, a u svjetskoj trgovini sudjeluje s 0,2-0,3 posto. Ugovorom iz 2006. stranke CEFTA-e dogovorile su se da će razvijati odnose s EU te da će provoditi uzajamne trgovinske odnose u skladu s pravilima i disciplinama Svjetske trgovinske organizacije, bilo da su njezine članice ili ne.

U prosincu 2006. tadašnjih svih deset zemalja CEFTA-e parafiralo je Ugovor o izmjeni i dopuni i pristupanju CEFTA-i. Razdoblje postupnog snižavanja carina u trgovini industrijskim proizvodima završilo je krajem 2008, a krajem 2010. Albanija, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Moldavija i Srbija parafirale su Dodatni protokol koji sadrži nove koncesije u trgovini poljoprivredno-prehrambenim proizvodima.

Ideja o sklapanju novog, modernog Ugovora iz 2006. nastala je iz potrebe racionalizacije provedbe mreže bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini koje su tijekom godina sklopile zemlje jugoistočne Europe.

Nakon što Hrvatska kako se predviđa 1. srpnja ove godine postane članica EU, neko se vrijeme još uvijek neće pridružiti eurozoni. Po iskustvima zemalja koje su zadnje ulazile u EU taj se ulazak ne može očekivati prije 2016. do kada bi Hrvatska zadržala i nacionalnu valutu kunu. Za punopravno članstvo u eurozoni moraju biti ispunjena dva kriterija - fiskalni deficit ne smije prelaziti 3 posto BDP-a, a javni dug ne smije biti veći od 60 posto BDP-a. (HIna/HT)

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter